Satira, važna književna i govorna forma, kroz humor kritikuje određene društvene pojave, pojedince ili postupke. No, kada je informativni portali prenesu bez naznake da je riječ o satiričnom sadržaju, ona se pretvora u dezinformaciju. Satirični sadržaji koji se pojavljuju u medijima i na društvenim mrežama često su zasnovani na izmišljenim vijestima, koje se koriste da se naglasi pojava koja se ismijava i na taj se način izloži kritici. Mnogo je primjera kada su pojedini mediji objavljivali satirične sadržaje, kao istinite informacije, bez provjere da li je takav tekst objavio internet portal ili magazin koji se bavi isključivo satirom. 

 

Posljednji primjer pokazuje razmjere posljedica koje može izazvati prenošenje satiričnih informacija kao istinitih vijesti. 

Nekoliko korisnika društvenih mreža su članak satiričnog portala Zicer iskoristili za kritiku novinarstva, pri tome izostavljajući informaciju da je riječ o satiri.

 

Na društvenoj mreži Facebook viralna je fotografija s naslovom članka koji glasi: „Opljačkan komšija tetke frizera Cecine ćerke“.

 

Ova se fotografija na Facebooku tokom jula 2022. godine dijelila uz opise u kojima se otvoreno ili implicitno kritikuje novinarska profesija, te se sadržaj naslova ismijava. Fotografija ovog naslova objavljena je u julu 2022. godine na Facebook stranici „Podgoricki vremeplov“ uz opis “Crni komšo”. Objava je na ovoj Facebook stranici zabilježila više od 1.500 interakcija. 

 

Istu fotografiju su uz eksplicitnije tvrdnje i kritike objavile i desetine privatnih Facebook profila.

 

 

Samo tokom jula 2022. godine ista fotografija objavljena je na 17 Facebook profila i stranica, a dijelila se društvenim mrežama i tokom prethodne dvije godine. 

 

Analizirajući ovu objavu, portal Raskrinkavanje.ba, gdje svakodnevno rade provjeru informacija objavljenih u medijima i na društvenim mrežama, došli su do podatka da je originalan naslov objavljen 7. marta 2018. godine na portalu Zicer. Na ovom portalu navodi se da je riječ o satiričnom magazinu.

 

Dakle, vijesti objavljene na ovom portalu nisu stvarne, već izmišljene. Izostavljajući informaciju o prirodi portala na kom je vijest originalno objavljena, korisnici društvenih mreža tako su satiru pretvorili u lažnu vijest. 

 

Bez adekvatne napomene o prirodi portala na kojem je pomenuti članak objavljen, satira je na društvenim mrežama shvaćena, ali i predstavljena pogrešno, objašnjava Emir Zulejhić, urednik portala Raskrinkavanje.ba.

 

„Satirični sadržaji se na društvenim mrežama, ali i u medijima, poprilično često netačno predstavljaju kao stvarni. To se najčešće dešava kada se satirični sadržaj prenosi iz satiričnog izvora, te se objavljuje bez napomene o prirodi tog sadržaja. Izvorno satirični sadržaj koji se bez napomene o prirodi sadržaja objavi na portalu ili profilu koji inače ne objavljuje satirični sadržaj, postaje lažna vijest“, navodi Zulejhić.

 

Raskrinkavanje gotovo svaki mjesec objavi analizu o nekom od takvih slučajeva koji postane viralan i privuče pažnju javnosti. Pozitivna stvar u svemu tome je što se to sve manje dešava kod stvarnih medija, međutim i dalje je redovna pojava na anonimnim portalima i na društvenim mrežama.

 

Adis Nadarević, freelance autor, poznat po satiričnim komentarima o društveno-političkim dešavanjima, kaže kako više ne može upratiti u kojim medijima se njegovi satirični komentari prenose.

