Sulejman je vladao svijetom, ali je Hurem osvojila publiku

Uticaj turskih serija na sablasnu publiku

Sulejman je vladao svijetom, ali je Hurem osvojila publiku

Nije potrebno mnogo vremena da shvatite da od momenta kada uzmete daljinski upravljač i počnete prebacivati po kanalima na TV-u u Bosni i Hercegovini da je jedan tip sadržaja najzastupljeniji: turske serije. Na javnom servisu naći ćete najmanje jednu dnevno dok gotovo svaki privatni kanal ima mnogo više od jedne serije u svojoj svakodnevnoj šemi. Turske serije su se prvi put pojavile na bh. kanalima 2010. godine kada je Hayat TV počela sa emitovanjem serije „1001 noć“.

“Kada je 1001 noć krenula sa emitovanjem, ponovo smo iskusili prazne ulice, smanjeni broj telefonskih razgovora i povećano gledanje TV-a svaki radni dan u 20:00 sati”, kaže Lejla Panjeta, profesorica na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

Prema podacima predstavljenim na ovogodišnjem Internacionalnom marketu za televiziju, video, kablovske i satelitske programe, Turska je, nakon SAD-a, drugi najveći izvoznik TV serija, sa emitovanjem u 102 zemlje svijeta. Najskuplja i najzastupljenija među njima je serija Sulejman Veličanstveni, koja se odnedavno prikazuje čak i na Netflixu, a koju je bh. publika imala priliku gledati, pored mnoštva online streaming stranica, i dva puta na OBN televiziji.

Serija Sulejman Veličanstveni u Turskoj je krenula sa emitovanjem 2011. godine i ubrzo je postala jedna od najgledanijih programa u toj zemlji. Pored gledanosti, ta serija se ističe i po tome što je produkcija svake epizode koštala otprilike oko 500.000 dolara, što je duplo više od  novca utrošenog po epizodi neke druge turske serije.

U BiH je emitovanje te serije počelo 2012. godine gdje su tokom prve godine prikazivanja na OBN-u pokrenuli takmičenje u kojem su tražili dvojnike dvoje glavnih likova is serije, Hurem i Sulejmana, koji će za nagradu otputovati u Istanbul. Organizatori takmičenja primili su 310 prijava iz svih dijelova BiH ali i, kako navodi članak na Klix.ba, iz Hrvatske, Srbije, Švedske, Austrije i drugih evropskih zemalja.

Pored doslovne identifikacije sa likovima, sadržaj serije Sulejman Veličanstveni ušao je i u druge sfere bh. svakodnevice. Konvenciju na kojoj su početkom septembra predstavili kandidate za ovogodišnje lokalne izbore, Stranka demokratske akcije (SDA) započela je sa muzikom iz turske serije Sulejman Veličanstveni. Sadržaj te serije ne samo da je korišten u populističke svrhe privlačenja ljudi na političke skupove, nego je na početku svog emitovanja, došlo do razvijanja potpuno novog ukusa a samim tim i „biznisa“ u kojem je pravljen nakit koji je nosio glavni ženski lik.

Godine 2013. Al Jazeera je uradila dokumentarac pod nazivom Kismet koji je govorio o tome kako su turske serije uticale na žensku populaciju širom Bliskog Istoka. Pod uticajem serija kao što je Gumuš, koja je u BiH prikazivana na OBN-u, učesnice dokumentarca su objašnjavale kako su pronašle snagu da se razvedu od svojih muževa koji su ih sputavali u životu. S obzirom na količinu tog sadržaja na bh. kanalima sasvim validno je upitati se kakav uticaj turske serije imaju na bh. društvo, tačnije na žensku publiku. No, ono što je primijećeno u istraživanju rađenom u oktobru 2016. godine, sa pet ispitanica iz BiH koje su redovno gledale Sulejmana Veličanstvenog, daleko je od uticaja koje su ove serije imale na Bliskom Istoku. Ipak, dok se žene na Bliskom Istoku razvode zbog Gumuš, žene u BiH farbaju kosu zbog Hurem.

Sulejman Veličanstveni: Vrijeme za opuštanje ili vrijeme za besposličarenje

Većini ljudi, i vrlo često nesvjesno, televizijski program služi za strukturiranje dana: pijemo kafu u vrijeme kad je naš omiljeni show na televiziji, ručamo uz dnevnike ili neki drugi program, ili popunjavamo ono vrijeme u kojem ne znamo šta da radimo ili u kojem izbjegavamo ono što moramo da uradimo sa uzastopnim gledanjem serija. U kvalitativnom istraživanju iz oktobra ove godine, primijećena je upravo takva struktura.

