U kampanji za drugi mandat novinarima je prijetio zatvorom i oduzimanjem licenci.

Foto: Screenshot/The New York Times

Izabrani, 47. američki predsjednik Donald Trump ima dugo, bogato i turbulentno iskustvo s medijima. I američki mediji imaju isto takvo iskustvo s njim. Trump za svoju popularnost može, uostalom, i zahvaliti medijima. Davali su mu prostor kao poduzetniku (jednom od mnogih iz serijala američka priča o uspjehu), sam je sebi stvorio prostor kroz reality show The Apprentice (emitiranom na NBC-u više od desetljeća), a onda je, iskoristivši krizu tradicionalnih medija i tražeći mjesto u alternativnom medijskom prostoru, stigao i do Bijele kuće. Uslijedilo je četiri godine rata s dijelom, zapravo dobrim dijelom medija koji mu nisu naklonjeni, potom je ta borba nastavljena i dok je čekao novu priliku za povratak na vrh političke scene SAD-a, a onda je, prvo tokom izborne kampanje za Kongres, najavio slanje novinara u zatvor. Ove jeseni u predsjedničkoj kampanji je i zagovarao ukidanje pojedinih emisija (60 Minutes na CBS-u, na primjer), ali i oduzimanje licenci za emitiranje televizijskim mrežama koje su ga naljutile (CNN je izbrojao da je to uradio 15 puta). Reporteri bez granica su konstatirali i da je, u periodu od 1. septembra do 24. oktobra, u svojim govorima najmanje 108 puta vrijeđao, napadao ili prijetio novinarima.

Otišao je, dakle, Trump korak dalje nego u svom prvom mandatu, kad je novinare i medijske kuće nazivao lažljivima (fake news media), neprijateljima naroda (enemies of the American people), i „uistinu lošim ljudima s bolesnim planom“. Zapravo, sve je te godine novinarima „crtao mete na čelo“. Redakcije su upozoravale kako je takva retorika neprihvatljiva i opasna, te da će problem eskalirati, što se i dogodilo. Reagirali su tad i Odbor za zaštitu novinara (CPJ) i Reporters Committee for Freedom of the Press, čak i Ujedinjeni narodi, ukazujući kako se demoniziranjem novinara ugrožava njihova sigurnost. Na žalost, sigurnost novinara bila je itekako ugrožena. Napadali su ih i verbalno, i fizički, bili su i privođeni te je policija na njih čak i pucala gumenim mecima. Kraj prvog Trumpovog mandata i juriš na Capitol Hill, na koji je pozvao, donio je nove, ozbiljne probleme medijima, a mnogi od njih suočili su se s nimalo naivnim demonstrantima, od kojih su brojni bili naoružani.

Od tada su prošle skoro četiri godine, a Trump je i u tom razdoblju imao razloga svađati se s novinarima jer su pratili gotovo svaki njegov korak, uključujući i sudske procese s kojima se suočio. Sad je ponovo pred vratima Bijele kuće, no veliki mag iz političkog i medijskog spektakla zapravo nikad iz medija nije ni otišao.

Je li Trump veći od Prvog amandmana?

Iako se nagovještava da početkom naredne godine u Washington dolazi administracija osvete, novinari, njihova udruženja, medijske kuće, pa i Savezna komisija za komunikacije (FCC) pozivaju se na jedan detalj koji novoizabrani predsjednik zaboravlja – Prvi amandman. Tim, prvim u nizu amandmana na američki Ustav, svima se jamči sloboda govora i tiska/štampe.

„Iako FCC ima ovlasti izdavati licence za televiziju i radio, prilično je bitno da se zna kako ih ne oduzimamo jer se određeni politički kandidat ne slaže s njima ili ne voli bilo kakvu vrstu sadržaja ili izvještavanja“, rekla je nedavno za nacionalni javni radio NPR Jessica Rosenworcel, čelnica Komisije, koju je imenovao predsjednik Joseph Biden, ali koja za svoj rad odgovara Kongresu.

„Ne možemo dopustiti da ovo [prijetnje neovisnosti novinara] bude normalno. Ako želite održati demokraciju, morate se zalagati za nju“.

