Kako i zašto pisati vesti

Kako i zašto pisati vesti

Kako i zašto pisati vesti

Vest je suštinski najvažnija novinska forma, kojoj je u balkanskim medijima dopušteno da zakržlja, ali se i dalje postavlja kao zahtev pred svakog početnika ili iskusnog profesionalca. Ovo je uputstvo za početnike: šta je vest, kako se piše i zašto se piše na taj način, sa konkretnim primerom neuspeha pet srpskih medija da izađu na kraj sa veoma interesantnim agencijskim informacijama.

»Vest je samo ono što neko, negde pokušava da sakrije. Sve ostalo je marketing ili PR«. Suština ove, pomalo zastarele novinarske poslovice (danas će mnogi reći da je sve PR i marketing, ukljucujući i vesti), zapravo je u činjenici da je istraživački rad jedina vredna stvar u novinarstvu.

Teško je naći bilo kakvu razumnu negaciju takvog stava čak i u društvima u tranziciji, koja su u popriličnom haosu i gde nije jednostavno definisati ni šta je crno i belo, a kamoli šta je dobro, moralno, društveno korisno, pošteno, značajno...

Da ne bismo zapali u isprazno filozofiranje o (be)smislu života, pa tako i svega što u njemu napravimo, pokušajmo stvari postaviti na što jednostavnije i sigurnije osnove.

Na taj ćemo način doći do elementarne istine da je svaka novinarska vest korisna, jer daje ljudima šansu da saznaju nešto što je za njih bitno. Način na koji će publika potom upotrebiti tu vest, novinar ne može da kontroliše i stoga ne treba da se time zamara. Njegovo je da otkrije lokaciju ratnog zločinca isto koliko i cene na pijaci, isto koliko i loše manire lokalne folk zvezde ili nepodopštine prvoligaškog fudbalera...

Sve vesti ipak nisu iste: Da bi izbegao pisanje o stvarima koje mu se čine nedostojnim novinarskog poziva, mladi novinar treba da unapred pretpostavi kakav ga posao očekuje u konkretnoj redakciji i konkretnoj rubrici. Ako jednom izabere da radi u estradnoj rubrici nekakvog tabloida, kasnije ne bi trebalo da se čudi što se od njega očekuje da prebrojava neobrijane dlačice silikonskih lepotica. Isto kao što mora shvatiti da, kao novajlija u uglednom političkom dnevniku, svakako neće pisati o složenim međustranačkim odnosima, već će prikupljati vesti za lokalnu gradsku rubriku...

Jedino što bi trebalo da bude sigurno u svim redakcijama je da će morati da nauči da pronalazi vesti i da će isključivo od njegove umešnosti u tom poslu zavisiti kakav će mu biti status, zarada i šanse za napredak.

Balkanska posla: Odnos balkanskih medija prema vestima upravo je čudesan: svi znaju da su one osnova svakog novinarskog posla (posebno uspešnog), ali im niko u praksi ne pridaje odgovarajući značaj. Čak se i među urednicima medija čiji opstanak na tržištu direktno zavisi od toga koliko vesti »proizvedu«, potraga za vestima smatra »trkačkim« poslom nedostojnim novinarskih veličina koje su u poslu više od par godina...

Ako novinarstvom želite da se bavite iz pravih (u samom imenu profesije određenih) razloga, onda Vam pronalaženje, otkrivanje, proveravanje i pisanje vesti nikada neće dosaditi. Jer to je jedini način da svojim novinama i čitaocima podarite nešto zaista novo.

Zato od samog starta naviknite sebe na činjenicu da su neotkrivene i neobjavljene vesti svuda unaokolo i da od Vaše radoznalosti, hrabrosti, pameti i pronicljivosti najviše zavisi da li ćete ih pronaći, razumeti i kvalitetno preneti.