Serija Sulejman Veličanstveni, emitovana u 20:00 na OBN-u, kod nekih ispitanica služila je kao znak da dolazi vrijeme za opuštanje i kafu, druge bi gledale reprizu serije i pravile ručak. No, neke od ispitanica su nakon što su počele gledati seriju na OBN-u, uskoro prešle na online kanale koji su im omogućavali da gledaju seriju i po osam sati dnevno. Ono što je primijećeno jeste da zadovoljstvo gledanja serije po jedan ili osam sati dnevno ne izaziva osjećaj o „vremenu izgubljenom uz TV sadržaj“, čak naprotiv, gledanje serija im pomaže pri struktuiranju dana ili u pronalaženju smisla u svom rasporedu.

No svakodnevno gledanje određenog medijskog sadržaja utiče na ono šta ljudi koriste, mijenja neke od navika, ili stvara nove oblike ponašanja. Jedna od ispitanica je zbog gledanja serije Sulejman Veličanstveni razvila interesovanje prema historijskim knjigama, naročito onima koje opisuju događaje iz Osmanskog carstva. Druga ispitanica ističe kako sadržaj serije koristi u svakodnevnom razgovoru sa ljudima, ili čak interes prema nekom od likova iz serije zna da vrlo često izazove diskusiju u njenom kućanstvu, jer kako ističe „neko podržava ovog a neko onog lika“. Pored navedenih karakteristika, učesnice istraživanja nisu mnogo mijenjale svoje navike, no ističu kako su primjetile da, kada je počelo emitovanje serije, da su gledateljice počele da farbaju kosu ili da oblače odjeću u stilu koji je nosila glavna ženska glumica iz serije.

Život kroz serije

Jedan od značajnih uticaja TV serija – Sulejman Veličanstveni nije iznimka – jeste izazivanje i njegovanje navike maštanja. Koliko god maštanje uticalo na naš svakodnevni raspored i ono što radimo, takođe utiče i na konstrukciju našeg identiteta.

„Generalno mislim da su serije popularne u BiH zato što smo siromašni i nemamo para da živimo svoj život, pa ga živimo kroz serije. Nemamo para da idemo u kino, pa gledamo serije online“, kaže 32-godišnja ispitanica upitana šta misli zašto su turske serije popularne u BiH.

Svakodnevna konzumacija medijskih slika koje utiču na naše dnevne navike i strukturu, utiče i na naše želje, naš ukus i na način na koji posmatramo svijet oko nas. Serije utiču na gledatelje na onaj nevidljivi način na osnovu kojeg shvataju da sve ono što gledatelji imaju i znaju vjerovatno nikada neće biti isto kao u slikama serija koje gledaju.

„Neizrečena je patnja za sav bol onih koji dijele ove medijske slike ali ih nikada neće realizovati jer su presiromašni, predebeli ili previše ružni“ (Abercrombie, Longhurst, 1998.). I to se može reći isto za gledatelje Sulejmana Veličanstvenog kao i sve one koje misle da su Carry ili Samantha.

Ona je njega bukvalno voljela!

Pored strukuiranja svog dana, usvajanja nekih novih navika pod uticajem serija, ono što je najviše primijećeno tokom istraživanja jeste ne tako vidljiva karakteristika u kojoj se ogleda empatija i fascinacija gledateljica prema glavnom ženskom liku, Hurem, jedinoj zakonitoj supruzi Sulejmana Veličanstvenog.  U toj seriji Hurem je klasičan antiheroj, neko čije radnje uzastopno zahtijevaju pravdanje, no bez obzira na to, publika i dalje suosjeća sa njima.

Ispitanice se trude da istaknu njene pozitivne karakteristike a ne da se fokusiraju na one “pogrešne”. Pa tako je njima u centru serije ljubavna priča između Hurem i Sulejmana, njena briga za djecu, njena borba za opstanak na dvoru. Hurem kao antiheroj nije nova stvar u TV industriji. Još od Tonyja Soprana, preko likova iz Breaking Bad-a ili Sons of Anarchy, antiheroji su postigli da gledatelji, sve dok osuđuju njihove postupke, ipak nalaze opravdanje za njih jer na kraju krajeva “oni to rade kako bi preranili svoju djecu, zadržali nasljeđe ili obezbijedili nastavak loze”.

