Novinari govore o vještinama potrebnim za istraživačko novinarstvo i cijeni koju za to plaćaju.

foto: Ustupljene fotografije

Postoji mnogo definicija istraživačkog novinarstva, a većina ih navodi da ono otkriva korupciju, nepravilnosti i kriminal koji se nastoje sakriti od javnosti. Prema definiciji koju je za Media.ba napisao američki novinar David Everett, istraživačko novinarstvo se temelji na uvjerenju da urednici, reporteri i fotoreporteri mogu unapređivati ljudska prava i ispravljati nepravdu, te da ono predstavlja jedan od najzahtjevnijih novinarskih poslova, koji, između ostalog, donosi i nagrade.

S deset novinara i novinarki iz Bosne i Hercegovine (BiH), koji su prošle godine dobili nagrade za svoje istraživačke priče, razgovarali smo o važnosti, izazovima, vještinama i cijeni ovog najzahtjevnijeg novinarskog posla.

Šta mora da sadrži istraživačka priča?

Objašnjavajući šta je potrebno za dobru istraživačku priču, nagrađivani novinari i novinarke ističu da je neophodno da takva priča otkriva važne činjenice koje bi inače ostale skrivene, da se zasniva na čvrstim dokazima, pruža kontekst i bude od javnog značaja.

Minimum je da istraživačka priča sadrži originalno otkriće novinara, smatra Azhar Kalamujić, novinar Centra za istraživačko novinarstvo.

“Sve ispod toga pripada drugim novinarskim žanrovima. Pojedini novinari danas prepričaju optužnicu ili neki policijski dokument, eventualno naprave par intervjua i to potpisuju kao istraživačku priču. Javnost ne pravi razliku, ali mi esnafski znamo i vidimo koji novinar je prolio znoj i zaista istraživao, a ko je iz ‘Resavske škole prepisivanja’”, naglašava Kalamujić.

Azhar Kalamujić, foto: Ajdin Kamber

Freelance novinarka Sadeta Bajrović naglašava da svaka istraživačka priča mora da ide u srž teme i da ima cilj – “da zaustavi ili spriječi negativne pojave u društvu i utiče na donosioce odluka da rade posao u interesu javnosti”. Dodaje da se u istraživačkim pričama ne pretpostavlja i ne zaključuje.

“Ne postavljaju se pitanja čitateljima i ne nude se poluodgovori. Istraživačka priča nisu ni informacije i stručni izrazi nabacani bez obrazloženja”, govori ona.

Dobra istraživačka priča, kako smatra Azra Omerović, koja je radila za Žurnal, ne samo da otkriva skrivene informacije, već i analizira njihov značaj i uticaj na društvo. Njena kolegica, također bivša novinarka Žurnala, Zinaida Đelilović dodaje da svaka istraživačka priča zahtijeva posvećenost u otkrivanju istine, “čak i u situacijama kada to predstavlja baš veliki izazov”.

“Mora biti jasno i precizno napisana kako bi je što više ljudi moglo razumjeti i shvatiti, bez obzira na kompleksnost teme, jer jedino tako može ostvariti svoj puni uticaj”, govori još jedan bivši novinar Žurnala, Dino Cviko.

Dejan Rakita, novinar portala Gerila.info, smatra da su istraživački novinari glas građana.

“Kad jednom uđete u te priče nema povratka jer ste svjesni da vaše priče donose razliku, pričate istinski bitne priče za sve građane naše zemlje, glas ste malog i obespravljenog čovjeka”, naglašava on.

Vještine i strast

Naši sagovornici govore da su za ovu vrstu novinarstva neophodne analitičke sposobnosti, vještine prikupljanja i provjere informacija, tehnološka pismenost i sposobnost dobrog i preciznog pripovijedanja.

Za istraživačke novinare je, smatra novinar Kalamujić, važno imati strast za istraživanje, bez koje “nema čak ni prosječnog novinara”, dok freelance novinarka Selma Učanbarlić ističe da su važne upornost i znatiželja, posebno kada je riječ o kompleksnim temama.

“Pored toga, važno je kritično razmišljanje i razumijevanje šireg društvenog konteksta. Istraživački novinari imaju veliku odgovornost prema javnosti, pa je neophodno da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda”, kaže Učanbarlić.

Azra Omerović kaže da je “za istraživačko novinarstvo ključna kombinacija znatiželje i istrajnosti”.

Novinarka Naratorijuma Alena Beširević govori da istraživački novinari moraju uvijek biti spremni da iznova uče jer “svaka nova tema je nova oblast koju prvo moraš dobro razumjeti da bi mogao uočiti nepravilnosti, a onda o njima i izvještavati”. Također, istraživački novinari moraju biti strpljivi i uporni zbog toga što se odgovori rijetko dobiju na prvi upućeni e-mail ili telefonski poziv.

Smatra da u istraživačkom novinarstvu posebnu ulogu imaju izvori i da je veoma važno da istraživački novinari imaju izgrađenu mrežu povjerljivih osoba koje im ukazuju na određene nepravilnosti ili šalju važne dokumente.

“Važno je znati prepoznati izvore, zaslužiti povjerenje i, naravno, uvijek ih zaštititi”, naglašava Beširević.

