Taktike dezinformatora o vakcinama i morbilima na djelu.

Foto: Pixabay/Mimzy

„Morbili? Ospice? Šta je to? Pa to je dječija bolest, to svako treba preležati.“

„Pa nas su vodili kod bolesne djece da dobijemo ospice, da jačamo imuni sistem“

„Bolje je preboljeti, nego se vakcinisati, zdravije je, bolji imunitet“

„E, a niko ne priča o porastu autizma otkako se ta vakcina daje“

„Trujete nam djecu! Te vakcine imaju toksine!“

Ovo je samo mali dio tvrdnji u komentarima na FB stranici websitea vakcine.ba koji se bavi prebunkingom i debunkingom te infromisanjem građana o vakcinama – cjepivima. Stranica je osnovana sada već davne i sretne 2018. kao dio aktivnosti Udruženja Društvo za promociju prirodnih nauka „Nauka i svijet“. Naziv ove organizacije je omaž liku i djelu akademika Ljubomira Berberovića čija jedna knjiga nosi upravo taj naziv - Nauka i svijet.

Moralni imperativ pokojnog akademika Berberovića bila je borba protiv dezinformacija koje su vezane za nauku, borba za prosvjetiteljstvo, pismenost i razumijevanje nauke u široj javnosti. Borba za povjerenje u nauku i etičnost te kredibilnost u komuniciranju nauku, davno prije nego što smo čuli za misinformacije, lažne vijest, dezinformacije, malinformacije, prije nego što je to postalo glavni vrtlog rasprava. Prije društvenih mreža i njihovih tehnokratskih diktatora – vlasnika, koji od nadzora korisnika i širenja klikabilnog sadržaja prave profit, nemoralno do kosti.

Zašto se trebalo dogoditi da dvije mlade osobe u Bosni i Hercegovini preminu od komplikacija morbila, bolesti koja je kod nas poznata i pod nazivima krzamak, ospice ili male boginje, iako protiv ove bolesti postoji efikasna i sigurna vakcina?

Ove smrti su otkucavale i samo čekale da se dogode usljed nedovoljnih obuhvata vakcinom zvanom MRP ili MMR (prema morbili, rubeola, parotitis-zaušnjaci ili engleskom measles, mumps, rubella). Pravo je čudo što nismo prije imali smrtne slučajeve od komplikacija ove bolesti.

Na 1000 oboljelih od morbila, dešavaju se, statistički, 2 smrti. Na preko 4000 oboljelih u Kantonu Sarajevo i oko 1200 u Zeničko-dobojskom kantonu, koliko je do sredine jula zabilježeno, ovdje je trebalo biti oko 10 mrtvih. Samo su nas vile pronosale s ovom pameću.

A ove smrti i uopšte epidemija mogli su se izbjeći.

Sada nećemo govoriti o tome da li su institucije mogle više, zašto se djeca vraćaju s termina za vakcinaciju, zašto se termini zakazuju s dugim čekanjem, zašto nema vakcinalnih punktova. Nećemo ni optuživati roditelje zašto nisu vakcinisali, jer nije baš da je svaki roditelj koji dijete nije zaštitio ovom vakcinom to učinio ili učinila zbog nepovjerenja – neki prosto ne mogu dobiti slobodan dan na poslu, ili se dijete baš razboli na taj jedini termin za vakcinaciju. Nije sve do roditelja, upamtimo.

Koje su najčešće dezinformacije o vakcini koja štiti od morbila, a koje plaše ljude?

Ovdje ćemo reći nekoliko stvari o najčešćim dezinformacijama o ovoj virusnoj bolesti i vakcini koja vrlo efikasno štiti od nje.

1. Morbili su bezopasna dječja bolest – ovo nije tačno

Morbilivirus može zaraziti i odrasle i tada je klinička slika još teža, s vrlo visokom temperatorom i dugotrajnom slabošću. Epitet „dječja“ ne znači da je neka bolest blaga, nego samo znači da se javlja uglavnom u dječjoj dobi. Ako neko preboli kao dijete, stiče praktično doživotni imunitet, ali pod rizikom slabljenja imuniteta, komplikacija i smrti. Neke od komplikacija ove bolesti su: proliv, upala pluća, upala uha, a dokumentovano je i sljepilo te upala mozga.

• Čak 1 od svakih 20 djece sa morbilima dobije upalu pluća.
• Oko 1 dijete od svakih 1.000 koje dobije ospice razvije encefalitis, upalu mozga koja može dovesti do konvulzija, gluvoće i drugih dugotrajnih neuroloških deficita.
• Infekcija ospicama može dovesti do kratkoročnih i dugoročnih disfunkcija imunog sistema, što može ostaviti dijete podložnim drugim bolestima rano u životu (što je u direktnoj suprotnosti sa tvrdnjama aktivista protiv vakcinacije da pomaže “jačanju” imunog sistema).
• Oko 1-2 djece od 1.000 koja dobiju ospice mogu razviti subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE), rijetku hroničnu, progresivnu bolest za koju nema lijeka.
• Na svakih 1.000 djece koja dobiju morbile/ospice, 1 ili 2 će umrijeti od njih.