Pisanje vesti: Čak i ako radite u tabloidu koji svaku vest naduvava i daje joj neprirodne »senzacionalno-skandalozne« dimenzije, pokušajte da ih pišete hladno i precizno. Utisak koji tako napisana vest ostavlja na čitaoce jači je od bilo kog ispraznog efekta koji bi dobili korišćenjem teških reči, jakih epiteta i superlativa. Posebno loš utisak ostavlja sopstvena hvalisavost, dovođenje značaja autora (i njegovog medija) u istu ravan sa značajem same vesti. Time vest, paradoksalno, ne dobija na značaju, već samo postaje manje interesantna.

Nekoliko osnovnih pravila za pisanje gotovo svih novinarskih tekstova, pa tako i vesti, vredi uvek imati na umu:

• najpre napisati najvažnije

• suština vesti mora stati u jednu, prvu rečenicu

• čitaoci moraju dobiti odgovor na sva elementarna pitanja: ko, gde, kada, kako, zašto

• vest se piše kratkim rečenicama i kratkim pasusima

• bez komentarisanja, moralisanja i mudrovanja

• treba poštovati dogovor sa urednicima o dužini i formi teksta

• treba napisati sve važne informacije, osim onih koje su neetične, nejasne, neproverene i zbunjujuće, jer uvek ima dovoljno vremena i dovoljno novinskih izdanja za dopune, proširivanja i razjašnjavanja.

A kako to izgleda u praksi: Četvrtak, 06. jul 2006. Tokom prepodneva u sve redakcije i agencije u Srbiji stiže saopštenje tužilaštva koje je više nego interesatno: u gradu Smederevu, šezdesetak kilometara udaljenom od glavnog grada Beograda, uhapšene su i optužene četiri osobe zbog navodne trgovine ljudima.

Prvooptuženi je izvesni Radomir, monstruozni otac koji je svoje maloletne kćeri silovao, primoravao da se bave prostitucijom i rade po kafanama, te da mu potom predaju veći deo zarade...

Kako su o tome izvestili glavni beogradski mediji? Neki nisu uopšte, neki jednom rečenicom na strani »hronike«.

Velika većina, uključujući i dnevnike Večernje Novosti, Glas Javnosti i web sajtove RTS i B92, prenela je agencijsku vest minimalno je prilagođavajući svojim potrebama, pre svega opremom (naslov, podnaslov...) koja je praktično i jedina uočljiva razlika između njihovih prezentacija ove vesti. U čemu je njihova greška?

Umesto da im saopštenje bude polazna osnova, svojevrsna ideja za kompletnu vest do koje će doći sopstvenim radom,  oni su dozvolili da im ono što nudi agencija bude sve što će ponuditi čitaocima, iako svi pomenuti mediji imaju mreže dopisnika po čitavoj Srbiji.

Ni to, međutim, nije najgore od svega: umesto da barem (loše napisanu) agencijsku vest prilagode svojim potrebama (na šta po ugovorima sa agencijama uglavnom imaju pravo, sve dok ne menjaju činjenice i jasno navode izvor vesti), oni su se zadovoljili samo radom na sopstvenim (ne naročito atraktivnim) naslovima.

Analizirajmo dakle najpre pomenutu agencijsku vest koju su doslovno preneli neki dnevnici (vidi dodatak broj 1 i 2). Umesto da jedna rečenica u samom uvodu objasni suštinu priče, agencijski novinar je čitav prvi pasus sastavio kao da je sudski zapisničar: poređao je činjenice na birokratski, dosadan, nenovinarski način. Tako je ispalo da je najvažnije to što je zamenik tužioca podigao optužnicu, što je jednako besmisleno kao kada bi vest o finalu fudbalskog prvenstva počeo sa »tačno u 22.55h u nedelju uveče sudija Džon Smit je odsvirao kraj finalne utakmice«...

Dakle, umesto spominjanja lokalnog tužioca, trebalo je  napisati otprilike ovakav lead:

Radomir J. i još trojica muškaraca optuženi su u Smederevu da su seksualno, fizički i materijalno iskorišćavali dve njegove maloletne ćerke.

