Međunarodni PEN centar objavio izvještaj „Toksični narativi koji guše slobodu izražavanja na Zapadnom Balkanu“

foto: Mediacentar Sarajevo

Nezavisni pisci koji istupaju u javnosti, pored novinara i branioca ljudskih prava, također se suočavaju sa sve većim pritiscima, zastrašivanjem i prijetnjama. Cilj takvih postupaka jeste da se ušutka mišljenje i kritičko izvještavanje pisaca i novinara, naročito u odnosu na zločine iz prošlosti, a propust da se takva djela spriječe podstiču klimu straha i nesigurnosti. 

Ovo su nalazi izvještaja „Toksični narativi koji guše slobodu izražavanja na Zapadnom Balkanu“, autorica Lejle Turčilo i Belme Buljubašić, koji je objavio Međunarodni PEN centar uz podršku Fondacije Fritt Ord. Izvještaj je predstavljen sinoć u Sarajevu, a fokusira se na izazove s kojima se suočavaju pisci i novinari u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Crnoj Gori i u Srbiji.

U izvještavju se govori i da je učešće pisaca i novinara otežano u javnosti, naročito zbog veza između političkih ličnosti i medija, te da takve veze utiču na njihovo pravo na slobodu izražavanja i mišljenja i na pravo na pristup informacijama.

Izvještajem su, kako je kazala Turčilo na sinoćnjem predstavljanju, autorice željele da osvijetle da se sužavanje slobode govora ne odnosi samo na medije i novinare nego i sve one koji drugačije misle.

„Prema piscima se to uglavnom manifestuje na način da imaju probleme zbog toga što javno istupaju. Problem gušenja slobode izražavanja pisaca u regionu ne tiče se njihovog pisanja knjiga. Oni vrlo često imaju problem zbog istupanja u medijima, pisanja kolumni“, izjavila je ona.

Pisci su, kako je navedeno u izvještaju, u poređenju s novinarima u manjoj mjeri izloženi nasilju i neopravdanom ograničavanju prava na slobodu izražavanja zbog svojih književnih djela. Međutim, kada istupaju u javnosti i kritikuju zvanične narative, izloženi su prijetnjama na mrežama i reakcijama tabloida, koje autorice u izvještaju zovu ''produžene ruke vlasti''.

Kampanje dezinformacija na internetu protiv pisaca, novinara i drugih angažovanih pojedinaca, obično su prvi korak ka njihovoj javnoj diskreditaciji, nakon čega slijede kampanje blaćenja i targetiranje na internetu, navedeno je u izvještaju.

„Nema velike razlike između recimo BiH i Srbije, izuzev što možda u Srbiji pisci i novinari trpe više pritisaka od tabloida, više od botova na društvenim mrežama. Ali u suštini vidimo da su problemi i ono s čim se suočavaju manje-više isti“, dodala je Turčilo.

Navedeno je da se u cilju ušutkivanja angažovanih pisaca i kolumnista najčešće koristi javno klevetanje, objavljivanje detalja iz njihovih privatnih života, nazivanje autora pogrdnim imenima, te anonimne prijetnje direktnim porukama na društvenim mrežama.

Tokom istraživanja autorice su zabilježile i iskustva pisaca kojima je saradnja sa medijima otkazivana zbog drugačijih stavova. 

„Ono što je ključni problem jeste da takvi mediji koji biraju takve pisce za svoje kolumniste trpe pritiske i političkih i ekonomskih moćnika, poput povlačenja oglasa“, kazala je Turčilo.

Izvještaj se zasniva na istraživanju i analizi dokumenata i na intervjuima s 20 pisaca iz zemalja regiona koji su provedeni u periodu od februara do marta 2023. godine. U izvještaju su navedeni pregledi pojedinačnih zemalja, kao i glavni zaključci i ilustrativni citati pisaca. 

Pisac iz Srbije Bojan Krivokapić u intervjuu za istraživanje je rekao da je književnost, naročito novija, do te mjere marginalizovana da ne predstavlja potencijalnu opasnost po dominantnu ideologiju, a Lejla Kalamujić, nagrađivana književnica iz Bosne i Hercegovine, da su pisci više pod pritiskom ako nešto objave u formi kolumne ili intervjua, nego ako taj isti sadržaj objave u formi romana, poezije, drame. 

„Knjige više nemaju onaj uticaj koji su imale u prošlosti. Publika više nije književna publika, već opšta publika i publika okrenuta medijima. U tom kontekstu publicistički rad pisaca problematičniji je od njihovih književnih tekstova i knjiga“, rekao je u istraživanju profesor, aktivista i pisac Igor Štiks.

Zbog toga, kako navode autorice, potrebna je veća solidarnost između pisaca i novinara i jača saradnja između udruženja novinara i udruženja pisaca, uključujući pitanje zaštite i aktivnosti na terenu.