Jane: Zdravo i dobro došli u CoP Show. Moje ime je Jane Clancey i danas ćemo se baviti tematikom vizualizacije radija. Zamoliću grupu stručnjaka da nam objasne odlike ove interesantne oblasti. Svima nam je vjerovatno poznat dodatni vizualni sadržaj povezan sa radio emisijama, isječci informacija kao što su linkovi sa osnovnim podacima, web kamerama, fotografijama gostiju napravljenih u studiju i dostupnih za gledanje na internetu. Ali šta razdvaja vizualni radio od televizije? Zar radio sa slikama nije jednostavno televizija? Zbunjeni? Pa, mnogo ljudi jeste. Da nam pomognu da razotkrijemo svijet vizualnog radija, sa mnom u studiju su Joe Harland, koordinator za vizualizaciju na BBC Radio 1 i 1Xtra, Nigel Smith, zadužen za interaktivne sadržaje na BBC Radio 5 live, i Guy Oldfield, audio-vizualni producent takođe na 5 live. Za početak, Joe, da tebe pitam – vizualni radio, to je prilično nezgrapan termin. Šta pod tim podrazumijevamo?

 

Joe: Da. Ono što pod tim mislimo je ispunjavanje očekivanja slušaoca - da neke stvari koje mi radimo na radiju oni mogu da vide, te obogaćivanje radijskih sadržaja, ne kroz pokušaj da se napravi televizija, ili kroz pametne vizualne trejlere koji kompromituju radijsko iskustvo. Pogotovo za Radio 1 znamo da znatan broj slušaoca Chrisa Moylesa će rado pogledati, pogotovo ujutro postaviti ga negdje u pozadinu i ponekad baciti pogled šta se dešava: „O da, to je smiješno“ i onda nastaviti sa radom, što je tipično za slušanje radija. Zbog toga mislim da je vizualni radio temeljno različit od televizije. Televizija traži da se gleda, dok se u vizualni radio možete povremeno uključiti.

 

Jane: To je dobra uopštena definicija. Nigel, vezano za programski nivo, vezano za to šta je vizualni radio tebi, kako bi nam pomogao da ga razumijemo kad se radi o programu?

 

Nigel: Tokom dana mi imamo video prenose uživo za većinu programa, ali to najbolje funkcioniše i imamo najbolji odziv slušaoca kada imamo gosta u studiju. Richard Bacon ugostio je Rickya Gervaisa u studiju i obojica su snimljena, što je prilično traženo. To se vidi u odnosu na ostale stvari koje se dešavaju tokom dana. Druga stvar koju radimo je veliki broj terenskih emitovanja. Te stvari sa publikom sjajno funkcionišu kada ih snimimo i objavimo vizualno. Imali smo priličan uspjeh nedavno kada smo snimili Fighting Talk, sportski kviz, uživo iz Empire Theatre u Liverpoolu gdje je bilo dvije hiljade ljudi.

 

Guy: Bilo je tri hiljade ljudi i vizualizacija je onima koji nisu mogli da dođu omogućila da sami pogledaju.

 

Jane: U smislu razumijevanja šta znači vizualizacija radija, to je veliki plus za publiku. Omogućeno im je da povire, da vide šta se dešava a često i da se osjećaju uključenima. Obzirom na tehničke aspekte, iz tvog aspekta vizualizacije radija, šta bi ti uključio?

 

Guy: Vizualizacija u najjednostavnijem obliku bi mogla biti prikaz fotografije. To bi mogla biti fotografija gosta u studiju. Sada kako postavljamo puno sadržaja na društvene mreže, mogli bi imati intervju na trgu Westminster gdje Peter Allen provocira ministra ili slično i mi tweetamo fotografiju. To je forma vizualizacije koja je na baznom nivou. Vizualizacija se na mnogo načina razvila kroz ideju o web kameri. Na najjednostavnijem nivou je web kamera, a onda, kao na Radio 1 sa 5 live tu je više kamera koje su više od web kamera, to su sofisticirane kamere. To je oprema. Ali bitno je i šta nudite. Da li nudite prenos uživo ili unaprijed snimljen materijal, te kompleksnije, kada ste u reportažnim kolima, da li nudite lokaciju. Na 5 live imamo sisteme sa automatskom montažom, bez manuelnog upravljanja, što znači da ne moramo da ometamo radio emisiju – jednostavno ostavimo upaljene kamere i ako neko priča, kamera se prebacuje na njega.