Ili (ako radite u »ozbiljnim« dnevnim novinama)

Četvorica muškaraca optužena su u Smederevu da su se bavili trgovinom ljudima, nakon  štoje policija otkrila da su mesecima iskorišćavali najmanje dve maloletne devojke.

Ili (ako radite u tabloidu)

Nakon što je silovao svoju jedanaestogodišnju ćerku, Radomir Jovanović ju je naterao da godinama radi kao prostitutka, da bi je na kraju udao za nepoznatog muškarca od kojeg je zauzvrat dobio tri ovce.

Tek nakon odgovarajućeg leada, trebalo bi  krenuti u detaljno objašnjavanje počinjenih krivičnih dela, pa zatim redom razjasniti šta se sve i kako desilo.

Ako izuzmemo pomalo neprirodan i birokratizovan jezik kojim se služi agencijski novinar, ostatak vesti je relativno korektno napisan (imajući u vidu da je agencija servis koji koriste veoma raznovrsni mediji), jer su u kratkim pasusima i rečenicama pobrojani najvažniji delovi optužnice.

Njihov redosled svakako nije najsrećniji, a to je verovatno posledica neselektivnog preuzimanja čitavih delova policijskog (ili sudskog) saopštenja.

Vest je takođe i predugačka jer sadrži nekoliko potpuno nevažnih detalja, među kojima je verovatno najbesmisleniji onaj o tome da je tužilac za jednog od optuženih zatražio zabranu bavljenja ugostiteljstvom.

Web sajt TV B92 (vidi dodatak pod brojem 3) je takođe iskoristio istu agencijsku vest, ali ju je, ako ništa više, barem delimično skratio izbacujući nepotrebne detalje.

Dnevnik Blic (vidi dodatak pod brojem 4) otišao je korak ispred svih ostalih i agencijsku vest iskoristio samo kao osnovu za tekst koji je, po svemu sudeći, napisao novinar u redakciji nakon konsultacija sa lokalnim dopisnikom.

Njihova vest sadrži nešto više detalja, razumljivija je i preciznija, iako je značajno kraća od agencijske.

Prilagođavajući opremu svojoj publici, Blic je bizaran detalj isturio u naslov, učinivši tako celu priču mnogo interesantnijom za najširu publiku.

Nažalost i Blic je vest otpočeo na loš način, isturajući u prvi plan smederevsko tužilaštvo.

Na kraju (vidi dodatak pod brojem 5) agencija VIP News (koja je svojevrsni bilten vesti za strance u Srbiji), napravila je, koristeći sve pomenute izveštaje, najsažetiju i najnovinarskiju vest. U njihovoj interpretaciji, priča je lišena mnogih interesantnih detalja, ali to je urađeno zbog specifičnosti publike, pa se može smatrati pristojno obavljenim poslom. Napominjemo da VIP nema dopisničku mrežu i samo koristi agencijske i vesti objavljene u ostalim medijima.

Sve u svemu, sudeći po ovom primeru, nijedna od velikih beogradskih redakcija nije položila elementarni novinarski ispit, jer niko nije poslao ekipu na mesto događaja, niko se nije potrudio da publici (inače izuzetno zainteresovanoj za ovakve priče) pruži još proveru agencijske vesti, još informacija i poneki autentičan detalj, tako da ni tog, a ni narednih dana nismo saznali ništa više o tužnoj sudbini zlostavljanih devojčica, ništa o pozadini čitavog slučaja i ništa o pravnim i psihološkim posledicama svega što se događalo u tom sumornom selu u okolini Smedereva...

Novinarsko uredničku inicijativu i shvatanje važnosti vesti mogli bismo u ovom slučaju da ocenimo najnižom ocenom, dok bi novinarsko umeće prilagođavanja postojećeg materijala sopstvenim novinama, uz izuzetnu blagonaklonost, moglo da dobije najmanju moguću prelaznu ocenu.

