Medijske slobode, nezavisnost i pluralizam će biti zakonski zaštićeni u EU.

foto: Mediacentar

Evropska unija (EU) priprema novi zakon kojim će države članice obavezati da osiguraju medijski pluralizam i zaštite medije od državnog, političkog, ekonomskog ili privatnog uplitanja u njihov rad.  

Evropski parlament je 3. oktobra 2023. usvojio svoj stav o prijedlogu Evropskog akta o slobodi medija (European Media Freedom Act). Sada slijede pregovori u trijalogu između Evropskog parlamenta, Vijeća Evropske unije i Evropske komisije, kako bi se postigao politički dogovor i utvrdio konačni tekst ovog zakona. Planirano je da on stupi na snagu prije izbora za Evropski parlament u junu 2024. godine. 

Predloženi akt je odgovor na rastuću zabrinutost EU zbog politizacije medija, propagande u programima javnih medijskih servisa, kao i pritisaka na novinare. Njime se uspostavljaju zaštitne mjere protiv miješanja države u uredničke odluke, uspostavlja okvir za transparentnost vlasništva nad medijima i dodjele državnog novca pružaocima medijskih usluga, te otkrivanje sukoba interesa. Iako je krajnji cilj donošenja ovog propisa uspostavljanje okvira za unapređenje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta EU u medijskom sektoru, njime se podcrtava i činjenica da su medijske usluge puno više od čisto ekonomske djelatnosti, te da je pristup nezavisnoj i pluralističkoj medijskoj ponudi od presudne važnosti za slobodno formiranje mišljenja na osnovu kvalitetnih i vjerodostojnih informacija.  

Šta sadrži prijedlog Evropskog akta o slobodi medija?

Nova pravila će obuhvatiti sve vrste medija, uključujući televizijske i radijske programe, audiovizuelne medijske usluge na zahtjev, audio podcast i štampu. Odnosiće se kako na tradicionalne oblike navedenih medija, tako i na njihove online forme. Ključne odredbe koje predviđa Evropski akt o slobodi medija su sljedeće:

• Urednička sloboda i nezavisnost

Uspostavlja se obaveza država članica i privatnih aktera da poštuju stvarnu uredničku slobodu i nezavisnost medija, kao i zabranu direktnog ili indirektnog uplitanja u njihove uredničke politike i odluke.

• Zaštita medija i novinara

Uvodi se zabrana prisiljavanja medija, odnosno novinara da otkriju informacije o svojim izvorima, uključujući zabranu pritvora, sankcionisanja, presretanja, podvrgavanja pretresima i zapljeni, te inspekcijskim provjerama u tu svrhu.

Zabranjuje se pristupanje šifriranim podacima i korištenje špijunskog softvera u uređajima koje koriste pružaoci medijskih usluga, novinari i članovi njihovih porodica. Međutim, predviđeni su izuzeci prema kojima bi upotreba špijunskog softvera bila opravdana samo u iznimnim slučajevima, kada podatke nije moguće dobiti drugim pravnim sredstvima, ukoliko je to opravdano radi sprečavanja ili u okviru istrage teških krivičnih djela poput terorizma ili krijumčarenja ljudi, te po nalogu nezavisnog pravosudnog tijela.

• Nezavisnost javnih medijskih servisa

Propisuje se obaveza zemalja članica da obezbijede zakonski okvir za nezavisno funkcionisanje javnih medijskih servisa u smislu njihove potpune autonomije i uredničke nezavisnosti od vladinih, političkih, ekonomskih ili privatnih interesa.

Naglašavaju se principi imenovanja i razrješenja dužnosti rukovodstva i članova uprave na osnovu transparentnih, objektivnih, nediskriminatornih i proporcionalnih kriterija koji su unaprijed utvrđeni nacionalnim zakonodavstvom.

Utvrđuje se obaveza država članica da osiguraju da javni medijski servisi raspolažu odgovarajućim, održivim i predvidivim finansijskim sredstvima dodijeljenim kroz višegodišnje budžete, kako bi se zaštitila urednička nezavisnost i omogućio razvoj medijskih usluga u skladu sa novim interesima publike, novim medijskim formama i tehničkim razvojem.  