 

Jane: Sjajno. To su velike prednosti i veoma sofisticirana tehnologija iza toga. Nigel, mogu li te pitati, zašto je po tvom mišljenju važno BBC-ju da radimo ovo?

 

Nigel: Mislim da je sve što radimo, kada pričamo o multiplatformama i radiju, vezano za pitanje kako da angažujemo publiku više nego što to već radimo. Ono što vizualizacija radi je da dodaje taj slikovni angažman. Znam da ako predstavimo neki klip u audio formatu i isti klip u video formatu više ljudi će pregledati ili preslušati video klip.

 

Jane: Dakle, Joe, ako pogledamo to kroz specifične primjere, jedna od emisija na kojima si radio je The Matt Edmondson Show. Opiši nam proces rada sa tom emisijom. 

 

Joe: Matt Edmondson je dvadesetčetverogodišnji, dvadesetpetogodišnji televizijski voditelj poznat po malo neobičnim intervjuima. Na Radio 1 i na 1 Extra takođe, prava je borba pisati intervjue jer svijetu ne nedostaje takvih sadržaja. Matt Edmondson ide na to da intervjui moraju da budu drugačiji. Kako mogu to da napravim da je dobro za radio, da je dobro vizualno i da oboje funkcioniše tamo gdje treba? Veoma je rijetko naći načine koji funkcionišu na svim platformama. Dakle, u tom primjeru, sjedimo i nabacujemo ideje i Matt kaže: „Ja sam težak samo 60 kila.“ „Šta? Kako je to ikakva ideja?“ „Svaka poznata ličnost može me nositi na krkače, ali ne dugo. Ako ih intervjuišem dok sam na njihovim leđima i intervju traje samo koliko me mogu nositi to se dobro uklapa sa programskim vremenom jer će intervju biti kratak, dobro funkcioniše vizualno jer ćete htjeti to da vidite, dobićete otpuhivanje i uzdisanje što funkcioniše na radiju i, sve u svemu, vrijedi to uraditi.“

 

Jane: Da li bih to podijelila? Da, podijelila bih.

 

Joe: Da, to bi htjeli podijeliti. A kako bi to nazvali? Definitivno sa mlađom radijskom publikom uvijek počnite sa nagovještajem. Dakle u početku ta se emisija, prilično neugodno, zvala „Preuzmi moj teret“ (Take my Load). Problem je u tome što ako to googlate, neizostavno ćete naići na pornografiju što nije cilj. Tako je emisija postala „Razgovor na leđima“ (Piggyback Chat) jer ako želite da pretražite „Intervju na leđima“ na internetu to ćete ustvari i dobiti. Na takve suptilne načine vizualizacija, internet i metadata osviještenost vas tjeraju da vajate sjajne ideje na određene načine kako bi iz njih izvukli ono najbolje.

 

Jane: Guy, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

 

Guy: Ja mislim da je jedno od pitanja ovdje, pitanje usmjerenja. Koji smijer je radio spreman da preuzme da nadopuni vizualni elemenat. Mi funkcionišemo pod pretpostavkom da nema smjera, da se ne sukobimo sa onim što se dešava, da je vizualizacija jednostavno prirodna. I to govorim urednicima, jer većina urednika se pita šta je ovo i boje se sukobljavanja/uplitanja jer na svim radijskim mrežama dogovor termina sa gostima može biti težak proces i ne žele ništa da poremeti njihove planove. Ja im kažem da je vizualizacija uzgredna ali ne i suštinska. Samo se morate opustiti, ne brinite, nećemo se miješati. Ako smišljate stvari kao što je „Razgovor na leđima“ naravno da je to sjajno i mislim da Radio 1 ima veći domet zbog toga.

 

Jane: Dakle ima drugačijih pristupa planiranju, ima određenih kriterija koje treba da zadovoljite i trebate da obogatite vizualizaciju radija i iza toga je što je više moguće organski pristup. Ali sa praktične strane, kad imate ideju, Guy, da li bi nas mogao u koracima provesti kroz proces odlučivanja da li će se vizualizacija odvijati u studiju ili na terenu i koje se još stvari trebaju razmotriti?

 

Guy: To ovisi o tome da li će vizualizacija ići uživo ili će biti unaprijed snimljena. Ako će biti uživo, onda je tu stalno pitanje konekcije. Morate biti u mogućnosti da ono što snimate i što se dešava emitujete uživo. To se možda čini kao veoma dosadna pojedinost ali konekcija je jedno od najbitnijih problema vizualizacije. Na 5 live koristimo standardnu internet konekciju, na primjer. Da bi se sve stvari pripremile za teren morate imati jasan proces planiranja, morate donijeti odluke za vizualizaciju prilično unaprijed. Drugi praktični korak je kompleksnost snimanja, da li će se snimati sa više kamera, jednom kamerom. Sve ovisi od toga šta želite postići. Kada znate da imate publiku treba snimati sa više kamera, usmjerenih. Ako je jedan gost može biti jednostavna postavka. 