 

„Kad imate određenu popularnost na društvenim medijima, a moj Twitter nalog često bilježi i preko milion pregleda mjesečno, najviše štete proizlazi iz toga kad vas prenose mediji čija je politička pristranost jasna i kad iz onoga što objavljujete biraju samo ono što odgovara njihovoj propagandi. Tako se stvara dojam da je vaša 'satira' u službi njihove politike i koliko god da ste objektivni to neće doći do publike takvih medija. To je jedna dimenzija manipulacije na koju se ne obraća pažnja“, navodi Nadarević. 

 

 

Iako se desilo prije više od deset godina, mnogi pamte priču o Srbinu koji je ubio ajkulu na ljetovanju u Sharm el-Sheikhu. 

 

Naime, u tekstu koji je satirični internet portal Njuz.net objavio 10. decembra 2010. godine, pod naslovom „Srbin ubio ajkulu ubicu u Sharm el-Sheikhu“, navodi se kako je ajkula, koja je prije sedam dana povrijedila četvoro i usmrtila jednog turistu, savladana tog jutra kada je jedan srpski turista skočio na nju sa litice nedaleko od plaže. 

 

Tu vijest prvo je prenio The New York Post, pozvavši se na makedonsku novinsku agenciju MINA, pa poslije njih praktično svi regionalni mediji, ali i pojedini javni medijski servisi, među njima i ruska Pravda objavili su priču kao istinitu. 

 

Skoro svi su nasjeli na lažnu vijest, a „heroja sa Balkana“, koji je „u more skočio pod dejstvom alkohola i pao direktno na ajkulu usmrtivši je na licu mesta“, prozvali Shark el-Sheikhom.

 

Niko od medija nije niti provjerio Impressum portala, niti vijest, već su metodom copy-paste prenijeli satiričnu kao istinitu vijest. 

 

Godinu ranije, na osnovu komentara čitatelja portala Klix.ba, koji je komentarišući tekst objavljen na ovom portalu o poslovanju BBI centra u Sarajevu,  kojem su investitori banke koje posluju na islamskim principima, napisao kako se u ovom tržnom centru, u kojem je zabranjeno točenje i prodavanje alkoholnih pića, te svinjskog mesa, ne može kupiti ni dječija igračka Pepa Prase. 

 

Taj komentar pojedini mediji su zloupotrijebili, te je hrvatski portal Tportal.hr. objavio tekst pod naslovom „Igračka na udaru šerijata u Sarajevu“. 

 

U tekstu se navodi kako je igračka s likom praseta iz popularnog crtanog filma „Peppa Pig“ povučena iz prodaje u sarajevskom trgovačkom centru BBI, jer kako navode, centar posluje po strogim šerijatskim pravilima.

 

„Igračka Peppa Pig je donedavno bila u izlozima prodavaonice One 2 Play, a onda je naprasno nestala. Odgovorni iz trgovine su rekli novinarima da je igračka uklonjena jer zbog nje imaju velikih problema s upravom centra BBI“, naveo je Tportal u svom tekstu. 

 

Vijest da je igračka s likom praseta povučena iz prodaje u sarajevskoj shopping galeriji BBI Centru, demantirana je iz uprave BBI Centra.

 

 

Pri prenošenju satiričnog sadržaja, ukoliko je on zaista satiričan, nema potrebe za provjerom tačnosti. Dovoljno je utvrditi stvarni izvor, te ga navesti u tekstu, zajedno sa napomenom da se radi o satiričnom sadržaju. 

 

I dok se smanjuje praksa da tradicionalni mediji prenose satirične sadržaje, na anonimnim portalima, onima kojima se ne zna ni vlasnik niti uređivačka politika jer nemaju Impressuma, to je redovna pojava. 

