Finansijski kolaps javnog servisa razotkriva višegodišnje ignorisanje zakona, izostanak političke volje i duboku krizu vladavine prava u Bosni i Hercegovini.

foto: Jasmin Brutus

Javni radiotelevizijski servis, u kojem radi gotovo 780 zaposlenih, našao se – opterećen dugovanjima koja dostižu iznose u desetinama miliona konvertibilnih maraka – u najtežoj poziciji od osnivanja. Iako postoji više od osam decenija, BHRT je na ivici opstanka, pa je, kao posljednja inicijativa u nizu, zatražena i vanredna sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Takav zahtjev podnio je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović, upozoravajući da je ugrožen opstanak javnog servisa na državnom nivou.

BHRT podsjeća na razlog krize: višegodišnje neprovođenje Zakona o Javnom RTV sistemu BiH, nepoštivanje raspodjele RTV takse, dugovanja koja stižu na naplatu, izostanak političke volje. Zbog svega toga, Bećirović podsjeća kako zakon jasno propisuje raspodjelu takse: 25 posto Federalnoj TV, 25 posto RTRS-u i 50 posto BHRT-u. No, to se u praksi ne provodi.

U brojkama, odnosno konvertibilnim markama izraženo: RTRS zbog nezakonitog zadržavanja RTV takse duguje BHRT-u gotovo 104 miliona – i ne mari za odluke sudova, konkretno Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te Vrhovnog suda Republike Srpske; Evropska radiodifuzna unija (EBU) traži 22 miliona – i da joj se to isplati u februaru. Bez hitne finansijske pomoći, upozorava rukovodstvo javnog servisa, BHRT teško može preživjeti do okončanja sudskih procesa. S druge strane, novinari i struka upozoravaju: gašenje BHRT-a značilo bi udar na državu, javni interes i slobodu medija.

'Za uposlenike BHRT-a je najgora neizvjesnost'

Iza spomenutih brojki ne stoji samo sudbina jedne institucije, već i sudbina nekoliko stotina ljudi čija su radna mjesta i egzistencija dovedeni u pitanje. Uprkos izuzetno teškim uslovima i stalnoj neizvjesnosti, zaposleni u BHRT-u svakodnevno dolaze na posao i nastoje profesionalno obavljati svoje zadatke, držeći program „u životu“ i istovremeno informišući javnost o stvarnom stanju u svojoj medijskoj kući. Govore o dubokoj krizi u kojoj se nalazi javni emiter, ali i o hroničnom izostanku političke volje da se pronađe adekvatno i održivo rješenje.

Neredovna primanja i sve veća neizvjesnost vlada među uposlenicima, poručuje Merima Kurtović-Pašalić, predsjednica Samostalnog sindikata radnika BHRT-a.

„Radimo u turnusima 24/7 i zaradimo svoju plaću uredno, profesionalno izvršavajući sve svoje radne zadatke. Međutim, nikada ne znamo hoće li biti isplaćena plaća, hoće li biti novca na računu, jer račun je blokiran svaki put kada stigne neka od tužbi raznih dobavljača, ali i naših uposlenika i penzionera kojima nije uplaćen radni staž već desetak godina. Ljudi s pravom traže svoje, jer nisu oni krivi zato što je firma u ovakvom kolapsu“, ističe Kurtović-Pašalić.

Podsjeća da krajem februara stiže na naplatu dug prema EBU. Ukoliko se dug ne plati, biće blokiran račun na duže vrijeme, a moguća je i pljenidba imovine BHRT-a, iako je to državna imovina. U tom slučaju 780 uposlenika i njihovih porodica naći će se bez ikakvih primanja i faktički na ulici.

„A tu su i naši heroji sa RTV predajnika, koji održavaju da signal stigne do svakog kutka Bosne i Hercegovine. Mogao bi zavladati ne samo medijski mrak, nego i komunikacijski mrak za Graničnu policiju BiH, Oružane snage BiH, IDDEEA-u, kablovske operatere, internet provajdere“, upozorava Kurtović-Pašalić.

'Ako nikome nije stalo do BHRT-a, bilo bi pošteno da se kaže'

Nedavno je, izbacivanjem stavke o osiguranju novca za BHRT iz državnog budžeta, Javni servis BiH ostao i bez neophodne finansijske injekcije sa nivoa države. Ispostavilo se da pojedini političari smatraju uspjehom što su izbacili BHRT iz budžeta i ostavili u neizvjesnosti 780 radnika. Jedan od njih je državni ministar finansija i trezora, Srđan Amidžić koji se time javno pohvalio na RTRS-u.