 

Jane: Može li to biti napravljeno preko Tube-a?

 

Guy: Može. Može se uzeti konvencionalna digitalna kamera sa besplatnim programom sa Adobe-a, na primjer. Adobe Media Encoder je program koji mi koristimo. Dakle preuzmete vaš besplatni program i na kućnoj internet konekciji, svi imaju internet konekciju a pogotovo institucije, snimate i emitujete uživo. To je veoma jednostavno. Da budemo iskreni, na BBC-ju imamo prednost da već nudimo uživo emitovanje mnogih drugih sadržaja pa tu možda ima nekih problema ali mnogi servisi na internetu su besplatni.

 

Jane: Ima li nekih izazova kod postavljanja studija?

 

Guy: Rekao bih da ima. Ima izazova tehničke produkcije. Jedan od njih je osvjetljenje. To je veoma osnovan faktor ako želite da kamere izvuku najbolje iz subjekta. Morate imati pristojno osvjetljenje. Ovaj problem bio je priličan izazov kod tradicionalne podloge radijskih inžinjera i radijskih studija. Oni ne očekuju da se stvari pomjeraju da bi bile vizualno interesantne ili logične i da li su kamere na ispravnim položajima.

 

Jane: Ima mana i prednosti u pripadanju jednoj velikoj organizaciji ali, Joe, je li vizualizacija stvar koju radi samo BBC ili je i drugi primjenjuju?

 

Joe: Većina radio stanica na svijetu je sada primjenjuje, pogotovo poznate stanice kao što su KROQ u Kaliforniji, KPOI na Havajima i TripleJ u Australiji. Ima dosta vizualizacije. Svi učimo jedni od drugih. Čim nešto uspije svi kažu: „Vidi ovo. Vidi kako su ovo uradili.“

 

Jane: Joe, kako mjerite uspjeh na ovom polju, kako saznate šta funkcioniše da bi naučili iz toga i to dalje primjenjivali.

 

Joe: Postoji klizna skala uspjeha za sva naša vizualna djela. Najuspješniji, na primjer, je Magnetic Man. Nedavno je imao emisiju sa Katy B sa kvartetom žičanih instrumenata. Magnetic Man je nastupao u emisiji i to je bilo postavljeno online trideset dana i imalo jedan i pol miliona pregleda. Mi smo onda skinuli taj video ali ga je puno ljudi ponovo postavilo i sada ima preko dva i pol miliona klikova. To je jasan uspjeh uzimajući u obzir da se radio emisija iz koje je to došlo, dakle Live Lounge i Fearne, nalazi u rangu od pet miliona slušaoca sedmično. Dakle, to je definitivno uspjeh. Drugi video po uspjehu koji smo ikada napravili je Colin Murray Big Gay Disco Dance, izgooglajte to ako želite. Radi se o Colinu Murrayu u kancelariji koji pleše uz pjesmu From Paris To Berlin grupe Infernal. Druga stvar koja se mora reći da je na stanicama kao što je 1 Extra moguće drastično prestići audio publiku/slušaoce sa kumulativnom video publikom. Charlie Sloth, jedan od omiljenih britanskih hip-hop voditelja ugostio je K Koka u emisiji prošle godine. Dakle, K Koke je izveo desetominutnu rap izvedbu koja je upravo prešla 1,3 miliona pregleda na YouTube-u sa radio programom sa oko 10 hiljada slušaoca. To je teatralan uspjeh. I dok god ima vizualni identitet, dok god piše da je to 1 Extra iz BBC-ja to ima vrijednost.

 

Jane: Dakle osigurate da rad bude kreditovan.

 

Joe: Apsolutno.

 

Jane: Šta je sa 5 live? Imate li vi neke druge načine kojima mjerite uspjeh?

 

Guy: Slični su načini. Stavljamo puno naših videa na YouTube. Naš najuspješniji multuplatformski dodatak na 5 live je Simonova Mayo i Markova Kermodova emisija filmskog pregleda. Vizualni radio postao je sastavni dio te emisije. Jedan od motiva emisije je da slušaoci i Simon spominju Markove ogromne mašuće ruke jer on puno gestikulira dok radi intervjue. To nikada ne bi postao motiv da nije publika imala mogućnost da gleda program. Tako da mislim da možemo vidjeti uspjeh mjeren preko našeg odnosa sa publikom koji se mijenja kroz prednosti vizualizacije programa.