2. Prirodna infekcija ospicama je bolja nego vakcina i jača imunološki sistem – jako pogrešno

Prirodne infekcije stvaraju imunitet, ali je cijena, kao što vidimo, previsoka. Sem toga, utvrđeno je da infekcija morbilima resetuje imunološki sistem i naše odbrambene ćelije zaborave prethodne infekcije. To oboljelog u budućnosti čini podložnijim na infekcije koje je već imao.

3. Miješanje pljuskavica (varicelle) i morbila

Premda za laike imaju slične simptome, ovo su dvije različite bolesti, izazvane različitim virusima, Međutim, iako i pljuskavice mogu biti jako opasne, dosta ljudi vjeruje da se radi o laganoj bolesti i da je poželjno da se dijete zarazi, recimo na pljuskavica-partijima. U stvarnosti, bolje bi bilo primiti i vakcinu protiv ove bolesti, jer kada se jednom zarazite ovim virusom, on ostaje doživotno u tijelu kao herpes.

4. MMR (MRP) vakcina izaziva autizam – ne izaziva

Jedna od najraširenijih i najštetnijih dezinformacija je da MMR vakcina uzrokuje autizam. Ova tvrdnja potječe iz diskreditiranog istraživanja iz 1998. godine, koje je kasnije povučeno, a brojna naknadna istraživanja su pokazala da nema veze između MMR vakcine i autizma. Studiju je 1998. u časopisu The Lancet objavio Andrew Wakefield, britanski gastroenterolog. On je u tom radu povezao MRP vakcinu sa kolitisom i poremećajima autističnog spektra. Wakefield nije niti pedijatar, niti toksikolog, vakcinolog, niti imunolog, niti epidemiolog. Neke od mana studije su izuzetno mali uzorak od 12 djece, a neka djeca su imala simptome iz autističnog spektra i prije dobivanja MRP vakcine, ali je Wakefield označio da su se simptomi javili nakon imunizacije.

Wakefield je prije objavljivanja studije u Lancetu primio £55 000 od Legal Aid Board-a kako bi našao dokaze koji bi se upotrijebili protiv proizvođača vakcina jer je nekoliko roditelja navelo kako su im djeca dobila autizam nakon vakcinacije MRP vakcinom. Ovdje se radi o klasičnom konfliktu interesa.

Novinar Brian Deer je 2009. u The Sunday Timesu objavio kako je Wakefield rezultate prepravljao i manipulisao njima kako bi prikazao navodnu povezanost autizma i MRP vakcine.

Wakefieldov rad je povučen 2. februara 2010. godine.

Prvi simptomi autizma postaju očiti u dobi 12-16 mjeseci, a to je upravo dob kada se daje MRP vakcina. Međutim, ovdje postoji samo vremenska korelacija, ali ne i kauzalni odnos. No zbog toga neki zaključuju kako je ova vakcina uzrok poremećaja iz autističnog spektra. Ovo je primjer logičke pogreške kada zaključujemo da je sve što se dogodi nakon nekog događaja njime i uzrokovano.

5. MMR vakcina sadrži žive viruse koji uzrokuju bolest – tačno, ali to nije strašno

Iako MMR vakcina sadrži žive, oslabljene (atenuirane) viruse, oni su modificirani tako da ne mogu uzrokovati bolest kod zdravih ljudi. Ovi virusi pomažu tijelu da razvije imunitet bez izazivanja bolesti.

6. MMR vakcina nije potrebna jer su te bolesti eliminisane - netačno

Ova tvrdnja je netočna jer bolesti poput ospica, zaušnjaka i rubeole još uvijek postoje i mogu se brzo širiti u nezaštićenim populacijama. Imunizacija je ključna za održavanje kolektivnog imuniteta i sprječavanje epidemija. Potrebno je da bude vakcinisano 95% ljudi da bi se stvorio kolektivni imunitet na morbile, prekinuo lanac širenja i zaštitili oni koji ne mogu primiti ovu vakcinu iz nekog opravdanog razloga.

7. MMR vakcina uzrokuje ozbiljne nuspojave kod većine ljudi - netačno

Dok MMR vakcina može izazvati blage nuspojave poput groznice ili osipa, ozbiljne nuspojave su izuzetno rijetke. Prednosti imunizacije daleko nadmašuju rizike, a većina ljudi ne doživljava nikakve ozbiljne nuspojave.

8. MMR (MRP) vakcina sadrži toksine

Ova vakcine ne sadži živu niti njeno inače bezbjedno jedinjenje tiomerzal, niti sadrže aluminijumove spojeve. Ovi spojevi postoje u nekim drugim vakcinama, ali ih nema potrebe stavljati u atenuirane vakcine i inače su testirani i bezbjedni.