Prvi čovjek BHRT-a, Belmin Karamehmedović ističe da je „stanje katastrofalno“ i da mu se čini da su „svi digli ruke“ od BHRT-a. Postavlja i pitanje čiji je javni servis, te dodaje: „Ako nikome nije stalo do njega, bilo bi pošteno i to da se kaže“.

„Razumijem ove koji rade protiv njega, dakle uskraćuju nam taksu, onemogućavaju nam svaku pomoć i svaku inicijativu da se pomogne BHRT-u, ali ne možemo nikako da shvatimo da ove probosanske stranke, pod navodnicima, kojima su puna usta Bosne i Hercegovine ne čine ništa konkretno da bi nam se pomoglo, osim što daju izjave kako imaju dobru volju, ali da ih neko blokira na tom putu. Kad nešto želite da uradite, onda nađete načine kako ćete to uraditi, a ne prebacujete odgovornost na način: eto, ja bih uradio, ali neko mi ne da“, kaže Karamehmedović.

„Zaista smo u situaciji da se može očekivati svaki dan totalna blokada računa, da BHRT prestane sa svojim postojanjem što za sobom povlači niz drugih problema. Automatski bi stala i Radio-televizija Federacije BiH za koju mi radimo i dajemo usluge tehničke prirode i koja boravi u zgradi koja je u vlasništvu BHRT-a, takođe i Televizija Kantona Sarajevo koja koristi resurse zgrade u vlasništvu BHRT-a. Dakle, pokušavamo na sve načine da animiramo sve one koji imaju instrumente da nam pomognu, ali osim praznih riječi i podrške zasad nema nikakvog konkretnog rezultata“, ističe direktor BHRT-a.

Schmidt: BHRT je odgovornost parlamenta

Svi su svjesni da političke volje nema i da je u ovakvim okolnostima politički dogovor nemoguć, pa se očekuje reakcija Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Jedan od njegovih prethodnika, Wolfgang Petrich, nametnuo je još 2002. godine paket zakona koji su postavili pravni temelj za današnji sistem javnog emitiranja u BiH. Nakon tri godine zakon je usvojen i u Parlamentu Bosne i Hercegovine. No, ovih dana, u intervjuu za BHRT, Schmidt nije iskazao veliku zainteresovanost da iskoristi tzv. bonske ovlasti i spasi javni servis, naglašavajući da je to „obaveza političara“.

„Ovo je odgovornost parlamenta. Znam da i ja mogu pružiti podršku, ali ne bih ja trebao biti taj koji radi ove poslove. Dakle, javni emiter se nalazi u jako ozbiljnom problemu, ali vidim da se u parlamentu ipak nešto dešava, kao i u Vijeću ministara, da se ovo pitanje riješi. Radi se na tome. Mislim da je neophodno da se podstaknu da oni to urade“, rekao je Schmidt.

„To nije nedostatak političke volje, već ne ispunjavaju svoje obaveze. Dakle, oni koji su izabrani, koji su plaćeni za taj posao, moraju i raditi taj posao. Oni moraju shvatiti da je njihova uloga da se brinu za građane ove države, za državu, a ne samo da se brinu za svoje interese“, smatra Schmidt.

No, dok on i dalje vjeruje da se bh. političari brinu za svoje građane, iz Samostalnog sindikata radnika BHRT-a sve manje vjeruju u to. Već tri puta su pisali Schmidtu da reaguje i iskoristi svoje ovlasti, kao što je to učinio u slučaju „Viaduct“.

„Ne slažem se da on ne bi trebao rješavati pitanja poput Javnog servisa jer je OHR, odnosno tadašnji visoki predstavnik Petrich zajedno sa državnim parlamentarcima, učestvovao u izradi Zakona o javnom servisu koji se posljednjih skoro 10 godina ne poštuje i zbog čega je BHRT u današnjoj dubiozi. Dakle, itekako je pozvan da reaguje i trebao bi da se uključi upravo Ured visokog predstavnika u BiH i riješi problem – ne samo kratkoročno, da se ne ugasimo, već i dugoročno i trajno finansiranje BHRT-a“, naglašava Kurtović-Pašalić.

