Drugačiji pogledi na Olimpijadu: Princip, Vučko, Tito, nezaposlenost i inflacija.

Priredili: Infobiro i Media.ba

Zagrebački magazin Start je 25. februara 1984. objavio neke od najzanimljivijih reportaža stranih medija o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. U prevodima tekstova koji su pred, tokom ili nakon Zimskih olimpijskih igara pisali američki, engleski, italijanski i ruski novinari mogu se pročitati drugačiji pogledi na Olimpijadu, Jugoslaviju i Sarajevo.

Dok su svi domaći mediji o Olimpijadi pisali u superlativu, strani su Olimpijadu ipak stavili u širi politički i ekonomski kontekst, govorili o inflaciji i nezaposlenosti, ali i o velikom radnom i novčanom doprinosu građana da se Zimske olimpijske igre održe. Pisali su o tome da će Olimpijada popraviti imižd grada, koji je bio poznat po Gavrilu Principu, ali i, kako piše jedan američki medij, efikasnost Sarajlija, kojima je “sutra” odgovor za svaki posao.

Opisivali su velike radne snage koje su organizovane da se sagrade hoteli i pripreme staze, o sposobnosti ili čak lukavstvu organizatora da privuku tako velike svote novca za organizaciju, ali i stavove pojedinih građana da je bilo bolje uložiti novac u nešto drugo. Stranim novinarima Sarajevo je svakako bilo zanimljivo – za neke je to bio industrijski ili mali provincijski grad, za druge grad koji krije orijentalnu prošlost. Pisali su o njegovoj historiji, Gavrilu Principu, borbi Partizana, Titu, ali i o jeziku “koji zvuči kao bodljikava žica”, i šljivovici koju u Sarajevu svi ispijaju.

Engleski novinari su najviše opisivali planine, Italijani su se usmjerili na “mitsku orijentalnu prošlost” grada, a Amerikance je najviše zanimao novac. Ruski su mediji, pak, fokus stavili na uspjehe svojih sportista sa stavom da je važno sudjelovali da bi se pobijedilo.

Iako se u zapadnim medijima mogu pročitati i predrasude prema jednoj nesvrstanoj zemlji i to sa, kako Italijani pišu, orijentalnom prošlošću, te je tekstove potrebno čitati i u kontekstu Hladnog rata, ove reportaže nam nude jednu drugačiju, vanjsku sliku o Jugoslaviji, Sarajevu i njenim građanima, koja je bila svakako drugačija od one jugoslovenske.

Hrvatski magazin Start, 25. februar 1984.

U uvodu koji je priredio Maroje Mihovilović piše:

“Tisuće tekstova, koje je sedam tisuća reportera i foto-reportera u svojim zemljama objavilo prije i za vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu, omogućuju nam da Olimpijadu i Jugoslaviju privremeno pogledamo onako kako ih inače ne bismo gledali, trijeznim, dobrohotnim ili zluradim očima vanjskoga svijeta”.

“Ove dvije-tri godine u svjetskoj štampi nikad Jugoslavija nije imala toliko publiciteta. Razlog je naravno, Olimpijada, zbog koje je u našu zemlju došlo nekoliko tisuća stranih novinara, i to ne samo sportskih. Premda je većina došla ponajprije iz sportskih razloga, mnogi su pisali i potpuno 'nesportske' članke. Sarajevo jest bilo u središtu njihova zanimanja, ali, često, ne kao poprište Olimpijade nego i po onome što se vidi izvan sportskih borilišta”.

Za Jugoslaviju, piše Start, nije bila mala stvar uspješno organizirati Olimpijadu pred “znatiželjim pogledima tisuća stranih novinara i sportaša, te stotina miliona gledalaca televizije  - sve je to stvorilo izvanredno važan poslovni kapital, koji će, sigurno, davati konkretne profite u povećanom turizmu”.

Britanski magazin The Sunday Times, “Stisnimo palce”, 22. januar 1984.

Novinari britanskog magazina The Sunday Times posjetili su Sarajevo i njegove planine prije održavanja Olimpijade. U reportaži koja je objavljena 22. januara 1984. pisali su o Bjelašnici i Igmanu, Gavrilu Principu, Sarajlijama, ali i stavovima pojedinih Jugoslovena da je novac za Olimpijadu trebao biti usmjeren negdje drugo. Pisali su da su Jugosloveni u tom periodu često izgovarali fraze “sve je spremno” i “živjeli” uz šljivovicu, te prenijeli izjave lokalaca da je čak i “Vučko stisnuo palce”.