Jednako kao što brane “loše” karaktetistike Hurem, ispitanice su nesvjesno fascinirane specifičnom karakteristikom koju taj glavni lik projektuje: njenom dominacijom nad Sulejmanom. I iako Hurem nije jednako omiljena svim ispitanicama, sve su se složile u jednoj stvari: dive joj se zbog njene dominantnosti.

„Hurem je bila najbolja zato jer je dominantna. Zato jer je ona vladala Sulejmanom, i doslovno, ona je vladala svime. Mislim, ona jeste zlobna, ali za jednu ženu da savlada vladara tako... Ona je bila robinja. I da natjera sultana da je oženi. Bila je spremna na sve, sposobna da uradi bilo šta samo da postigne svoje ciljeve“, ističe jedna od ispitanica.

Takav narativ vlada kod svih ostalih učesnica istraživanja. Ali, nije to identifikacija sa ženom koja je bila dominantna nad muškarcem: to je identifikacija sa ženom koja je bila dominantna nad najmoćnijim muškarcem tog dijela svijeta u to vrijeme (barem kako serija predstavlja). Isticanjem te karakteristike, i predstavljajući je na način kao da govorimo o stvarnoj osobi koja sjedi do nas, ispitanice na neki način projektuju i svoje želje za dominacijom, ideje o ravnopravnosti ili poziciji žena u društvu.

Među publikom koja gleda turske serije vlada generalno mišljenje da su te serije mnogo popuarnije od ostalih iz sličnog žanra zato što je sadržaj koji predstavljaju “realniji” od ostalih.  Razlog za takvo mišljenje leži u manjku “sretnih završetaka” kao i u postojanju “velike patnje” u životima likova iz turskih serija. Kada govorimo o seriji Sulejman Veličanstveni, većina gledatelja će zaključiti da su događaji iz serije realni zbog toga jer su zasnovani na historijskim činjenicama. Serija jeste zasnovana na historijskim događajima, likovi predstavljeni u seriji jesu postojali, no jedna ispitanica kaže da je svjesna da su „neki događaji izmišljeni zbog gledanosti“.

Sulejman Veličanstveni kao lik jeste postojao, njegova supruga takođe. Ali da li je to bila ljubavna priča onako kako je opisana u seriji, to ostaje nepoznato. Sama činjenica da su likovi u seriji bazirani na osnovu historijskih likova daje ispitanicama istraživanja takav osjećaj kao da sve što gledaju jeste stvarno. Jedna od ispitanica vjeruje da je serija “kredibilna i napravljena na osnovu historijskih činjenica”, druga ističe da je serija popularna zato što se bazira na “stvarnim historijskim događajima”.

Ispitanice su vidjele Sulejmana Veličanstvenog kao nešto što se dešava stvarno, od činjenice do činjenice, i imajući to u vidu njihova identifikacija sa Hurem je samim tim i još veća, jer za njih Hurem, onakva kakva je predstavjena u seriji, je Hurem koja je postojala davno nekada u Osmanskom carstvu. Iako su svjesni toga da su neke scene izmišljene zbog gledanosti, neke od ispitanica se i dalje identifikuju sa Hurem kao sa stvarnim historijskim likom. Ona je kreirana kao uzor, kao nešto što je moguće postići, samo iz jednog prostog razloga, zato što je kreirana na kosturu stvarne osobe. I to je razlog zašto neke od ispitanica zaista vjeruju da ljubavna priča predstavljena u seriji je zaista stvarna reflekcija onoga šta se desilo nekada davno u Osmanskom carstvu: “Ona je njega voljela. Bukvalno ga je voljela”.

Uticaj turskih serija na bh. društvo nije ni sličan onome kakav je na Bliskom Istoku. Da, neke od članica ispitivanja će otputovati u Tursku i posjetiti Topkapi (palaču u kojoj je živio Sulejman Veličanstveni), gledat će seriju po osam sati, vjerovat će u ljubavnu priču i Hurem kao stvarnu vladaricu Osmanskog carstva, no na kraju dana, isključit će TV, možda uzeti neku historijsku knjigu i to je to. Ipak, finalna epizoda Sulejamana Veličanstvenog prikazana je 2014. godine u Turskoj, Osmansko carstvo ne postoji još od 1922. godine, ali Hurem i Sulejman ostaju predmet interesovanja bh. publike, što potvrđuje i to da u 2016. godini OBN ponovo emitovao tu seriju.