Schmidtu pisala i Evropska federacija novinara

I Evropska federacija novinara i njihovi partneri iz programa Brzi odgovor na medijsku slobodu (MFRR) uputili su pismo Schmidtu u kojem su izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog nedostatka političke akcije kada je u pitanju budućnost Radio-televizije Bosne i Hercegovine.

„Organizacije za slobodu medija i novinari iz cijele Evrope pišu Vam kako bi izrazili svoju zabrinutost zbog nedostatka političke akcije u vezi s budućnošću državnog emitera u Bosni i Hercegovini, Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHRT). Ovim pismom Vas pozivamo da poduzmete mjere i iskoristite svoja zakonska ovlaštenja kako biste pronašli održivo rješenje u nedostatku institucionalnog odgovora i političke volje unutar institucija Bosne i Hercegovine“, navodi se u pismu evropskih novinara OHR-u.

Navode i da su domaći političari su otvoreno ignorisali zakon, što je rezultiralo time da BHRT prima samo minimalna sredstva zbog sporova oko finansiranja.

Schmidtovo ignorisanje problema nejasno je i direktoru BHRT-a jer, kako navodi, OHR je podjednako osnivač javnog servisa kao i Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

„Nije nam jasno ponašanje visokog predstavnika koji to gleda sa strane prilično nezainteresirano i traži da Parlament BiH, koji je osnivač BHRT-a, riješi ovaj problem, a znamo da ga parlament neće nikada riješiti jer imamo snage u parlamentu koje sve rade da bi se uništio BHRT“, kaže Karamehmedović.

U tom smislu je pozvao Schmidta da, kada je mogao svojom odlukom riješiti spomenuti problem „Viaducta“ (za koji Karamehmedović govori da je „vrlo sumnjiv projekt koji je više vezan za neke privatne relacije“), na sličan način da ovlaštenja zamjeniku ministra finansija da se od prihoda Centralne banke BiH, iz kojih je isplaćen „Viaduct“, „odvoji jedan dio novca kojim bi se pomoglo BHRT-u, pa makar to bilo u smislu pozajmice dok se ne završe sudski procesi BHRT-a protiv RTRS-a“. A da je BHRT u pravu, kad je dug od gotovo 104 miliona konvertibilnih maraka, pokazuju i Ustavni sud BiH i Vrhovni sud Republike Srpske, podsjeća Karamehmedović.

Javni servis je nezaobilazni evropski standard

„Ne postoji država u Evropi bez javnog radio-televizijskog servisa, što predstavlja nezaobilazni evropski standard, htjeli mi to ili ne“, ističe Nedim Ademović, ekspert za ustavno pravo. „Javni radio-televizijskog sistem je jedan od stubova demokratije, veza između države i društva i temeljni osnov da svaki građanin ostvari svoju ulogu. S tim nema nikakvog kompromisa“.

Prema njegovim riječima, „kao i u svim drugim poljima, korumpirane etnonacionalne politike su uvijek težile da: prvo, razgrade opšti, državni, nacionalni sistem; drugo, izgrade svoje etničke servise; treće, da ih stave pod političku kontrolu“.

„Znale su i znaju i dan-danas kakvu moć znači kada imate medije pod kontrolom“, naglašava Ademović.

Osvrnuo se i na odluku OHR-a iz 2002. godine, kojom je utvrđen pravni osnov za rad triju segmenata Javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine.

„Apsolutno podržavam tadašnju aktivnost OHR-a i smatram je nezaobilaznim i integralnim dijelom civilne provedbe Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BIH. Bez takvog javnog servisa nema realizacije i očuvanja ustavnog principa demokratije, nema omogućavanja sloboda govora, nema slobodnih izbora, a Aneks 9 tog sporazuma tiče se, između ostalog, i komunikacijskih sloboda“, kaže Ademović.

„Danas, u tom smislu, situacija se nije promijenila. Opšti okvirni sporazum za mir u BiH je i dalje na snazi, u punom kapacitetu, te je OHR i dalje supsidijarno odgovoran da štiti njegove civilne aspekte, uključujući i ovaj. Naravno, OHR nije primarna reformska i pokretačka snaga, već nacionalni političari. Oni su na prvom mjestu odgovorni za to pitanje“, ističe Ademović.