Šta iz ovog primera možemo da naučimo: Najpre, da će nam iskrena i pametna potraga za vestima omogućiti da se lako zaposlimo u bilo kojim novinama, jer je takav kadar (sasvim očigledno) izuzetno deficitaran.

Zatim, da pisanje vesti, iako na prvi pogled veoma zahtevno, zapravo nije naročito komplikovano niti teško. Ako sledimo već pomenuta elementarna pravila i odbijemo da budemo lenji prepisivači, lako ćemo i brzo završiti taj deo posla.

Redosled poteza je veoma logičan: najpre prikupimo što više materijala, od saopštenja i izjava, do kratkih beleški o sopstvenim saznanjima i utiscima (ukoliko smo bili na mestu događaja ili telefonom razgovarali sa nekim od učesnika).

Sav materijal pročitamo, podvlačeći (ili na neki drugi način naglašavajući) ono što je najvažnije i najinteresantnije.

Sledi skiciranje teksta (mnogi ovu fazu preskaču iako je kratka i veoma korisna) u kojem je dovoljno odrediti okviran broj, redosled i sadržinu pasusa.

Potom je na redu najvažniji deo posla: pisanje prve rečenice i leada, u koji mora stati sve što je važno i koji mora biti tako napisan da čitalac iz njega može da dobije osnovnu inforamaciju, ali i da lako zaključi da li želi da vest pročita do kraja.

Na kraju, u skladu sa pomenutom skicom treba napisati celu vest, a na kraju dodati i sopstveni predlog naslova.

Unutar-redakcijski tretman vaše vesti: O tome kako će biti plasirana vest koju ste napisali, bolje je da ne brinete previše. Za njenu opremu kao i za njeno raspoređivanje na određenu stranu i eventualnu najavu na naslovnoj strani zadužen je urednik i njegova će reč svakako biti odlučujuća i poslednja.

Najbolje što možete da učinite da pomognete i sebi i njemu je da napravite predlog opreme teksta, ali i da samu vest bar još jednom proverite i eventualno »ispeglate«.

DODACI

1. Večernje Novosti

Prodavao i podvodio maloletne ćerke

Zamenik Okružnog javnog tužioca u Smederevu podigao je juče optužnicu zbog trgovine ljudima protiv četiri osobe.

Optuženi su Radomir J. (52), Nihad H. (36), Vladan D. (34) i Tomislav P. (46). Tužilac tereti Radomira J. da je od 2003. do decembra 2005. svoje maloletne ćerke B. J. (17) i J. J. (16) u više navrata prodavao, tražeći da rade pod nadnicu i u kafanama u Mladenovcu, Velikom Laolu, Selevcu, Velikoj Krsni, Tutinu, Petrovcu na Mlavi, Kusatku.

Radomira J. tužilac tereti i da je početkom septembra 2005. dozvolio maloletnicama da rade kao konobarice u lokalu koji drži Nihad H.

Prema optužnici, Radomir J. je znao da je Nihad H. njegove kćerke radno i seksualno eksploatisao. Za uzvrat je od Nihada u više navrata dobijao naknadu u evrima. Tužilac takođe tereti Radomira J. za rodoskrvnuće jer je tokom 2001. u porodičnoj kući obljubio svoju kćerku B. J. učenicu petog razreda osnovne škole.

Prema optužnici, Radomir je tokom 2004. dva puta iz koristoljublja udao maloletnu kćerku B.

Radomir J. je prema sudskim spisima od 2003. do hapšenja povremeno maloletne kćerke vezivao lancima. Tužilac takođe navodi da je Radomir J. u više navrata, a poslednji put u januaru 2006, pokušao da obljubi punoletnu kćerku V. D.

