Iako nesavršeno, jer ga čine ljudi, novinarstvo ostaje najbolji sistem koji poznajemo da društvima omogući pristup profesionalnim, na činjenicama zasnovanim i tačnim informacijama, koje im omogućavaju slobodno donošenje odluka.

foto: Mathias Reding / Unsplash

Živimo u vremenu obilježenom dezinformacijama, a ipak mnogi ljudi još uvijek nisu svjesni što to zapravo znači. Kontekst je obilježen konfuzijom i nepovjerenjem, dok su, uz to, transformacije koje svjedočimo toliko brze i dugoročne da ih je gotovo nemoguće u potpunosti shvatiti ili procijeniti njihove posljedice. Sveprisutna zbunjenost u društvenom okruženju stvara ekstremnu polarizaciju, gdje moćne političke sile, vješte u manipulaciji emocijama, mogu izazvati ogromnu nestabilnost putem društvenih mreža.

Širenje lažnih informacija i infodemija – taj prekomjerni i dezorijentirajući višak informacija – značajno doprinose ovom osjećaju krhkosti. Zbog svih tih razloga, kao i zbog događaja kojima svjedočimo, javlja se neugodan osjećaj da možda ne doživljavamo samo jedno doba promjena, nego promjenu čitave ere.

Doprinos ovom globalnom osjećaju ranjivosti daje i uspješno širenje neliberalnih političkih struja u desetinama zemalja, koje demokratiju koriste za promovisanje antidemokratskih agendi. Političari uključeni u te procese očigledno slijede zajedničku strategiju, inspirisani najmoćnijim čovjekom na svijetu koji je globalizirao ovu praksu dezinformacija – liderom koji je demokratski izabran samo četiri godine nakon što su njegove pristalice organizovale pobunu protiv izbornih rezultata. Takva pobuna se dotad činila nezamislivom u Sjedinjenim Američkim Državama, a onda je, godinu kasnije, kao dokaz univerzalne prirode ovog pokreta, ponovljena i u Brazilu.

Populističke i autokratske tendencije sve više utiču na nove radikalne političare, pa čak i one iz stranaka koje su donedavno važile za umjerene. To se dešava u Mađarskoj, Poljskoj, Izraelu, na Filipinima, u Turskoj, Salvadoru, Meksiku, Argentini, Španiji, Francuskoj i Italiji. Tako se rađaju lideri slični influenserima, nosioci nove doktrine koja se njeguje na društvenim mrežama – plodnom tlu za nemilosrdne napade na sve koji misle drugačije, ali i za stalno propitivanje rada institucija koje bi trebale predstavljati interes naroda, a ipak su iznenađujuće često optuživane kao neprijatelji tog istog naroda. Napadi na pravosudni sistem su, na primjer, žestoki. Isto se dešava i sa brutalnim kampanjama diskreditacije medija i napadima na brojne novinare, koji se provode uz zapanjujuću nekažnjivost. Sve se ovo istovremeno dešava u mnogim liberalnim društvima. Možemo li to zaista smatrati pukom slučajnošću?

Bez vidljivog rješenja

Uronjeni smo u ova mračna vremena koja će u budućnosti postati predmet proučavanja. Uticaj velikih tehnoloških trendova na novinarstvo i demokratiju je ogroman i jasno je da novo turbulentno okruženje potiče dezinformacije i slabi medijske kuće, bez vidljivog rješenja. Većina svjetskih medija zapala je u krizu još prije nekoliko godina, dok su multinacionalne tehnološke kompanije postigle ukupne tržišne vrijednosti veće od BDP-a zemalja poput Francuske, Španije ili Italije. Milioni ljudi svakodnevno provode sate na društvenim mrežama koje funkcionišu po poslovnom modelu koji nagrađuje laži i senzacionalizam vođen algoritmima. Te platforme postale su otvoreno tlo za širenje lažnih vijesti i spinova, kao i za učvršćivanje podjela i poticanje mržnje.

Demokratija je toliko ukorijenjena u liberalnim društvima da se čini sigurnom od ugrožavanja, što vodi opasnoj samouvjerenosti jer spušta gard. No, široko rasprostranjena geopolitička dezorijentacija, zajedno sa nepredvidivim liderstvom i ignorisanjem raznih međunarodnih organizacija, trese same temelje univerzalnog sistema vrijednosti koji je decenijama bio prihvaćen i poštovan.

Podrazumijeva se da će, uprkos kritikama i napadima, demokratija uvijek opstati, iako nam historija pokazuje da to ne mora biti tako. To potvrđuju nedavni događaji koji su nekada izgledali nezamislivo, kao što je invazija jedne suverene države na drugu u Evropi ili izlaganje civilnog stanovništva humanitarnoj katastrofi na Bliskom istoku. U ovom slučaju nije u pitanju sigurnost, niti ekonomija, niti imigracija, niti identitet. U pitanju je demokratija. Jer ovo je pitanje demokratije. A riječ je i o novinarstvu, profesiji koja služi demokratiji i svim građanima, i zbog toga je cilj ove globalne ofanzive.

Savršen trenutak da se prisjetimo vrijednosti i značaja novinarstva

Danas, dok obilježavamo Svjetski dan vijesti, čini se da je savršen trenutak da se prisjetimo vrijednosti i značaja novinarstva. Iako nesavršeno, jer ga čine ljudi, novinarstvo ostaje najbolji sistem koji poznajemo da društvima omogući pristup profesionalnim, činjenicama zasnovanim i tačnim informacijama, koje im omogućavaju slobodno donošenje odluka. Jednostavno, ali značajno. To je zanimanje koje također nadgleda i prati vlade, kompanije i institucije, promovišući pluralizam kroz različite tačke gledišta i služeći kao glas za ljude i ciljeve koji bi inače bili zaboravljeni. Težak, lijep i neophodan posao.

Možda sada više nego ikada. Jer sada, kada znamo da će umjetna inteligencija zauvijek promijeniti našu percepciju stvarnosti i neizbježno doprinijeti širenju dezinformacija, želimo da postoje ljudi profesionalno posvećeni profesiji, koja se zasniva na provjeri informacija i podataka, dokumentovanju činjenica i odlascima na mjesta događaja kako bi svjedočili šta se zaista dešava. Jer bez novinarstva nema demokratije. A bez demokratije – nastupa tama.

Ovaj članak je objavljen u povodu Svjetskog dana vijesti – globalne kampanje koja ističe vrijednost novinarstva. Organizatori obilježavanja su Svjetski urednički forum pri WAN-IFRA, Projekt Koninuum i Kanadska fondacija za novinarstvo.

___