 

„U posljednje vrijeme je na društvenim mrežama sve prisutnija jedna druga pojava koje mediji pri prenošenju sadržaja trebaju biti svjesni, a to su izvori koji se predstavljaju kao satirični, a zapravo to nisu. U pitanju su recimo stranice koje služe za političke obračune i izborne kampanje, poput stranice 'Banjalučki Džokej', a koje se predstavljaju kao satirične kako bi izbjegle kritiku i ocjene fact-checkera. Sličan primjer su i portali i stranice koje se predstavljaju kao satirične, ali se to i ne trude biti, te objavljuju potpuno izmišljene sadržaje bez ikakvih elemenata satire“, objašnjava Emir Zulejhić sa portala Raskrinkavanje.ba.

 

Mirza Mehmedović, docent komunikologije na Univerzitetu u Tuzli, ocjenjuje kako je medijska scena Bosne i Hercegovine, ali i regije u lošem stanju, te da brojni novinari služe za držanje mikrofona, a ne istraživanje i informisanje javnosti. 

 

„S jedne strane nema nikakvog pristupa prikupljanju i provjeri informacija koje se objavljuju, posebno na portalima, a s druge je kultura komuniciranja publike koja konzumira te portale, tako da imamo jedan začarani krug problema u kojem se ne zna ni izvor informacija, niti ime novinara, niti imamo publiku koja će adekvatno na to reagovati“, objašnjava Mehmedović. 

 

Satira bi trebala da nasmije građane, tjera da razmišljaju, da budu kritični prema određenim pojavama, a ne da ih uplaši kao zvanična informacija, smatra novinarka Rubina Čengić.

 

„Copy- paste je postalo skoro pa pravilo, ništa tri izvora, provjera vjerodostojnosti ili zašto je nešto važno, ali za to je dobrim dijelom kriva i publika koja neselektivno i površno čita samo naslove“, smatra Čengić.

 

Posljednjih godina praksa u brojnim medijima postala je da na ozbiljne teme objavljuju tweetove građana koji na satiričan način komentarišu bh. svakodnevnicu, ali rijetko se naglašava da je riječ o šaljivom komentaru. Takvu praksu Rubina Čengić ocjenjuje neodgovornom.

 

 „Neodgovorno se prenose te objave s društvenih mreža samo zato što su smiješne ili lajkabilne, bez upozorenja da je to sadržaj sa društvenih mreža na kojima može da objavi ko god šta hoće. Ono što je zabrinjavajuće je da vrlo duhovite komentare mogu pisati i savjetnici političkih partija ili stranački botovi i da ti komentari uopšte nisu objavljeni radi zabave, nego s vrlo smišljenim ciljem“, navodi ona.

 

Međutim takva praksa može biti itekako opasna. Prema riječima Mirze Mehmedovića sa tuzlanskog Univerziteta, svaka informacija, netačna ili iskrivljena, koja se predstavlja tačnom, može izazvati niz problema. 

 

„Vrlo često satirične vijesti imaju sadržaje koje nose neke negativne konotacije za određenu skupinu ljudi, i ako se one predstavljaju kao istinite mogu izazvati čak i sukobe u društvu. Publici se mora naznačiti da je riječ o satiričnoj vijesti“, kaže Mehmedović.

 

Kao jedna od najčešćih posljedica javlja se u vidu kritika novinarstva i nepovjerenja u medije. Čitaoci svakim novim primjerom predstavljanja satire kao stvarne, odnosno lažne vijesti, kao i svakom novom dezinformacijom u medijima, sve više gube povjerenje u medije.

 

„Sa druge strane posljedice mogu biti i direktnije u zavisnosti od primjera - nekada to može biti neosnovano podizanje panike, nekada širenje nepovjerenja u medicinske institucije i recimo vakcine, a nekada i prenošenje klevetničnog i/ili homofobnog sadržaja“, navodi Emir Zulejhić.

 

 

Sličan trend već godinama je aktuelan i na Zapadu, a kako bi odvojili satirične članke od pravih vesti, iz Facebooka su poručili da testiraju uvođenje posebnih tagova kako bi označili satirične sadržaje.