Trump kao da ne brine za takva upozorenja. Najavljuje kako će vratiti neovisne regulatorne agencije, među njima i FCC, pod svoje ovlasti uz tvrdnju kako takvo uporište ima u Ustavu. Smatra i da spomenute agencije „ne mogu postati četvrta grana vlasti koja sama izdaje pravila i uredbe“. Upućeni kažu da bi se takve najave suočile s pravnim izazovima. No, što su to pravni izazovi osobi poput njega koja je postala prvi osuđeni predsjednik? Trump je u maju osuđen za krivotvorenje dokumenata da prikrije isplatu za ušutkavanje zvijezde filmova za odrasle uoči izbora 2016. godine.

Kad se govori o novom Trumpovom mandatu, odnosno spomenutoj administraciji osvete, priča se proširuje sa medija i na druge segmente društva jer je, kako piše Al Jazeera, Trump predlagao upotrebu vojske protiv „unutrašnjih neprijatelja“, prijetio je i kaznenim progonom advokata, demokrata i svih drugih koje optužuje za navodne izborne prijevare 2020. godine, što očito ne može zaboraviti, ali i ponavlja prijeteću priču o „najvećoj operaciji deportacije“ imigranata bez dokumenata. Na sve to još kaže kako će, kad se vrati u Bijelu kuću, „biti diktator tokom svog prvog dana“.

„Bit će to zastrašujuća iteracija izvršne vlasti, strašnija nego što smo je vidjeli. On želi ponovno napisati pravila“, upozorila je Rina Shah, stručnjakinja za političke strategije.

Poslovni interesi iznad medijskih

Velike medijske kuće u prošlosti od Trumpa nisu samo bile javno prozivane, vrijeđane, nije im se samo prijetilo, niti novinarima najavljivalo da će biti „nevjeste drugim zatvorenicima“. Neki od njih, poput CNN-a, suočili su se s poslovnim problemima jer je pokušavao spriječiti kupovinu Time Warnera, kompanije kasnije preimenovane u Warner Media pod čijim okriljem posluju CNN, TNT i HBO. Drugi su se, kao Jeff Bezos, vlasnik The Washington Posta, našli pred ukidanjem unosnog posla (ugovor s američkom administracijom o cloud uslugama koje pruža Amazon). Potonjem su mnogi i zamjerili izostanak podrške Kamali Harris na izborima, jer su te novine na prethodnim izborima podržavale demokratske kandidate, pa mu se spočitavalo da strahuje za svoje poslovne interese kad i ako se Trump vrati u Bijelu kuću (slična priča je i s Patrickom Soon-shiongom, vlasnikom Los Angeles Timesa). S druge strane je, naravno, Rupert Murdoch, čijem je Fox Newsu Trump pomagao kao predsjednik i sa čijim je urednicima imao otvorenu liniju.

Na kojim su pozicijama američki mediji vidjelo se i u izbornoj noći. Dok je Fox News proglasio Trumpovu pobjedu i prije nego što je to on sam učinio (iako to nije decidno rekao u pobjedničkom govoru, jer ga je ponio tok misli), drugi američki mediji čekali su da broj elektorskih glasova dosegne magičnu brojku koja je potrebna za pobjedu – 270. Iako je mapa, na kojoj su bile prikazane države u kojima je jedno od dvoje kandidata pobijedilo, bila sve crvenija (zaštitna boja republikanaca), a stvari postale jasne vrlo brzo, nakon više od tri sata nakon Trumpovog govora mainstream mediji (CNN, The New York Times, The Washington Post…) priznali su mu pobjedu. Pri tome je jedan od najboljih, a vrlo dvosmislenih naslova, imao Times – „Trump storms back“.

Dan nakon Trumpove druge pobjede The New York Times prognozira da bi se mogao ponoviti fenomen iz 2016. kada su mediji itekako imali korist od njegove prve pobjede. Broj pretplata – na kablovske usluge, novine i pogotovo sadržaje na portalima – enormno je porastao, a eksperti su taj fenomen nazvali „Trump bump“.

„Trump 2.0 vjerojatno će biti potpuno drugačija administracija nego što smo vidjeli prije“, rekao je Frank Sesno, profesor na Univerzitetu George Washington i bivši šef vašingtonskog dopisništva CNN-a, u izjavi za The New York Times. Smatra i kako će to „imati velike posljedice“, ističući pri tome i da će imati utjecaja na „vrijednost vijesti“. Upravo je spomenuta vrijednost vijesti već dugo na ispitu, a Trump je samo pripomogao da se dodatno obezvrijedi jer je sve što on uradi, kaže, odluči ili, jednostavno, napiše na Twitteru postajalo udarna vijest u medijima. Pri tome su mediji privlačili još više gledatelja, slušatelja i čitatelja i postajali sve bogatiji, iako se s Trumpom nisu ni slagali, a demokratija je postajala siromašnija, što je savršena situacija za političare poput njega. Sintagmu bogati mediji, siromašna demokratija još je 2000. definirao Robert McChesney.