Optužnica tereti Nihada H. da je maloletne B. i J. prodavao gostima svog kafića i fotografije maloletnica štampao na računima, navodeći i telefone za kontakt. Maloletnice su te račune davale gostima pri naplaćivanju konzumacije.

Radomir J. i Nihad H. poriču navode optužnice, a Tomislav P. je priznao da je sa maloletnom B. J. izlazio u kafane, vodio je na more, iznajmio dvokrevetnu sobu, ali je negirao da je sa njom zasnovao vanbračnu zajednicu.

2. Glas Javnosti (Beta)

Otac optužen za podvođenje maloletnih ćerki

Zamenik Okružnog javnog tužioca u Smederevu podigao je optužnicu zbog trgovine ljudima protiv četiri osobe.

Optuženi su Radomir J. (52), Nihad H. (36), Vladan D. (34) i Tomislav P. (46). Tužilac tereti Radomira J. da je od 2003. do decembra 2005. svoje maloletne ćerke B. J. (17) i J. J. (16) u više navrata prodavao, tražeći da rade pod nadnicu i u kafanama u Mladenovcu, Velikom Laolu, Selevcu, Velikoj Krsni, Tutinu, Petrovcu na Mlavi, Kusatku... Ujedno ih je primoravao da mu sav novac predaju. On je, prema navodima optužnice, taj novac trošio na alkohol.

Radomira J. tužilac tereti i da je početkom septembra 2005. dozvolio maloletnicama da rade kao konobarice u lokalu koji drži Nihad H.

Prema optužnici, Radomir J. je znao da je Nihad H. njegove ćerke radno i seksualno eksploatisao. Zauzvrat je od Nihada u više navrata dobijao naknadu u evrima.

Tužilac takođe tereti Radomira J. za rodoskrvnuće jer je tokom 2001. u porodičnoj kući obljubio svoju ćerku B. J, učenicu petog razreda osnovne škole.

Prema optužnici, Radomir je tokom 2004. dva puta iz koristoljublja udao maloletnu ćerku B. Prvi put je udao za punoletnog Vladana D. a zauzvrat uzeo tri ovce.

Posle pet meseci, Radomir je ćerku primorao da bude u vanbračnoj zajednici sa Tomislavom P. Zato je od Tomislava primao poklone u novcu, garderobi i tehnici.

Radomir J. je prema sudskim spisima od 2003. do hapšenja povremeno maloletne ćerke vezivao lancima. Tužilac takođe navodi da je Radomir J. u više navrata, a poslednji put u januaru 2006, pokušao da obljubi punoletnu ćerku V. D.

Optužnica tereti Nihada H. da je maloletne B. i J. prodavao gostima svog kafića i fotografije maloletnica štampao na računima, navodeći i telefone za kontakt. Maloletnice su te račune davale gostima pri naplaćivanju konzumacije.

Radomir J. i Nihad H. poriču navode optužnice, a Tomislav P. je priznao da je sa maloletnom B. J. izlazio u kafane, vodio je na more, iznajmio dvokrevetnu sobu, ali je negirao da je sa njom zasnovao vanbračnu zajednicu. Radomir J. je u pritvoru od januara, a Nihad H. od aprila. Tužilac traži da se Nihadu izrekne mera zabrane bavljenja ugostiteljstvom.

3. B-92

Optuženi za trgovinu ljudima

Zamenik Okružnog javnog tužioca u Smederevu podigao optužnicu protiv četiri osobe zbog trgovine ljudima.

Optuženi su Radomir J, Nihad H, Vladan D. i Tomislav P. Tužilac tereti Radomira J. da je od 2003. do decembra 2005. maloletne kćerke B.J. i J.J. u više navrata prodavao, tražeći da rade pod nadnicu i u kafanama u Mladenovcu, Velikom Laolu, Selevcu, Velikoj Krsni, Tutinu, Petrovcu na Mlavi, Kusatku, apotom ih primoravao da mu sav novac predaju.

