Strah valja nadvladati pa pisati i govoriti javno, dok nas ne odnese 'đava'.

Foto: hdz

"Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška".

Tako je 3. svibnja 2014. godine (na Svjetski dan slobode medija!) govorio Tomislav Karamarko, u ono vrijeme predsjednik najveće oporbene stranke – HDZ-a, a danas Prvi potpredsjednik Vlade,  reizabrani predsjednik HDZ-a i najmoćniji čovjek hrvatske vlasti. Dio hrvatske javnosti koji misli izvan okvira što ga je '90-ih nastojao nametnuti Tuđmanov i Šuškov režim -  okvira omeđenog pojmovima bog, HDZ, domovina, nacija - ostao je zgrožen citiranom Karamarkovom izjavom. Novinski analitičari njegove riječi ocjenjivali su opasnima i nedopustivima, uz nezaobilazan optimizam teze da đavo ipak nije tako crn, da je riječ o neodgovornoj, borbenoj retorici kakvu HDZ-ovi prvaci redovito upražnjavaju u predizborno vrijeme. Vjerovalo se da će Karamarko nakon izbora spustiti loptu na zemlju. Danas, stotinu dana nakon formiranja vlasti pod palicom takozvane Domoljubne koalicije, svima je jasno da je Karamarko mislio ozbiljno, vrlo ozbiljno.

Već izborom ministara predsjednik HDZ-a pokazao je da će učiniti sve na promociji jednoumlja, na spomenutoj liniji stranka-bog-domovina-nacija.

Rezanje financiranja neprofitnim medijima

Na mjesto ministra kulture Karamarko je delegirao povjesničara Zlatka Hasanbegovića, ekstremnog desničara koji se politički kalio na poziciji predsjednika mladeži proustaške Hrvatske čiste stranke prava. Po imenovanju na dužnost taj se istaknuo izjavom da je antifašizam floskula, a jedna od prvih njegovih odluka bila je ona o raspuštanju Povjerenstva za neprofitne medije.

U mandatu socijaldemokrata, Ministarstvo kulture iznosom nešto višim od tri milijuna kuna (oko 400 tisuća eura) sufinanciralo je rad nekoliko desetaka internet portala, koji su vrlo uspješno popunjavali sve veću rupu u informiranju kakvo su diktirali komercijalni mediji, ucjenjivi, podložni utjecajima politike i velikih poduzeća.

Paradoksalno, neprofitni mediji pokazali su se uglavnom kritički raspoloženi prema radu Vlade na čelu sa Zoranom Milanovićem. Ono što je Karamarku i Hasanbegoviću smetalo, međutim, bila je antifašistička odrednica neprofitnih medija i njihov antinacionalizam. U očima predstavnika nastupajuće desnice simpatičnima ih nije učinila ni spremnost da razbijaju tabue o minulom ratu, otvorenost za teme koje se tiču zaštite i promocije prava manjina te povezivanje sa sličnim medijima i aktivističkim organizacijama iz susjednih država.

„Moje je načelno stajalište, koje ću oblikovati uskoro, u sklopu nove kulturne politike, da nema potrebe za nastavkom novčanog podupiranja bilo kojeg neprofitnog medija putem medijske politike Ministarstva kulture“, rekao je novoimenovani ministar po stupanju na dužnost, da bi odmah zatim raspustio povjerenstvo koje je ocjenjivalo i pratilo rad neprofitnih internet portala.

U komercijalnim medijima, naročito u najvećim dnevnim novinama, ta ministrova odluka uglavnom je dočekana s odobravanjem. Zaposleni u neprofitnim medijima etiketirani su kao uhljebi i paraziti društva.

Nitko se pritom nije osvrtao na činjenicu da država kroz povoljnije stope poreza na dodanu vrijednost komercijalne medije podupire stotinama milijuna kuna. Tri milijuna kuna što su ih godišnje dobivali neprofitni mediji pokazala su se kao sasvim dovoljan iznos za pokretanje omanje hajke, koju su predvodile nevladine organizacije bliske Crkvi, internet portali radikalne desnice, a zdušno, rekosmo, podržavali komercijalni mediji.