Srpskohrvatski su opisali da ''zvuči kao bodljikava žica'', a Sarajevo da izgleda kao tmuran industrijski grad na rijeci Miljacki, okružen sa devet planina iz Dinarida.

“Sarajevo, uz sve svoje nedostatke, lijep je grad, konglomerat Muslimana, Turaka, Židova, Albanaca, Srba i Hrvata. Teška austrijska i gruba socijalistička arhitektura, podjednako depresivne, stoje uz prekrasne džamije, uz sinagogu, Baš-Čaršiju. Taksisti neće da prime napojnicu, a Sarajlija, ponosan na svog grad, zaboravit će vlastiti posao da vas provede kroz uske, vijugave ulice.”

Italijanski magazin Epoca, “Šta je ostalo od mitskog Sarajeva?”, 10. februar 1984. godine

Italijanski novinari magazina Epoca više su se zaronili u historiju i arhitekturu grada. Pisali su o “orijentalnom duhu grada” i kako moderne građevine koje su izgrađene za Olimpijadu bacaju te dijelove i prošlost grada u anonimnost. 

“Duh Gavrila Principa, studenta idealiste, nema nikakve namjere da nestane zbog osmijeha Vučka, vučića, olimpijske maskote. A između Principa i Vučka, između povijesti i sporta, još je jedna ličnost prisutna kao stalna ideja vodilja: maršal Josip Broz Tito, koji sve posmatra sa zidova ovog grada”.

“Ovdje se stoji sa nogama na zemlji, pa jedna sportska manifestacija neće pridonijeti da se zaborave toliki problemi svakodnevnice i povećanja troškova života za 60,1 posto. Možda su i zato vlasti u Sarajevu zatražile od stanovnika da budu ljubazni i na usluzi strancima koji su došli u grad. Tako je započela ''olimpijada osmijeha'' pa 450.000 stanovnika grada osmijehom ublažuju grubost pejzaža oko Sarajeva. Bosanci su planinski ljudi, odsječeni, sa malo riječi. Mnogi žive u velikim stambenim zgradama, kreću se uskim ulicama, mole se u džamijama, jedu ćevapčiće, piju šljivovicu i mnogo rade. Snježnu Olimpijadu neki smatraju luksuzom, nepotrebnim troškom, posebno za zemlju s mnogim ekonomskim teškoćama, inozemnim dugom od dvadeset milijardi dolara. Za druge, pak, a oni su većina, Zimske igre postale su prilika da učvrste nove veze s razvijenim svijetom, s modernim svijetom da se s njima suoče i izađu iz sadašnje životne rutine koja im ne omogućava da se razviju”.

Italijanski novinari su pisali i o sudaru zapada sa “mirnim provincijskim gradom'' te kako je dolazak velikog broja turista izmijenio krajolik ljudi koji su navikli na “ponosnu samoću”. Navode da je samo medijska kompanija ABC dovela 800 novinara i tehničara.

“Dvije godine golem olimpijski pogon mobilizirao je na tisuće ljudi, omladine i vojnika, koji su odlučili da rade besplatno kako bi izravnali planine, sagradili piste, srušili drveće, popravili stadione”.

Sarajevo, nadaju se, neće više pamtiti samo po Principovim hitcima nego i po Olimpijadi.

Američki magazin U.S. and World Report, “Pobjednik je Sarajevo”, 13. februar 1984.

Američki magazin U.S. and World Report 13. februara posvetio je tekst otvaranju Olimpijskih igara ali i ekonomiji Sarajeva i Jugoslavije. Američki novinari su napisali da paljenje olimpijske vatre nije značilo samo početak Igara nego i bolje budućnosti za “taj industrijski grad u planinama Jugoslavije” i da je zato Sarajevo pobjednik.

“Za Sarajevo i Jugoslaviju Igre znače i turističke dolare potrebne za pomlađivanje stagnirajuće privrede, koja je u lošem stanju zbog velike nezaposlenosti i 50-postotne inflacije. Osim što će ekonomski dobiti, grad se nada da će steći 'povoljniji' image. Do sada je u Sarajevo, grad od oko 500.000 ljudi, bilo poznato po tome što se ovdje zbio događaj koji je bio povod Prvog svjetskog rata. Zimske igre sigurno će pojačati i ekonomske veze između zapadnoevropskih zemalja i Jugoslavije”.

Ovaj magazin je pisao i da je Jugoslavija uložila stotine miliona dolara u nove građavine da bi mogla prihvatiti turiste.