• Transparentnost vlasništva nad medijima

Mediji će imati obavezu da objavljuju informacije o vlasničkoj strukturi: imena stvarnih vlasnika; da li i u kojoj mjeri je njihovo direktno, indirektno ili stvarno vlasništvo u rukama vlade ili subjekta u državnom ili javnom vlasništvu; podatke o vlasničkoj strukturi i njihovoj povezanosti sa matičnim i sestrinskim društvima i njihovim podružnicama.

Informacije o vlasničkoj strukturi prikupljaće regulatorna tijela na nivou svake od država članica. Regulatorima se također daje nadležnost da vode i javno objavljuju baze podataka o medijskom vlasništvu. Predviđena je i uspostava Evropske baze podataka o vlasništvu nad medijima.

• Državno oglašavanje

Mediji, uključujući i online platforme i pretraživače, biće dužni prijavljivati regulatornim tijelima sredstva primljena iz javnih fondova u svrhu oglašavanja ili nabavke roba i usluga. Ova obaveza obuhvata i sredstva iz zemalja koje nisu članice EU.

Predlaže se ograničenje sredstava koja se dodjeljuju pojedinoj medijskoj kući, online platformi ili pretraživaču u svrhe javnog oglašavanja na 15 posto ukupnih sredstava koje je neko tijelo u državi članici odvojilo za oglašavanje.

Javna tijela će morati omogućiti javnu dostupnost kriterija i procedura raspodjele javnih sredstava, kao i detaljnih informacija o državnom oglašavanju i državnoj finansijskoj podršci dodijeljenoj medijima, online platformama ili pretraživačima.

Regulatorna tijela će vršiti monitoring javnog finansiranja i objavljivati godišnje izvještaje o javnim sredstvima dodijeljenim medijima, online platformama ili pretraživačima.

• Medijski pluralizam

Uvodi se obaveza država članica da zakonom propišu obavezu provođenja testa medijskog pluralizma, odnosno procjene koncentracija na medijskom tržištu koje bi mogle uticati na medijski pluralizam i uredničku nezavisnost, kao i da imenuju regulatorna tijela koja će imati nadležnost da donose takve procjene.

Sistemi i metode mjerenja gledanosti moraju biti u skladu s principima transparentnosti, nepristrasnosti, uključivosti, proporcionalnosti, nediskriminacije i provjerljivosti, a provodiće se u skladu sa samoregulatornim mehanizmima koji su zajednički dogovoreni i široko prihvaćeni u medijskoj industriji, uključujući i online platforme.

• “Medijska privilegija” - zaštita medijskih sadržaja od odluka velikih online platformi o moderiranju sadržaja

Uvode se mehanizmi zaštite kako odluke velikih online platformi poput društvenih mreža o moderiranju sadržaja ne bi negativno uticale na slobodu medija. To podrazumijeva “povlašteni” tretman profesionalnih medija u odnosu na druge kreatore sadržaja u postupcima moderacije sadržaja.

Najprije, platforme će svojim korisnicima morati omogućiti funkciju dostavljanja informacija o tome da pružaju medijske usluge, da su urednički nezavisni, te da spadaju pod regulatorni ili samoregulatorni mehanizam koji je priznat u jednoj ili više zemalja članica. Predviđena je i procedura u slučaju opravdane sumnje da se ne radi o profesionalnom mediju, u kojoj platforme traže posredovanje nadležnih regulatornih tijela. U slučaju da online platforma donese odluku o uklanjanju ili ograničavanju sadržaja kojeg je objavio priznati pružitelj medijske usluge, dužna ga je obavijestiti o toj namjeri i dati mu rok za odgovor od 24 sata, tokom kojih joj nije dozvoljeno ukloniti sporni sadržaj.

• Nezavisnost regulatornih tijela

Aktom se države članice obavezuju da osiguraju funkcionalnu nezavisnost regulatornih tijela od vlade ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog tijela. Također se propisuje da regulatorna tijela trebaju imati odgovarajuće finansijske, ljudske i tehničke resurse i stručnost za obavljanje zadataka koji su im dodijeljeni ovim aktom.  

• Evropski odbor za medijske usluge

Aktom se osniva Evropski odbor za medijske usluge, nezavisno tijelo sastavljeno od predstavnika regulatornih tijela država članica, koje će pružati podršku i savjetovati Evropsku komisiju po pitanjima koja se tiču primjene ovog akta. Jedna od uloga ovog tijela će biti i da daje mišljenja o mjerama koje poduzimaju pojedinačne države članice a koje mogu imati uticaj na pluralizam ili uredničku nezavisnost medija, kao i slučajevima koncentracije na medijskom tržištu. Odbor će također voditi Evropsku bazu podataka o medijskom vlasništvu, posredovati u slučaju sporova između zemalja članica, promovisati harmonizaciju standarda, razmjenu informacija i saradnju.