Jedan od članova raspuštenog Stručnog povjerenstva, docent sociologije i predavač na filozofskim fakultetima u Rijeci i Zagrebu, Hajrudin Hromadžić, kaže da je obračun Karamarkove desnice s medijskom scenom započeo s neprofitnim medijima jer su potonji bili najlakša meta.

„Tu su mogli udariti jako, jer je u pitanju najtanje polje unutar medijskog sektora. Istovremeno, bilo im je bitno da otupe baš tu oštricu najjače kritike, koja se artikulira unutar neprofitnih medija. Stručno povjerenstvo u čijem sam radu sudjelovao rastureno je upravo zato da bi cijelo polje trećeg medijskog sektora bilo razoreno. Tu imamo i jedan paradoks: imamo sektor koji se financirao s nepuna tri milijuna kuna, što je smiješno mali novac, a koji se u kratkom vremenu etablirao kao pravo javno medijsko dobro i koje je – za razliku od javnog servisa – predstavljalo pravu oštricu kritike, ne samo ove nego i prijašnje vlasti“, kaže Hromadžić.

On smatra da je neprofitni medijski sektor bio "prava mjera i pravi primjer domoljublja u Hrvatskoj, jer za razliku od ovih busanja u prsa, mahanja zastava i tribalnih plesova, u sektoru neprofitnih medija je promoviran pravi odnos prema društvu i državi, odnos afirmativan kroz kritiku".

„Pravo je čudo što je napravljeno s tako malo novca u relativno kratkom periodu po pitanju etabliranja trećeg medijskog sektora. To je najbolje što je napravljeno u prošlom mandatu ministarstva kulture. S malim sredstvima na noge je podignuto nekoliko desetina nezavisnih medija i nije čudo što su je nova vlast u ideološkom ratu koji vodi odlučila najprije tu udariti“, zaključuje Hromadžić.

Pritisak na Vijeće za elektronske medije

Hrvatska radio televizija, čiji je primarni zadatak stati u zaštitu javnog dobra, odnosno prava građana na korektno informiranje, pri napadu vlasti na neprofitne medije uglavnom se držala po strani. Za to vrijeme vlast je u obračunu s nepoćudnim medijima i institucijama koje im pružaju financijsku potporu imala na svojoj strani "ulicu", koju je predvodio notorni Velimir Bujanec, jučerašnji neonacist promaknut u uglednog televizijskog voditelja na jednoj od opskurnih desničarskih televizija.

Spomenuti Bujanec, valja uzgred napomenuti, unatoč svojoj neonacističkoj prošlosti i huškačkoj ulozi kakvu u javnom prostoru ima danas, rado je viđen u društvu Tomislava Karamarka, ali i u društvu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, čijoj je inauguraciji prisustvovao kao VIP gost. Jedna od njegovih istaknutijih uličnih akcija organizacija je prosvjeda pred Vijećem za elektronske medije, kojem je na čelu bila ugledna novinarka Mirjana Rakić. Povod za prosvjed bila je kazna koju je Vijeće izreklo Bujančevoj opskurnoj televiziji, zbog eklatantnog govora mržnje u izvedbi stanovitog Marka Juriča, također televizijskog voditelja. Televizija je kažnjena, jer je Jurič jednu od svojih emisija odjavio ovako:

„Poruka Zagrepčanima, svima koji se šeću Cvjetnim trgom: budite oprezni budući da je u blizini crkva u kojoj stoluju četnički vikari. Pripazite kada se šećete Cvjetnim trgom, pogotovo majke s djecom, da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i u svojoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir na našem najljepšem zagrebačkom trgu, koji bi možda trebalo obilježiti tablama ‘pazi, oštar četnik u blizini'“.