 

Oni žele smanjiti broj ljudi koji vjeruju u istinitost satiričnih tekstova tako što će, kroz svoj algoritam, na svaki tekst koji smatraju satirom, automatski dodati oznaku [Satire].

 

Kada otvorite neki link putem Facebooka, ta društvena mreža će vam automatski ponuditi i neke slične, povezane vijesti. Oznaka [Satire] neće stajati na glavnom linku, već samo na tim povezanim vijestima. Barem za sada.

 

Sistem bi trebao biti automatiziran, međutim Facebook još uvijek nije objasnio po kojem principu njihov algoritam radi i kako će članci dobivati, odnosno izbjegavati naljepnicu [Satire], te se ne zna koje će portale Facebook klasifikovati kao satirične.

 

 

Prema posljednjim podacima iz maja 2022. godine građani BiH najviše vjeruju medijima i vjerskim institucijama, a najmanje političarima i političkim strankama. Pokazali su to rezultati istraživanja “Medijske slobode u BiH u 2022. godini” koji su radili Udruženje “BH novinari” i Fondacija Friedrich Ebert u BiH.

 

S druge strane, a prema popisu stanovništva iz 2013.godine, u BiH je bilo skoro 90.000 nepismenih, odnosno 2,82 posto.

 

Ovi podaci iznenađuju s obzirom da je osnovno obrazovanje u cijeloj BiH obavezno. Oni koji ne završe osnovno obrazovanje do 17 godine mogu ga završiti u nekoj od ustanova za obrazovanje odraslih.

 

Međutim, psihologinja Nermina Vehabović u tome vidi razlog zbog kojeg su mediji neodgovorni. Ona smatra kako je neobrazovanost i nerazvijanje kritičkog promišljanja uzrok sluđene medijske scene, ali i građana. 

 

„Zbog nedostatka kritičkog mišljenja ljudi vjeruju svim informacijama. Ljudi ovdje ne znaju kako mogu provjeravati informacije, ne zanima ih da istu vijest potraže na više medija, već pročitaju prvu vijest i na osnovu toga formiraju svoj stav“, objašnjava Vehabović.

 

S druge strane, kako navodi psihologinja Vehabović, mnoštvo ljudi je lakovjerno. „Njihova životna iskustva su takva da ih navode da vjeruju svemu što vide i čuju, bez spoznaje da bi iza neke informacije mogla da se krije i laž“, navodi Vehabović.

 

Ona objašnjava kako većina medija koja želi ekstra profit, vješto koristi takvu vrstu informacija. 

 

„Novinari psihološki poznaju koje su to informacije koje bi javnost mogle fascinirati i potom taj skandalozni dio u informacijama koriste kako bi dobili više klikova, a time se zarada uvećava“, zaključuje Vehabović.

 

Međutim, za novinarku Rubinu Čengić shvatljivo je zašto građani vjeruju satiričnim informacijama, koje su predstavljene kao istinite. 

 

„Život u BiH je takav da je ponekad satiričniji od najkreativnije satire i stoga je lako povjerovati u šale. Nije, nažalost, bila satirična vijest da je jedan ozbiljan političar rekao da će mlade koji odlaze zamijeniti robotima. Ali to ne opravdava novinare za koje važi pravilo da ne trebaju vjerovati ni majci kad im kaže da ih voli, dok to ne provjere na tri međusobno nepovezana izvora“, objašnjava Čengić.

 

U istraživanju Mediacentra Sarajevo Propaganda, dezinformacije i mržnja u bh. medijima iz 2020. godine navodi se da su u proteklim godinama pokrenuti brojni anonimni portali koji šire dezinformacije i propagandu. Istraživanja pokazuju da građanima nije lako raspoznati problematične medijske sadržaje, te da nije bilo sistemskih napora vlasti u BiH da se u osnovno i srednje obrazovanje uvede medijska i informacijska pismenost.