Alena Beširević, foto: Nidal Šaljić

Visoko plaćena cijena i izazovi

Istraživački novinari za svoj rad plaćaju visoku cijenu. Često su ekstremno posvećeni poslu, rade prekovremeno i izvan svojih mogućnosti, žrtvuju svoje privatne živote i izloženi su velikoj količini stresa. Izloženi su i sigurnosnim rizicima i drugim pritiscima poput SLAPP tužbi (strateških tužbi protiv učešća javnosti). Dodatno, njihov rad otežava i uvođenje zakona koji ograničavaju medijske slobode.

“U kontekstu Bosne i Hercegovine, cijena koju plaćamo za istraživačko novinarstvo uključuje pritiske, povremene prijetnje i tužbe koje nas finansijski i na druge načine iscrpljuju, što nije ugodno. Ali to je nešto na šta smo navikli i s čim se nosimo”, kaže novinar Cviko.

Da je cijena istraživačkog novinarstva visoka i da uključuje profesionalne i lične rizike, smatra i novinarka Učanbarlić.

“Rad istraživačkih novinara zahtijeva izdržljivost, posvećenost i hrabrost. Ipak, najveća cijena koju bismo mogli platiti je šutnja i prihvatanje statusa quo”, ističe ona.

Za istraživačko novinarstvo postoje brojni izazovi, a jedan od njih je i izostanak podrške. Višemjesečna istraživanja iziskuju mnogo finansijskih sredstava, pa je ova vrsta novinarstva veoma skupa. Domaći istraživački mediji do novca uglavnom dolaze putem projekata kod stranih donatora, koji nisu stalni i često zavise od globalne situacije.

“Tužna je činjenica da istraživačke redakcije ovise o donacijama i da njihov rad, u pravilu, ne podržavaju zvanične institucije”, kaže novinarka Al Jazeere Balkans Arduana Pribinja.

Javne institucije dodatno otežavaju njihov posao uskraćivanjem informacija koje novinari traže putem zahtjeva za pristup informacijama. Pravosuđe tromo reaguje u situacijama kada istraživački novinari otkriju velike afere, što se pokazalo i kroz nagrađene istraživačke priče iz 2024. godine.

“Nerijetko te priče ostaju bez takve vrste epiloga, što je užasno frustrirajuće kako za samog novinara, tako i za dio javnosti koja želi vjerovati u postojanje sistema u ovoj državi”, govori Pribinja.

Iako pravosuđe ne reaguje na istraživačke tekstove u medijima onako kako bi trebalo, Amil Dučić, novinar portala Fokus.ba, smatra da to čini češće nego ranijih godina, što predstavlja veliku satisfakciju za novinare.

“Tako je došlo do porasta formiranja predmeta u tužilaštvima, zatim pokretanja istraga, podizanja optužnica, pa sve do donošenja presuda u predmetima o kojima su pisali mediji”, smatra Dučić.

Amil Dučić

Budućnost novinarstva

Novinari ističu da su dešavanja iz 2024. i 2025. potvrdila da se novinarska profesija nalazi pod sve većim pritiskom. Novinarska profesija se, kako smatraju naši sagovornici, širom svijeta suočava sa ozbiljnim izazovima, uključujući ograničavanje slobode izražavanja, širenje dezinformacija, polarizaciju društava, kao i finansijske rezove.

Izvještavanje o stotinama ubijenih i zatvorenih novinara, naročito palestinskih novinara, pokazatelj je da je, kako smatra Kalamujić, novinarstvo izgubilo profesionalni i moralni kredibilitet.

“Brojni mediji su mjesecima prešućivali da se u Gazi dešavaju najveći pokolji nad civilnim stanovništvom, kršenje svih konvencija o načinu ratovanja i ljudskim pravima. Štaviše, svjetske novinarske kuće i organizacije nisu učinile ni minimum i barem pružile finansijsku i drugu materijalnu pomoć kolegama koji hrabro izvještavaju s okupiranih ratnih područja Palestine”, kaže on.

Naši sagovornici smatraju da bh. novinarstvo stagnira, dijelom i zbog manjka istinske slobode u izvještavanju – kako u privatnim medijima, tako i u javnim emiterima.

“Sve postaje podložno ekonomskim interesima vlasnika medija i vlastodržaca. Poznajem kolege koje trpe neviđen mobing od politički postavljenih urednika i direktora javnih medijskih kuća jer nisu pristali da rade naručene i frizirane priče, već su profesionalno i kvalitetno radili svoj posao”, govori Kalamujić.

Selma Učanbarlić smatra da će budućnost novinarstva u BiH u velikoj mjeri ovisiti o tome hoćemo li uspjeti zaštititi medijske slobode, ulagati u profesionalni razvoj novinara, izgraditi povjerenje s publikom i prilagoditi se promjenama u digitalnom okruženju.

“Samo tako možemo očekivati kvalitetnije novinarstvo koje će doprinijeti demokratskom razvoju našeg društva”, ističe ona.

Alena Beširević kaže da budućnost novinarstva uveliko ovisi o budućnosti društva u cjelini, kao i da je novinarstvo nemoguće posmatrati izvan konteksta stvarnosti u kojoj živimo.

“Dok ima života, biće i novinarstva, a koliko ćemo ga cijeniti, zavisi isključivo od društvenog konteksta u kojem se ono razvija”, kaže ona.

___