Na Bujančevom prosvjedu nekoliko stotina ljudi uzvikivalo je ustaške pozdrave. Iako je taj pozdrav u Hrvatskoj zakonski kažnjiv, policija će kasnije obrazložiti da nitko nije priveden iz prozaičnog razloga: uzvikivao ga preveliki broj ljudi. Na kraju proustaškog uličnog performansa Bujanec je Mirjani Rakić uručio šajkaču. Pritom je rekao ovako: "Riječ o kapi koja je spala s glave jednom četniku, dok je silovao Hrvaticu".

U tom anticivilizacijskom prosvjedu sudjelovao je i potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, što samo po sebi dovoljno govori o karakteru nove vlasti i njezinom odnosu prema medijima. Zgađena prizorom i, kasnije, benevolentnim odnosom vlasti prema anticivilizacijskom prosvjedu kojem je bila na meti, Mirjana Rakić dala je ostavku.

„Sav pritisak se od samog početka koncentrirao na mene. Nakon dva mjeseca sad mi je i previše i kao osobi, profesionalcu i čovjeku koji ima svoj integritet“, rekla je na odlasku.

Udar na medijske slobode

Nakon neprofitnih medija, vladajući su tako eliminirali još jednu od adresa važnih za održanje medijskih sloboda u Hrvatskoj. Bijesna karavana mogla je krenuti dalje. Adresa – Srpsko narodno vijeće. Cilj – tjednik Novosti.

Paralelno s gušenjem medija nespremnih na prilagođavanje "novoj nacionalnoj paradigmi", kako je svoju medijsku i kulturnu politiku krstio ministar kulture Hasanbegović, u Hrvatskoj je pravo javnog glasa dobila ekstremna desnica, čiji je Velimir Bujanec najistaknutiji medijski simbol.

Za mnoge (ne)očekivano, ekstremne snage dobile su podršku s najistaknutije političke adrese. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović upregnula se u ista kola s Bujancem, Karamarkom, Hasanbegovićem i sličnim trudbenicima gušenja slobode javnog govora. Kad je predstavnik srpske manjine Milorad Pupovac na njezinu adresu uputio pismo s upozorenjem da se srpska zajednica nalazi pod pritiskom nezapamćenim od olovnih ratnih godina i poručio joj da ga ljudi pljuju na ulici, predsjednica Kitarović odgovorila mu je napadom na tjednik Novosti, koji izdaje Srpsko narodno vijeće.

Kao povod za napad uzela je satiričnu pjesmu "Lijepa naša haubice", koju je u Novostima, ismijavajući prošlogodišnju vojnu paradu i opsjednutost medija kupovinom njemačkih panzer-haubica, objavio novinar Nikola Bajto.

„Snošljivost pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati 'performansima', 'novinarskim' ili 'umjetničkim slobodama' ili 'satirom'. (...) Tako gledam i na uvredljiv tekst u 'Novostima', u kojemu se izruguje hrvatska himna. Zar je to, kako njegovo izlaženje opravdava glavni urednik lista, doista 'satira'“, odgovorila je predsjednica države.

Bio je to direktan udar na medijske slobode te signal ulici da se obračuna s Novostima, ali i sa satirom, novinarskom formom koju desnica naprosto ne podnosi. Prijetnje redakciji su se intenzivirale, a kvazistručnjaci su hrvatskoj javnosti stali objašnjavati što je to satira. Gore spomenuti govor mržnje novinara Marka Juriča, o četnicima na Cvjetnom trgu, napredne domoljubne snage okvalificirale su kao satiru, a u istom ključu predstavljen je i jedan šovinistički ispad zamjenika ministra turizma Roberta Pauletića. Rugalica Nikole Bajte, klasična satira po svim definicijama žanra, predstavljena je pak kao uvreda svekolikoj hrvatskoj javnosti. Obračun sa Novostima i satirom traje i danas.