 

Jane: Ne znam da li je ovo pitanje na koje se može odgovoriti ili ne, ali možemo li reći da je vizualizacija privukla novu publiku na BBC?

 

Guy: Da, apsolutno. Nešto što smo upravo počeli da radimo na Radio 1 je da kad grupe dolaze na svirku, umjesto da kažemo: „Slijedi svirka“ pjevač snimi mali jingle u kojem kaže: „Zdravo, ovo je Jared Leto iz 30 Seconds to Mars. Sviramo za Zane Lowe na Radio 1,“ da se prenese poruka. Na taj način imate 10 sekundi poruke: „Mi smo radijska emisija! Na radiju!“

 

Jane: Slušate CoP Show. Ja sam Jane Clansey i danas pričamo o vizualizaciji radija sa Nigelom Smithom, Joeom Harlandom i Guyem Oldfieldom. Postoji li bojazan da udaljite slušaoce koji prate emisije u autu ili u kuhinji? Na koji način osiguravate da se to ne desi?

 

Nigel: Mislim da za većinu radijskih programa prioritet je uvijek misliti o tome ko sluša. I veoma je prirodno na taj način razmišljati.

 

Jane:Guy, mogu li te pitati da počneš, željela bih ovo čuti od svih vas, šta bi ti rekao ako neko misli da se bavi ovim, koje su glavne zamke kojih se treba čuvati?

 

Guy: Samo mislite urednički, šta ću dodati mom programu i mojoj publici radeći ovo. A zamka je vizualizirati ono što nije potrebno. 

 

Jane: Joe, koje je tvoje mišljenje?

 

Joe: Ne zavaravajte se. U skladu sa onim što je Guy rekao, da li je vrijedno rada – jeste. Upitajte se ponovo: da li je vrijedno rada – nije. Upitajte se ponovo.

 

Jane: Nigel, šta su tvoja zapažanja?

 

Nigel: Osigurajte da ljudi koje vizualizirate žele da budu vizualizirani jer možete smatrati da će snimanje tog programa biti sjajno ali ne možete prisiliti ljude na to. Pogotovo kada voditelji vide sebe kao ozbiljne novinare i smatraju da se snimanjem trivijalizira ono što rade. Tada se ta ideja mora odbaciti.

 

Jane: Vezano za tvoj najdraži primjer vizualizacije, Joe, možeš li reći šta bi volio da si radio ili šta si uradio što te čini ponosnim?

 

Joe: Moj najdraži primjer vizualizacije su vjerovatno Freestyles Charlija Slotha jer su međunarodno poznati. Bukvalno milioni dolara lete njima na potpisivanje. Oni su tako iskreni i stvarni. Tome se stvarno divim.

 

Jane: Guy, šta je sa tvojim primjerima?

 

Guy: Za mene, to su "5 live" debate publike. One su vizualizirane za našu web stranicu i onda su prepoznate na vijestima. Na BBC-ju je veoma teško uspjeti u vijesti ubaciti neki sadržaj. Ima puno koraka da bi neki sadržaj dospio do vijesti. Program publike se ticao opštih izbora i to su bile sjajne javne debate. Ono što ih je učinilo sjajnim je da nisu imale vremenska ograničenja, svi imate svoj prostor i sjedite ispred panela. Snimljeni su tako da smo prekršili svako vizualno pravilo. Sjećam se da je urednik vijesti govorio: „U šta to gledamo?“ ali debata je bila tako prirodna. Pogotovo debata u Lutonu sa BNP koji su imali svoju priliku da pričaju na 5 live. I manjim strankama je dozvoljeno da pričaju. I gledati publiku kako ustaje da izazove BNP bilo je izvanredno. I vezano za servis javnog emitovanja, to je upravo ono što 5 live radi i što bi trebali raditi.

 

Jane: Hvala Joeu, Guyu i Nigelu što su nam se pridružili danas.

 

Ako imate ikakvih pitanja o ovom podcastu ili ako postoji tema koji bi željeli da pokrijemo u budućnosti javite nam se putem e-maila collegeofproduction@bbc.co.uk. Možete nas pratiti i na Twitteru na @BBCCoP. Producent CoP Showa je Jim Downey. Hvala na slušanju.