“Priprema objekata za same Zimske igre imala je znatno manju cijenu. Oko 140 miliona troškova pokriveno je najvećim dijelom prihodima od prodaje televizijskih prava kompaniji ABC za 91, 5 milijuna dolara. Olimpijske igre su stvorile 11 hiljada novih radnih mjesta, što je pomoglo da se smanji velika nezaposlenost među omladinom.”

Iako je većina domaćih medija pisala o vrijednim Jugoslovenima koji su došli iz cijele Jugoslavije da rade i grade za Olimpijadu, ovaj američki magazin je govorio i o drugačijim radnim navikama Sarajlija.

“Rukovodioci se nadaju da će iskustvo s Igrama stvoriti radnu efikasnost u Sarajevu, gradu starom 740 godina, gdje riječ 'sutra' kao da odražava opći pristup poslu. Na primjer, jednom posjetitelju trebalo je 18 minuta da zamijeni pet dolarskih novčanica u dinare. Oko 7000 novinara prilično se namučilo da postignu da im se obavi sve što su tražili, pa su zato popravili poslovničnu jugoslavensku frazu 'nema problema' u 'name a problem'' ('imenuj problem').

Američki magazin Time, “Najbolja Olimpijada dosad održana”, 13. februar 1984.

Američki magazin Time imao je mnogo ljepše riječi za Sarajevo, te je, kako navodi Start, mnogo članaka objavio o Olimpijadi. U članku “Slatka scena u Sarajevu: Čini se da su to najbolje igre do sada”, njegovi novinari opisali su sportsko selo u Sarajevu, za koje je, Mike Moran, predsjednik za štampu američkog Olimpijskog komiteta, rekao da je najljepše koje je do tada vidio. Pisali su o toplim kućama, toplim ljudima, vojnicima koji su prije Olimpijade na planinama razmiještali snijeg i odnosili ga na staze tamo gdje ga nema, o izuvanju cipela pri ulasku u kuće, i naravno o – šljivovici.

Evropski list International Herald Tribune, “90 milijuna dolara zarade”

International Herlad Tribune, evropski list za poslovne ljude, nekoliko dana prije Olimpijade, članak je posvetio upravo finansijama u kontekstu Olimpijade. Njegovi novinari čak pišu da bi lija, a ne Vučko bila prigodnija maskota za Olimpijadu referirajući se na uspjeh ali i lukavost organizatora pri namicanju sredstava za Olimpijske igre.

“Komitet je usješno finansirao svoj dio od 110 miliona dolara uz pomoć efikasnog marketinškog Biltza u inozemstvu i mjera štetnje kod kuće. Ostatak su finansirali državni i lokalni fondovi, uključujući i nekoliko milijuna dolara od prihoda stanovnika Sarajeva, koji su na to pristali referendumom”.

Dodaju da nije bio malen zalogaj stvoriti zimovališe koji je čudna mješavina ''industrijskog centra i  uspavanog islamskog konačišta iz 15. stoljeća’’.

''Vlada, pod vodstvom Milke Planinc, poduzela je stroge, i čini se, djelotvorne mjere da stavi jugoslovenski trgovinski deficit pod kontrolu, kao i da podmiri jugoslovenske finansijke obaveze inozemstvu. Te mjere štetnje izazavale su nagli pad životnog standarda za 22, 4 milijuna Jugoslavena. No, s druge strane, smanjen je deficit sa 1,47 milijarde dolara sa 66 milijuna u prvih devet mjeseci 1983”.

Ruski magazin Literaturnaja Gazeta, “Sarajevo govori jezikom mira”, 15. februar 1984.

Drugačije je pisao ruski magazin Literaturnaja Gazeta. U članku od 15. februara fokus su stavili na svoje sportiste, ali ruski novinari su pričali i sa sarajevskim pjesnikom Izetom Sarajlićem o povjesti grada.

''Danas Sarajevo govori jezikom mira. Danas pucanj iz pištolja označava početak trke u kojoj će pobijediti najači''.

Amerčki magazin The Times, “Jugosloveni su prihvatili olimpijski duh”, 23. februar 1984.

Magazin Start je za kraj sačuvao možda najpozitivniji tekst o Olimpijadi, koji je priredio američki magazin The Times.

“Najveća ironija Sarajeva jest da su Jugosloveni prihvatili sarajevski duh više nego bilo koji drugi narod koji sam upoznao. Oni su, u to nema nikakve sumnje, svojom individualnom i kolektivnom velikodušnošću i ljubaznošću, strpljivošću i humorom, učinili ove Igre zadovoljstvom i za sudionike i za štampu..”.

Tekst je dio serijala koji su pripremili Infobiro i Media.ba povodom 40. godišnjice Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.