Tužilaštvo i policija štite istragu, dok mediji tragaju za informacijama.

foto: Mediacentar

Faris Pendek, 19-godišnji maturant, ubijen je u naselju Otoka u Sarajevu, u nedjelju 28. januara, nešto prije ponoći. Osumnjičeni Adem Šuman je pucao na njega i njegove prijatelje koji su se nalazili u autu. Farisova majka je sinoć na okupljanju i protestu građana ispred osnovne škole koju je Faris pohađao na Čengić Vili rekla da se nada da je njen sin posljednji koji je ubijen samo zato što se vraćao kući.

Ovo su podaci koje su posljednjih nekoliko dana objavljivali mediji do kojih su dolazili preko zvaničnih ali i nezvaničnih informacija. Društvene mreže su pune izjava saučešća, fotografija ubijenog mladića, osuda stravičnog ubistva i zabrinutnosti za sigurnost građana. Predstavnici medija kažu da policija i tužilaštvo nisu davali pravovremene i potrebne informacije iako je riječ o slučaju koji je bitan za sigurnost građana i od velikog je javnog interesa. Iz policije i tužilaštva kažu da su morali zaštititi tok istrage. 

U samoj noći ubistva građani su znali da se nešto dešava, ali ne i šta. Nekoliko medija dobilo je informaciju o pucnjavi, ali od policije te noći nisu mogli saznati ništa.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS) je medijima informacije saopštilo tek sutradan. Informacije su bile šture i nedovoljne za razumijevanje konteksta.

„Sinoć oko 23.35 sati, na raskrsnici ulica VII transferzale - Bulevar Meše Selimovića, došlo je do upotrebe vatrenog oružja, kojom prilikom je usljed zadobivenih povreda smrtno stradao muškarac, 2005. godište. Policijski službenici, pod nadzorom tužioca KTKS, rade na rasvjetljavanju svih okolnosti pod kojima je izvršeno krivično djelo Ubistvo (član 166. KZ FBiH)“, saopšteno je u ponedjeljak medijima.

Urednica portala Klix.ba Nataša Vasić u razgovoru za Mediacentar kaže da od trenutku strašnog ubistva koje je potreslo građane, novinari i novinarke cijeli dan nisu imali adekvatne i zvanične informacije o tome šta se dogodilo, što je dovelo do toga da su građani sami počeli konstruisati priču.

„Do podne smo već imali više dezinformacija nego informacija. Razlog tome je loša krizna komunikacija policijskih i pravosudnih instanci. U momentu kada građanima postaje jasno da prilikom najnovijeg ubistva nije riječ o mafijaškom obračunu, nego situaciji u kojoj se svima nama može desiti da stradamo, nastaje priličan haos u javnosti, medijima, na društvenim mrežama. Uz to, policija i tužilaštvo uporno ne žele dati informaciju o osumnjičenom - da li je u bjekstvu ili pod njihovim nadzorom“, kaže Vasić, urednica portala koji je o slučaju prvi objavio vijest.

Zaštita istrage

Iz Ureda policijskog komesara MUP-a KS na pitanje zašto novinari nisu imali dovoljno blagovoremenih informacija odgovaraju da daju onoliko informacija koliko mogu.

„Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo, u pravilu, uvijek blagovremeno distribuira onaj obim informacija koji ne može ugroziti sam tok istrage, hvatanje počinilaca, prikupljanje dokaza, kasnije krivično gonjenje počinilaca, samu sigurnost policijskih službenika koji provode istražne i druge radnje, te se pridržava naredbi i ograničenja u saopćavanju informacija koje postavlja postupajući tužilac“, kažu iz Ureda policijskog komesara.

No, novinari smatraju da pravovremeno obraćanje javnosti ovih institucija ne bi moglo ugroziti istragu. Dok su čekali zvanične, novinari su tragali za nezvaničnim informacijama jer na osnovu službenih informacija nisu mogli odgovoriti na ključna pitanja, a jedno od tih pitanja je, kažu novinari, zašto.

Novinari koji godinama prate slične slučajeve do informacija dolaze preko već upostavljenih kontakata i izvora i u samim institucijama, dok drugi podatke traže putem drugih medija i društvenih mreža. Nekad zbog interesa javnosti, a nekad i zbog klikova.

Miralem Aščić, urednik i novinar Dnevnog avaza, među prvima je objavio vijest. Informacije koje je u prvim satima nakon ubistva dobio od nadležnih institucija nisu mu bile od velike koristi. Njegovi izvori su, kaže, tačni i precizni, ali nažalost ne i zvanični.