Odbor će savjetovati Ekspertska grupa koju će sačinjavati predstavnici medijskog sektora kao što su udruženja novinara.

Otvorena pitanja

Ostaje da se vidi kakav će biti krajnji dogovor evropskih institucija u političkim pregovorima oko pojedinih otvorenih pitanja u prijedlogu ovog akta. Jedno od ključnih su odredbe o zabrani korištenja špijunskog softvera, odnosno predviđeni izuzeci od ove zabrane, imajući u vidu da je stav Vijeća EU, koji zastupa države članice, da se zadrži mogućnost primjene izuzetaka na osnovu zaštite državne sigurnosti. Organizacije civilnog društva, organizacije za zaštitu digitalnih prava i profesionalna udruženja, uključujući i Evropsku federaciju novinara, upozoravaju da bi takvi izuzeci otvorili vrata zloupotrebama medijskih sloboda i pozivaju na potpuno ukidanje mogućnosti izuzetaka.  

Među spornim pitanjima je i primjena medijske privilegije u procesima moderacije sadržaja koji se objavljuje na velikim online platformama kao što su Facebook, X ili YouTube. Protivnici ovog prijedloga tvrde da će ovakvo rješenje ne samo dozvoliti pojedinim pružaocima medijskih usluga da plasiraju štetne sadržaje poput dezinformacija, već i omogućiti njihovo nesmetano širenje tokom 24 sata vremena koje je medijima ostavljeno za postizanje dogovora sa platformom, a što bi moglo ugroziti godine napretka u borbi protiv ovog fenomena.

Šta donošenje ovog akta znači za Bosnu i Hercegovinu?

Nakon što bude usvojen i stupi na snagu, što se očekuje već početkom 2024. godine, Evropski akt o slobodi medija će se direktno primjenjivati u državama članicama EU. Bosna i Hercegovina, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, obavezna je transponovati pravnu tečevinu EU u domaće zakonodavstvo, što će se odnositi i na ovaj propis.

Dešavanja u vezi usvajanja i primjene Evropskog akta o slobodi medija, ali i pitanje njegovog prenošenja u domaći zakonski i regulatorni okvir, zaslužuju posebnu pažnju. Neke od tema koje obuhvata ovaj zakon, Evropska komisija već godinama identifikuje kao prepreke za napredak Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u EU. Kako se navodi u posljednjem Izvještaju o Bosni i Hercegovini za 2022. godinu, napredak u oblasti slobode izražavanja i dalje koče slučajevi zastrašivanja i nasilja nad novinarima, politički pritisci i nepostojanje finansijske održivosti javnih RTV servisa, neusvajanje propisa o transparentnosti vlasništva nad medijima, uključujući sprečavanje skrivene koncentracije medija, kao i propisa o oglašavanju ili kriterija za raspodjelu državnih subvencija. U skladu s tim, konkretne preporuke koje bi Bosna i Hercegovina trebala ispuniti u ovoj oblasti obuhvataju:

- osigurati zaštitu novinara i sistematske institucionalne mjere za rješavanje prijetnji i nasilja nad novinarima;

- osigurati finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladiti entitetske zakone s državnim zakonom o javnom RTV sistemu;

- usvojiti propise o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterije javnog oglašavanja.

Evropski akt o slobodi medija dio je paketa mjera koje Evropska komisija donosi u okviru svog Akcionog plana za evropsku demokratiju, jedne od glavnih inicijativa programa rada Evropske komisije u tekućem periodu. Donošenjem ovog zakonskog propisa, EU jasno pokazuje opredijeljenost ka jačanju slobodnih, nezavisnih i pluralističkih medija kao jednog od ključnih preduslova za pravilno funkcionisanje demokratskog društva, između ostalog i kao odgovor na pojavu dezinformacija, ekstremizma i vanjskog uplitanja u izborne procese. Nema nikakve sumnje da će ispunjavanje gore navedenih zahtjeva koje EU postavlja pred buduće članice biti nešto na čemu će se insistirati, posebno u svjetlu činjenice da će ovi zahtjevi postati zakonska obaveza postojećih zemalja članica.

___