Komentator Novosti i perjanica legendarnog Feral Tribunea, Viktor Ivančić, o tome kaže: "Uzmemo li u obzir to da su sirovi šovinistički ispadi Marka Juriča ili zamjenika ministra Roberta Pauletića branjeni kao „satirični način izražavanja“, dok su satirična pjesma „Lijepa naša haubico“ i satiričke emisije News Bara oglašene „govorom mržnje“, strategija vladajućih pokazuje se dosta jednostavnom: s jedne strane zbrisati satiru uz optužbu da se njome širi mržnja, a s druge širiti mržnju uz obrazloženje da je to satira. Bila bi to komedija zabune da se ne radi o principu djelovanja političkog sistema i vladajućeg aparata. Ovako je to fašistička komedija zabune".

"Fašističkoj komediji zabune" dodatni obol nije propustio dati notorni ministar Hasanbegović, koji je znakovitim i sramotnim priopćenjem reagirao na fizički napad što ga je u Splitu doživio novinar i pisac Ante Tomić. Kad su dvojica nasilnika nasrnula na Tomića zbog onog što govori i piše, Hasanbegović je reagirao ovako: "Ministarstvo kulture osuđuje fizičko nasilje i napad na svakog građanina. Ovaj slučaj ujedno podsjeća na važnost odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ". Drugim riječima, prigodno je osuđeno nasilje, ali svima koji javno govore i pišu poslana je poruka da bi zbog svojih stavova lako mogli dobiti po ušima te da im valja dobro pripaziti što će i kako će govoriti i pisati.

Ministarstvo kulture na taj je način okrunilo atmosferu linča, koja je nakon dolaska domoljubne koalicije na vlast okružila hrvatsko društvo. U takvoj atmosferi odvija se jedan opasan projekt vlasti, kojeg Tomislav Jakić, dugogodišnji vanjskopolitički novinar i savjetnik bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, smatra "reafirmiranjem idejnih osnova na kojima se bazirala ustaška država".

„U prvom redu riječ je o projektu isključivog nacionalizma. On prelazi u otvoreni šovinizam i ksenofobiju, koja se ogleda u paroli Hrvatska Hrvatima ili, kako je rekla jedna od hrvatskih europarlamentarki, Hrvatska je država Hrvata, a svi drugi u njoj su samo gosti“, kaže Jakić.

Po njegovom "dubokom uvjerenju", riječ je o "završetku projekta započetog 1990. godine, pod krinkom uvođenja demokracije, višestranačja i stvaranja neovisne Hrvatske".

„Taj se projekt sada završava u još ekstremnijem obliku od onog kakav je bio '90-ih godina. Tu ekstremnost pripisujem činjenici da je on bio dobrim dijelom zaustavljen u razdoblju 2000. do 2010. godine i stoga su njegovi protagonisti danas puni i nestrpljenja pa i želje da se osvete onima koji su prijetili da njihov naum osujete“, kaže Jakić.

Udar na HRT

Najjači udar vlasti na medije očekivano je zabilježen na Hrvatskoj radio televiziji (HRT), gdje se, baš kao početkom rata, događa masovna čista nepodobnih kadrova, dok se s druge strane na odgovorne dužnosti imenuju ljudi koji dijele svjetonazor kakav propagira vladajuća koalicija.

Počelo je s jednim znakovitim imenovanjem: novinarka Katarina Periša Čakarun delegirana je za vršiteljicu dužnosti šefice Informativnoga medijskog servisa. U predizbornoj kampanji spomenuta se, u autobusu Hrvatske demokratske zajednice, ozarena fotografirala u zagrljaju s Tomislavom Karamarkom.

Na tom tragu obavljena su i druga imenovanja na HRT-u. Na čelo joj je instaliran Siniša Kovačić. Njegova vizija javne televizije obogatila nas je značajnom minutažom vjerskog sadržaja, a televizijski dnevnici sad neodoljivo podsjećaju na one iz devedesetih, kad je vladajuća stranka redovito dobivala prvih pet do deset minuta u svakoj informativnoj emisiji.

