Bend Kablovi čini grupa bosanskohercegovačkih novinara: Ahmed Burić, Dino Bajramović, Mario Iličić, Edin Spahić i Amar Ćesić. Do sada su objavili jednu autorsku pjesmu pod nazivom Strana na kojoj lete zmajevi, nastupali kao predgrupa Partibrejkersima i, kako ističe Ahmed Burić, vokal i klavijaturista benda, riječ je o "starinskom" bendu koji nema album nego singlove. Sa Burićem smo razgovarali o samom bendu ali i o medijskom segmentu Kablova. 

Kada je bend počeo sa djelovanjem i kako je pokrenuto njegovo formiranje?

Taj plan je, kao valjda i većina stvari koje radimo, trajao predugo. Prvi put smo se našli u FIS-u i još 2004. godine, i to u istom sastavu, kako bismo svirali na jubileju Slobodne Bosne. Okupljanje je brzo zaboravljeno, ali je zanimljivo da od tada niko od nas - iako smo svi imali želje da sviramo - nije pristupio nekom drugom bendu ili otišao svirati u kafanu, nego smo čekali da se pojavi neka prilika da zajedno zasviramo. Tako je i bilo: u Skenderiji smo napravili par proba i tako je krenulo. Hvala grupi Dobro uštimani starci na tome. Narod, koji obično priča gluposti, govori da "bez starca nema udarca." No, duh nas podsjeća da nije vrijeme da budemo stari.

Zašto ime Kablovi?

Zato što koliko god kablova kupimo, ili imamo na probi, jedan uvijek fali. Ono, bosanski: ili neko nema kabl, ili nekome ne radi, ili ga je zaboravio. Jednom je gitarist Amar Ćesić - Rojs rekao mi bi se trebali zvati E.G. and The Cables, nakon jednog intervjua visokog dužnosnika Elektroprivrede koji se tako nalupetao da nam je svima bilo neprijatno. Onda smo shvatili da je to-to. A imamo i sjećanja. "Kablovi" su bili bokserski klub iz Svetozareva, danas Jagodine, koji je jedan od zaboravljenih toponima. Mi, eto ne želimo, da se zaborave neke autentične stvari. A moguće da ima i neko skriveno značenje. Mi spajamo, žanrove, ljude, ideje, pojačala ... Neka svako izabere šta voli. I neka voli ono što bira.

"Strana na kojoj lete zmajevi" je vaša prva autorska pjesma nastala uoči Svjetskog nogometnog prvenstva. Kakve su reakcije javnosti na ovu pjesmu?

Ko bi ga znao šta li je ta famozna "javnost"? Reakcije su, uglavnom, pozitivne. Zahvaljujući Aerodromu Sarajevo snimili smo i spot, koji se vrtio tu i tamo i skupio oko 10.000 gledanja na You Tubeu. Merak je kad sjedneš u taksi, nekad prije utakmice, a ona sune iz radija. Ili te nazove prijatelj koji živi negdje daleko, čeka da počne utakmica, s par piva u sebi, i na telefon ti pjeva pjesmu. To nema cijenu.

Mediji su vas okarakterisali kao "press rock band". Da li planirate da snimate autorske pjesme koje bi se možda bavile nekim medijskim problemima, pjesme koje bi bile malo "novinarskije"?

Press rock bend je smislio Nešo Kovač, promotor, organizator svirki i menadžer, da na našem prvom koncertu u AG-u bude malo više ljudi. Mi ne želimo bježati od toga što nam se događa - niti hoćemo, niti možemo - ali mi se čini da pjesme koje nastaju, nekako, imaju više art rock nasljeđe. Što se tiče pjesama s "medijskim sadržajem", upravo ste mi dali ideju za jedan naslov - Kadija te tuži, kadija ti sudi. Ostatak slobode u medijima, ono što nisu ubili konzumerizam i trivijalizacija, ubit će "pravosuđe." Odnosno pritisci zainteresovanih strana na sudove. Od toga se vrlo teško odbraniti. Naravno, onim medijima koji drže do svoje riječi.

Kakvi su planovi za daljnje djelovanje benda?

Kao pravi "starinski" bend, mi nemamo album nego - singl. Radimo dvije pjesme i željeli bismo ih snimiti, pa onda vidjeti kuda to sve ide. Mi smo neki heterogen subjekt - možda i previše, ako je to uopće moguće - različiti smo ljudi, vrlo različitih ukusa. Vidjećemo šta će prevladati i koliko ćemo dati muzici, koja, na kraju i na početku, ipak ovisi o ljubavi.