Pravosuđe kao jedan od krivaca za krizu BHRT-a

„Iako presude postoje, one se ne poštuju. Ono što je nezamislivo u svakoj demokratskoj državi, u Bosni i Hercegovini postalo je pravilo. Sudske odluke ostaju mrtvo slovo na papiru, a zakon se selektivno primjenjuje. Najveća odgovornost leži na pravosuđu koje odavno ne obavlja svoju osnovnu funkciju“, smatra Denis Džidić, direktor Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Smatra ipak da uključivanje visokog predstavnika u rješavanje ovakvih pitanja predstavlja korak unazad za Bosnu i Hercegovinu, jer dodatno potvrđuje nesposobnost domaćih institucija da provode vlastite zakone i sudske odluke.

„Mi nismo testirali ima li volje, zato što Tužilaštvo nije pokrenulo bilo koje vrste provjera, ko je odgovoran za neimplementaciju te presude te podiglo optužnice i dovelo ih na sud. Ne bih rekao da nema interesa, nego nema pritiska na njih. A volio bih da se taj pritisak desi i mislim da je to ono djelovanje koje je nama potrebno i u kontekstu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), i u kontekstu nadzora nad rukovodiocima tužilaštava u Bosni i Hercegovini i to je ono što će nas pomaći naprijed“, ističe Džidić.

Ukazuje kako „imamo državu koja je apsolutno u raljama, pod kontrolom, nekoliko političkih aktera“, te dodaje kako se to vidi „i u javnom zapošljavanju, i u korupciji, i u zdravstvu, i u školstvu…“

„To vidimo svugdje gdje imalo zagrebemo. Dakle, vidimo da je sve u ovoj državi rezultat političkih dogovora i rezultat interesa nekoliko malih političkih aktera i da tu nema nikakvog institucionalnog djelovanja“, navodi Džidić.

Ponavlja da je eventualna reakcija visokog predstavnika u BiH na ovakva pitanja – korak unazad.

„Dok god mi budemo pozivali visokog predstavnika to će sve biti izgubljene godine za nas u kontekstu da izrastemo iz jedne države koja ne može da funkcioniše u državu koja može da funkcioniše. Moja je želja da sve to ne dođe do visokog predstavnika, nego da vidimo odluke tužilaštva i da vidimo odluku institucionalne prirode – da se to pitanje sistemski riješi. Mislim da bi to bio put naprijed“, smatra Džidić.

Kriza BHRT-a kao kriza vladavine prava u BiH

Da kriza BHRT-a predstavlja još jednu krizu vladavine prava u BiH smatra i Harun Išerić, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Nepoštivanje državnih zakona, ignorisanje pravnih obaveza, zanemarivanje državnih institucija, kaže, postalo je obrazac ponašanja jednog bh. entiteta koji je vidljiv i u slučaju BHRT-a.

„Nažalost, ono je ostalo nekažnjeno, dok posljedice takvog neustavnog ponašanja trpi država Bosna i Hercegovina, odnosno BHRT kao njen jedini javni medijski servis“, kaže Išerić.

„Ustavni sud BiH je ranije zaključio kako je postojanje BHRT nužno radi ostvarenja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta države Bosne i Hercegovine. Istovremeno, finansijska stabilnost i održivost BHRT-a ostaje jedan od ključnih prioriteta za BiH na njenom putu ka članstvu u EU. Zbog toga, kontinuirano i podmuklo urušavanje finansija, ljudskih resursa i tehničkih kvaliteta BHRT-a je primjer neustavne političke prakse kojoj se Bosna i Hercegovina i njene institucije nisu niti blagovremeno niti punom snagom suprotstavile. Sigurno je jedan od razloga za prihvatanje spore smrti BHRT jeste saglasnost političke scene sa gašenjem još jednog nezavisnog medija, koji ih neće držati odgovornim za izgovorenu riječ i prekršeno obećanje“, pojašnjava Išerić.

Izbacivanje BHRT-a iz sistema kontrole i nadzora javne vlasti, što sigurno jeste cilj političara, ostavlja bh. javnost bez još jednog mehanizma zaštite javnog interesa. Na kraju, kriza BHRT-a je kriza slobode govora u BiH i prava javnosti da bude informisana odnosno da prima informacije o temama koje su u javnom interesu.

„Ono što predstavlja jedan izvor nade jeste činjenica da je Ustavni sud BiH ranije utvrdio povrede prava na pravičnost suđenja prilikom pokušaja sudskog namirenja dugovanja RTRS-a prema BHRT-u. Očekujemo da će sudovi u entitetu Republika Srpska, uvažavajući nalog Ustavnog suda i njegova pravna shvatanja, što prije okončati sudski postupak i poštovati pravo BHRT-u na suđenje u razumnom roku”, zaključuje Išerić.

___