Javna televizija svake je večeri stala gostiti sugovornike spremne da u svakoj prilici brane odluke aktualne vlasti, odnosno da nedostatke državne politike sakriju tematiziranjem "strahota socijalizma" u Hrvatskoj. 

S uredničkih mjesta smijenjeni su svi za koje se sumnjalo da simpatiziraju stranke ljevice. Jednom od najboljih HRT-ovih novinara, Saši Kosanoviću, uručen je otkaz, zbog suradnje na filmu koji je govorio o ratnom zločinu u Dvoru na Uni. Dežurni dušebrižnici tvrdili su da je u tom filmu za zločin optužena Hrvatska vojska, iako film tematizira traume pripadnika Danskog bataljona UN-a koji je propustio spriječiti zločin.

„Ne smijem ništa komentirati. Uskoro će me odnijeti đava pa ću imati prilike“, rekao nam je Kosanović na pitanje može li ocijeniti trenutačno stanje na HRT-u. Tri dana nakon što smo razgovarali, novinaru HRT-a otkaz je i utručen.

"Đava" je s HRT-a već "odnija" uglednu novinarku Silvanu Menđušić, koja se po svoj prilici nije uklopila u Kovačićevu viziju javne televizije. Menđušić je na HRT-u radila kao vanjska suradnica, zbog čega novi režim nije bio prisiljen tražiti joj neoprostivi grijeh, što se dogodilo u Kosanovićevom slučaju. Sa mjesta šefa Trećeg programa smijenjen je Dean Šoša, koji je u kratkom vremenu napravio čudo. Treći program pod njegovim vodstvom, koji se uglavnom bavio umjetnošću, postao je melem za rane što ih gledateljima zadaje informativni dio HRT-ovog programa.

Promjene nisu zaobišle niti Hrvatski radio. Da ni ovaj dio javnog informativnog servisa neće biti pošteđen dao je, odmah po stupanju na dužnost, svojim izjavama na znanje notorni ministar kulture.  

„Sve dok se u javnom simboličkom prostoru ne odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacionalnim i državnim identitetom, trajno će stajati sjena jugoslavenstva kao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijesnom ekscesu. Kome nije jasno o čemu je riječ, predlažem da svaki dan sluša Treći program Hrvatskog radija i »postmodernu« neojugoslavensku »dekonstrukciju« i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, naravno ne više novcem stanovitih zaklada već hrvatskih poreznih obveznika“, rekao je Hasanbegović.

Urednicu Rajku Rusan na Trećem programu zamijenila je Nevenka Dujmović, kadar po mjeri nove vlasti. HRT-ov Radio Sljeme također je dobio novu urednicu, Tanju Baran, novinarku koja je vodila emisiju Hvaljen Isus i Marija i o kojoj kruži anegdota da je na hodnicima javne radio televizije uzvikivala: "Ja sam Kaptol na Prisavlju!" Bila ta anegdota istinita ili ne, nesumnjivo je da novinari i novinarke skloni "kaptolskoj poetici" na Prisavlju ovih dana figuriraju vrlo dobro, bilo kao kandidati za urednike, bilo kao najistaknutiji novinari.

Na ovom mjestu valja napomenuti, pod novim vodstvom Hrvatske radio-televizije program javnog informativnog servisa nerijetko je takav da se čini kako je usuglašen na sjednici Hrvatske biskupske konferencije: red svete mise, red nacionalizma prezentiranog kao domoljublje.

Komentar medijske politike aktualne vlasti, naročito njezine čistke na javnoj radio-televiziji, za ovaj pregled dao i je Ivica Đikić, jedan od najuglednijih hrvatskih novinara, pisac i glavni urednik tjednika Novosti.