Veliki tviteraš

U kampanji za prvi pohod na Bijelu kuću, Trump je uspio iskoristiti sve slabosti koje su imali tadašnji tradicionalni mediji. Tomislav Klauški navodi kako se „potvrdilo da veća medijska izloženost kandidata doista donosi bolji izborni rezultat“, uz napomenu kako je u Trumpovom slučaju „presudna bila negativna izloženost jednog kandidata. Što su tradicionalni mediji više pisali o Trumpu, što su ga više kritizirali, to je rasla njegova popularnost koja ga je na koncu odvela u Bijelu kuću“. S druge strane, Trump je vješto koristio medije kojima je platforma internet, prije svega podcaste (učinio je to i sada), a posebice društvene mreže – tadašnji Twitter, a današnji X – i putem njih direktno komunicirao sa građanima.

Zanimljivo je i kako je veliki tviteraš s te društvene mreže i protjeran nakon nasilnih događaja na Capitol Hillu, ali i vraćen čim je Twitter promijenio vlasnika, a kasnije i ime. Novi vlasnik Elon Musk, jedan od najbogatijih ljudi svijeta, ušao je u krug Trumpovih najbližih suradnika, a moguće i prijatelja, kao najveći pojedinačni donator njegove kampanje. Pokrenuo je i akciju darivanja novca u ključnim neodlučnim državama, redoviti je učesnik predizbornih skupova i potencijalni član budućeg najužeg tima izabranog predsjednika. U pobjedničkom govoru, a nakon što su zajedno čekali izborne rezultate, Trump ga je nazvao „novom zvijezdom“ i „super genijem“ i posvetio mu, u već spomenutom toku misli, priličnu pažnju. I imao je razloga, jer je Musk odigrao veliku ulogu u Trumpovom povratku, ne samo na Twitter, nego i u Bijelu kuću, a njegova društvena mreža pretvorena je, prema Al Jazeeri, u „MAGA glasnik“. Uz sve to, otpustio je fact-checkere, vratio suspendirane profile, među njima i one bijelih supremacista i neonacista, koji su bili optuženi da šire govor mržnje i teorije zavjere. I vratio je Trumpa.

Hoće li Trump i dalje danonoćno tvitati, hoće li i dalje biti pravi ovisnik o televizijskim sadržajima kao u prvom mandatu, pa sve koji ne govore ono što mu se sviđa zvati fake news media, hoće li se koristiti alternativnim činjenicama, terminom koji je uveo u javnu upotrebu zajedno sa svojim timom prije osam godina, nije poznato, barem nije poznato po okončanju izbora. No, da će nastaviti koristiti poseban informacijsko-komunikacijski stil, koji se može nazvati trumpizam i koji zaoštravanjem političke komunikacije može izazvati opasne posljedice – i po medije, i po javnost, i po društvo, to je vrlo izvjesno.

Ukratko, pojam trumpizam jeste direktno povezan s političkom osobnošću i komunikacijskim modelom Donalda Trumpa, ali je fenomen koji je, u politološkom i komunikološkom smislu, usko povezan s populističkim i autoritativnim praksama. Osim što smatra kako mora biti autoritativan lider i imati ja stav, vođa konstantno stvara sliku neprijatelja, unutarnjeg ili vanjskog, stvarnog ili imaginarnog od kojih brani narod, među ostalim, i od medija. Ima izuzetno oštru političku retoriku s porukama ispunjenim visokim emocijama izazivajući i očekujući isto tako emotivnu reakciju publike koja će podržati vođu, ali neće ni promisliti, pa ni razumjeti to što im je rečeno. Sve to vodi informacijskom haosu po modelu Donalda Trumpa – već viđenom, ali i onom koji će tek biti viđen.

Na kraju, posve razumljivim čini se upozorenje AG Sulzbergera, izdavača The New York Timesa koji je nedavno svoj autorski tekst, vrlo znakovito, objavio u konkurentskom The Washington Postu. Medijskim kućama i novinarima je poručio da budu „spremni za sve što dolazi“, kao i da se Trumpove poruke „moraju ozbiljno shvatiti“.

___