9. MMR vakcina i ćelije aboritiranih embrija

MMR vakcina ne sadrži ćelije abortiranih embrija, ali se koristi ćelijska linija koja je izvorno dobivena iz tkiva embrija abortiranih u 1960-im godinama za uzgoj virusa potrebnih za vakcinu. Ove ćelijske linije su uzgajane u laboratorijama i one same ne sadrže ćelije tog embrija. MMR vakcina se smatra sigurnom i efikasnom u zaštiti protiv ospica, zaušnjaka i rubeole.

Taktike dezinformatora

Profesor Sander van der Linden i njegov tim s Univerziteta Cambridge smislili su akronim koji će vam pomoći da zapamtite ove taktike koje svi oni koji šire dezinformacije koriste: zove se DEPICT. Predstavlja šest načina na koje su ljudi manipulisani i zavareni da povjeruju u stvari koje nisu istinite.

D - diskreditacija. Spinovanje protiv ljekara i naučne zajednice, korištenje situacija u kojima se pokazala korupcija kao dokaz da novinar, stručnjaci, naučnici nisu dobri.

E - emocije. Dezinfomatori koriste naše emocije straha, srdžbe i mržnje da bi preuzeli prostor i širili dezindormacije.

P – polarizacija. Korištenje riječi i termina kao što su vakcine su toksin, boce su za ovce, farkmakomafija kreira narativ „mi i oni“ koji je osnova polarizacije, a polarizacija budi emocije.

I – impersonacija. Pretvaranje da su nešto što nisu, u slučaju vakcina – eksperti. Također i korištenje eksperata koji su pritiv naučnog konsezusa o vakcinama, poput Branimira Nestorovića ili Andrewa Wakefielda.

C- conspiracy, teorije zavjera. Kreiranje narativa koji sadrže teorije zavjera.

T – trolanje. Neljubaznost i bezobraznost online, praćena vrlo drskim i smarajućim, organiziranim napadima na kredibilan sadržaj na koji administratori i eksperti ne mogu odgovorit onom brzinom kojom komentari nastaju.

Dezinformatori ubacuju ljudima „bubice“ u glavu, poluinformacije, namjerno pogrešno tumače studije, vrijeđaju i siju strah.

Šta učiniti i kako se suprotstavljati dezinformacijama?

Vakcine.ba već godinama na komentarima ispod postova prate i bilježe svaku moguću dezinformaciju, iskreno pitanje, dilemu ili zabrinutost. To je nešto što bi se moglo podvesti pod social listening – prakus slušanja javnosti i mapiranja ključnih dilema ili dezinformacija u ovom slučaju.

Od 2018. godine, nijedno novo pitanja se nije javilo za ovu vakcinu, nijedna nova dezinformacija. Sve je već viđeno, prepisano, u eho sobi onih koji ugrožavaju tuđe zdravlje i života. Nema iznanađenja.

Ali u tom silovitom trolanju i prijetnjama (o da – imali smo i prijetnje, uključujući i prijetnje smrću, motornim pilama, spaljivanjem) ima jedna lijepa stvar: možemo raditi prebunking. To je naziv za preventivni debunking, raskrinkavanje dezinformacija. Možemo predvidjeti sve moguće scenarije dezinformacija i reakcija te imati unaprijed pripremljene materijale na websiteu i na našem Instagramu (poput ovog) i onda bez puno uložene energije na konstantno ponavljanje, samo servirati već unaprijed urađene debunkinge i prebunkinge.

Na ovoj stranici se nalaze i informacije o tome da se i osobe, djeca koja šmrču, prerano rođena djeca, djeca s Downovim sindromom, djeca sa žuticom na rođenju, pa čak i djeca sa alergijama, uključujući i onu na jaje, smiju vakcinisati ovom vakcinom. Leave no one behind – rakla bi naša anglofona braća ili „Niko ne smije zaostati“ . Svi trebaju biti zaštićeni ili tako da prime vakcinu ili stvaranjem kolektivnog imuniteta za one koji vakcinu ipak ne mogu primiti.

Nažalost, zaboravlja se kako je uloga medija ne samo da informišu, nego i da prosvećuju, obrazuju i analiziraju. Tema imunizacije bi mogla biti vrlo čitana tema u medijima, mimo sporadičnih izvještavanja kada se dese epidemije i smrtni slučajevi. Od TV priloga, priloga u novim medijima, intervjua sa stručnjacima, razgovora sa roditeljima koji su vakcinisali djecu o iskustvu vakcinacije, izvještavanju o tome zašto se dugo čekaju termini imunizacije i racionalna, odmjerena kritika sistema i institucija kao vid podrške, ukazivanja na problem da bi institucije bolje radile - sve to su potencijalni zadaci medija. Vakcine.ba ne smije biti jedini koji govori kontinuirano o ovim temama. I drugi mediji trebaju biti ohrabreni za izvještavanje o imunizaciji.