„Ovo što aktualna vlast poduzima kad su u pitanju mediji čini mi se kao neka vrsta osvete. Prije svega mislim na Hrvatsku radio-televiziju i neprofitne medije. To je, dakle, neka vrsta osvetničke politike. Više je momenata i razloga za takve poteze, a jedan od njih je politički, jer ljudi koji su na HRT-u imenovani na funkcije otvoreno su podržavali i otvoreno podržavaju vlast. Jasno je da je to politička, a ne novinarska funkcija, a oni se tako i ponašaju. Usput se iracionalno osvećuju ljudima za koje misle da su bliski prošloj vlasti. Do sad je na Hrvatskoj radio-televiziji smijenjeno više od stotinu ljudi, od tajnica do urednika. To je zasigurno neka vrsta osvete“, smatra Đikić.

Glavni urednik Novosti napominje da se u javnosti i društvu stvara atmosfera za obračun sa svima koji ne misle kao Karamarko, Hasanbegović i aktualna vlast.

„Iz te atmosfere koja se stvara u vrhu vlasti dolazi do uličnih oblika kritike. Atmosfera koju emitira vlast na nižim razinama shvaćena je kao zeleno svjetlo za napade, prijetnje i pritiske, ali toga je bilo uvijek i ne bih tome davao preveliku pažnju. Problem je, dakle, što vlast potiče takvo ponašanje“, zaključuje Đikić.

Međunarodna zabrinutost za hrvatske medijske slobode

Isto su po svemu sudeći zaključili i u diplomatskom koru, koji po prvi put nakon desetak godina progovara o ugroženim medijskim slobodama u Hrvatskoj. Na tu temu sastančila je nekolicina veleposlanika i veleposlanica – američki, austrijski, norveški, njemački, bitanski i nizozemski. Upitana što o sastanku misli, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović oštro je odgovorila:

"To bi mi bilo jako čudno budući da se veleposlanici ne mogu i ne smiju miješati u unutarnje stvari zemlje primateljice".

Putem društvene mreže Twitter veleposlanici su hrvatskoj predsjednici dali na znanje da niti najmanje nisu impresionirani njezinom opomenom.

„Sloboda medija ključna u svakoj demokraciji. To je ono o čemu smo razgovarali i što ćemo nastaviti promovirati“, oglasilo se nizozemsko veleposlanstvo. Američka veleposlanica Julieta Valls Noyes prisnažila je porukom: "Korisni razgovori danas s kolegama veleposlanicima u Hrvatskoj o slobodi medija".

Svoje apele za smanjenje pritiska vlasti na medije poslao je i niz međunarodnih novinarskih organizacija, a neki od njihovih predstavnika čak su posjetili Hrvatsku i razgovarali s ministrom Hasanbegovićem. Razgovori nisu dali nikakvog rezultata.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković, rezignirano zaključuje da se, kad je nova vlast u pitanju, o slobodi medija u Hrvatskoj zapravo nema s kim razgovarati.

„Nakon što je Karamarko prije godinu dana izjavio da će građani Hrvatske, kad on i HDZ dođu na vlast, moći misliti i govoriti ono što žele samo u svoja četiri zida, mi smo najavljivali što će se dogoditi. Ne postoji bilo kakva mogućnost razgovora s ovakvom vlašću. Pripremili smo popis najvažnijih tema koje bi trebalo rješavati, ali ne postoji želja za dijalogom. Kad vidimo što se događa s HRT-om, koju vlast smatra ratnim plijenom što ima poslužiti njihovoj propagandi, kad dodamo da je na sve apele međunarodnih novinarskih organizacija vlast ostala potpuno gluha i slijepa, to dovoljno govori o odnosu vlasti prema slobodi medija. Najgore od svega jest znati da ovo nije dno, da možemo još niže od ovoga. To je najstrašnije“, kaže Leković, koji se, zajedno sa HND-om, i sam nalazi na meti prijetnji i zastrašivanja. Policija nije otkrila niti jednog pošiljatelja prijetnji, koje učestalo primaju Leković i HND.

Kako bi se situacija mogla razvijati pokušava prognozirati Ivor Fuka, glavni urednik Lupiga.com, jednog od neprofitnih internet portala u Hrvatskoj. Za početak, on kaže da ga je iznenadilo koliko ozbiljno Domoljubna koalicija shvaća medije i koliko truda i energije posvećuje njihovom ušutkivanju.