Radomira J. tužilac tereti i da je početkom septembra 2005. dozvolio maloletnicama da rade kao konobarice u lokalu koji drži Nihad H. Prema optužnici, Radomir J. je znao da je Nihad H. njegove kćerke radno i seksualno eksploatisao, a zauzvrat je od Nihada u više navrata dobijao naknadu u evrima.

Tužilac tereti Radomira J. i za rodoskrvnuće jer je tokom 2001. u porodičnoj kući obljubio kćerku B.J, učenicu V razreda osnovne škole, a potom je, tokom 2004, dva puta iz koristoljublja udao, prvi put za punoletnog Vladana D. i zauzvrat uzeo tri ovce, a potom je primorao da bude u vanbračnoj zajednici s Tomislavom P. i za to od njega primao poklone u novcu, garderobi i tehnici.

Radomir J. je, prema sudskim spisima, od 2003. do hapšenja povremeno kćerke vezivao lancima, a u više navrata, poslednji put u januaru 2006, pokušao je da obljubi punoletnu kćerku V.D

4. Blic

Trampio ćerku za ovce

Okružno javno tužilaštvo u Smederevu optužilo je R. J. (52) iz sela K. u smederevskoj opštini da je svoje maloletne ćerke prodavao za novac i navodio na prostituciju. Prema navodima optužnice, R. J. je svoje maloletne ćerke B.J. (17) i J.J. (16) krajem 2005. godine zaposlio kao konobarice u kafiću „Lutajuće srce“ u Tutinu. Vlasnik kafića N.H. (35), protiv koga je, takođe, podignuta optužnica, maloletnice je podvodio gostima i za to naplaćivao po 60 evra. Novac je, navodno, delio s devojkama, a jedan deo davao je i njihovom ocu. Gazda je fotografisao devojake, a brojeve telefona i njihove slike štampao na kafanskim računima. Maloletne B.J. i J.J. radile su kod N.H. do januara 2006. godine, kada je slučaj otkrila policija i žrtve premestila u nadležnu ustanovu u Beogradu.

Optuženi R. J. je godinama matretirao porodicu koja živi od socijalne pomoći, a kćerke i suprugu je često tukao, zbog čega se tereti i za nasilje u porodici.

Od nastranog oca najviše je propatila B. J. koju je silovao kada je imala samo 11 godina. Kada nije imao para za alkohol, R. J. je ćerke i ženu vezivao za drvo i tukao lancima. B.J. je sa 15 godina naterao da se uda za V. D. od koga je zauzvrat tražio tri ovce. Od narednog „zeta“ tražio je garderobu i belu tehniku. Tužilac navodi da je otac pokušao da obljubi i treću ćerku, ali se ona odbranila.

Tokom istrage R. J. negirao je sve navode tužioca.

R. J. i N. H. nalaze se u istražnom zatvoru u Smederevu.

5. VIP NEWS

Četvorica optužena za trgovinu ljudima

Četiri muškarca uhapšena su u gradu Smederevu, udaljenom 60 kilometara od Beograda, i optužena da su se bavili trgovinom ljudima.

Jedan od njih je dve svoje maloletne kćerke nekoliko puta prodavao, tražio da rade fizicke poslove, kao i da rade u kafanama po manjim gradovima u Srbiji, a potom ih primoravao da mu sav novac predaju.

On je čak znao da drugi optuženi, vlasnik jedne kafane, seksualno skorišćava  njegove kćerke, ali ne samo da mu to nije smetalo, već je za to dobijao i deviznu novčanu nadoknadu.

Prema optužnici on je svoju maloletnu ćerku i sam seksualno iskorišćavao, pa je potom naterao da se uda za trećeg optuženog od koga je zauzvrat dobio tri ovce. Nakon toga prvooptuženi je primorao svoju ćerku i da bude u vanbračnoj zajednici sa četvrtim optuženim od koga je primao poklone u novcu, garderobi i tehnici.