„U prvih stotinu dana nove vlasti suočeni smo s politikom otvorenog linča. Ušutkivanje onih koji ne misle 'onako kako bi trebalo' zasigurno će se nastaviti. Svi potezi, od goleme čistke na javnoj televiziji, preko udara na Agenciju za elektroničke medije, do pritisaka na državnu novinsku agenciju, jasno ukazuju da će se, osim nepoćudnih medija, na meti naći i najširi civilni sektor, dakle svi koji se drznu promicati ljudska prava. Nažalost, to su ujedno i gotovo sve 'reforme' koje je nova vlast u prvih sto dana uspjela provesti u težnji ka 'novoj nacionalnoj paradigmi' i dok god vladajući ne budu pod kontrolom imali sve medije koje mogu imati takvi pritisci neće stati“, zaključuje Fuka.

Za kraj, komentar o medijskoj politici nove vlasti tražili smo i od bivše premijerke iz redova HDZ-a Jadranke Kosor, koja je prije političke gradila novinarsku karijeru. Jadranka Kosor u međuvremenu je iz HDZ-a izbačena.

„Neću posebno iskazivati svoje stajalište. Samo bih nabrojala nekoliko podataka ili činjenica iz stvarnog života, iz kojih se može sve iščitati. Takozvani prvi potpredsjednik Vlade, a ujedno i predsjednik HDZ-a, javno je, sa stranačkog skupa, poručio je da će biti smjena na javnoj televiziji i vrlo konkretno opisao poželjan i nepoželjan način izvještavanja. Što se tiče ministarstva kulture, jasna poruka poslana je odlukama vezanim za neprofitne medije, a puno gorom mi se čini poruka ministra prilikom napada na Antu Tomića, novinara i književnika. Vlast koja slobodu medija shvaća kao ustavnu vrednotu ne može arbitrirati kako će netko pisati. Imamo i predsjednicu države koja nakon alarmantnog pisma predstavnika srpske manjine Pupovca furiozno odgovara da su oni koji su napadnuti ili koje se vrijeđa na ulici sami tome krivi“, zaključuje bivša hrvatska premijerka.

Kad su u pitanju komercijalni mediji, valja reći da su njihova uredništva, uz nekoliko rijetkih i časnih iznimki, odavno odustala od kritički intoniranog novinarstva. Vlasnici dnevnih novina odavno su zauzdali uredničke politike i upregnuli ih u kola profita ili golog opstanka, dok su komercijalne televizije procijenile da se u Hrvatskoj ponovo nosi nacionalizam i odlučile svojim gledateljima ponuditi robu koja se traži. Kritički intonirano novinarstvo u komercijalnim medijima ostalo je na pojedincima koji unatoč povratku u devedesete od novinarstva ne žele odustati. Takve redovito stiže dugačka ruka podobnih glavnih urednika te ih se marginalizira, zastrašuje ili premješta na nove odgovorne dužnosti, na kojima neće imati priliku unositi zabunu u idiličan suživot nacionalizma i kapitala.

U zaključku ovog pregleda, ostalo nam je da se poslužimo naputkom Prvog potpredsjednika Vlade, Tomislava Karamarka, i citatom novinara HRT-a pred otkazom, Saše Kosanovića: nakon prvih stotinu dana nove vlasti, u Hrvatskoj bez straha od otkaza, prijetnji i drugih pritisaka novinari i novinarke mogu pisati i govoriti samo u svoja četiri zida, ali taj strah valja nadvladati pa pisati i govoriti javno, dok nas ne odnese "đava", koji je u hrvatskom medijskom polju došao po svoje.

Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa Osservatorio Balcani e Caucaso za projekat European Centre for Press and Media Freedom (ECPMF) i sufinansiran sredstvima Evropske komisije. Autori publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ni na koji način ne odražavaju stavove Evropske komisije.