„Pošto se skoro 17 godina bavim pravosuđem, istragama, informaciju sam dobio od policijskih izvora. Objavili smo ime ubijenog, osumnjičenog za ubistvo, najavili predaju, hapšenje. Da smo čekali zvaničnu informaciju, nikada je ni bi ni dobili. Tek po objavljivanu naših informacija MUP KS je za pojedine portale potvrđivao naše informacije koje su bile tačne“, kaže Aščić.

Govoreći za Mediacentar kaže da novinarski posao u ovoj i sličnim situacijama otežava izostanak zvaničnih informacija.

„Ko god se bavi ovim poslom zna koliko je važna prva informacija šta se tačno desilo. Ona je ključna. MUP je i ovom slučaju ostao totalno zatvoren. Sve se svodi na isto, bila je pucnjava i to je to. Neka pogledaju kako to rade kolege u Hrvatskoj, mislim na uposlene u policiji i kako se daju prave informacije, naravno one koje mogu“, govori Aščić.

Zašto nije bilo pres-konferencije?

Novinari smatraju da je MUP u ovom slučaju trebao održati pres-konferenciju kako bi umirili građane, ali i spriječili medije da informacije traže od drugih izvora. Ponekad su to i nezvanični izvori u policiji ili drugoj instituciji, što također predstavlja izazov u komunikaciji institucija sa medijima. Drugo pitanje koje mediji često zaobilaze jeste zaštita porodice žrtve od nepotrebnih detalja i zaštita javnosti od senzacionalističkih objava, a koje često dolaze iz nezvaničnih izvora. 

Umjesto pres-konferencije, u utorak je MUP objavio anonimnizirano saopštenje na svojoj stranici, a u srijedu i saopštenje ministra unutrašnjih poslova KS Admira Katice. On je rekao da je pristalica proaktivne komunikacije sa građanima jer se u suprotnom kreira prostor za razne spekulacije ali da je nadležni organ koji vrši uviđaj i upravljanje procesima tužilaštvo, u ovom slučaju Tužilaštvo KS i uprava policije.

„Smatram da je postojala opravdana potreba za informisanjem javnosti određenim pojedinostima ovog predmeta, ali je stav Kantonalnog tužilaštva bio takav da se treba zaštiti proces istraživanja ovog krivičnog djela”, rekao je Katica.

Ministra unutrašnjih poslova KS pitali smo zašto nije sazvao pres-konferenciju, a on nas je uputio na Upravu policije iz koje su nas opet uputili na ministra.

„Odgovore na pitanja adresirana ministru unutrašnjih poslova ne može dati Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo“, rečeno je iz Uprave policije.

Iz Tužilaštva KS smo na naš upit dobili ovaj odgovor:

„Tušilaštvo KS se nije moglo oglašavati o detaljima ubistva, primarno zbog zaštite istrage, a i činjenice da policijski službenici poduzimaju radnje dokazivanja i utvrđuju sve okolnosti usljed kojih je došlo do počinjenja krivičnog djela”, rekla je Azra Bavčić, portparolka Tužilaštva KS.

Vasić upozorava da institucionalna šutnja utiče na prozvodnju i širenje lažnih, netačnih i poluprovjerenih informacija. Vlasti to, svakako, ne bi trebale dopustiti, ali šutnjom rade upravo to.

„Usljed takve šutnje iz svih mogućih instanci, a koju uglavnom diktira postupajući tužilac, direktno se doprinosi širenju dezinformacija jer je tu matematika jasna - u nedostatku informacija, ljudi će kreirati priče na osnovu onoga što neprovjereno čuju. Kako se to ne bi dogodilo, u ozbiljnim pravosudnim i policijskim sistemima se uobičajeno organizuju hitne konferencije za medije te se pristupa kriznom komuniciranju”, kaže Vasić.

Navodi primjer bečke policije koja u kriznim situacijama u gradu koristi svoj nalog na društvenoj mreži X da građane ažurira o najvažnijim informacijama ili bliži primjer iz Srbije, gdje se neposredno nakon tragedije organizuju pres-konferencije na kojima se obraćaju inspektori i tužioci, ministar i drugi ljudi na značajnim pozicijama, a ne službenici za javnost.

Ubistvo mladića koji je mirno sjedio u automobilu treba da zabrine svakog građanina, ali ponajviše one koji se bave očuvanjem javnog reda i mira. Zato građani od njih očekuju da im na vrijeme daju informacije šta se dešava na ulicama grada u kojem žive. Zato je MUP trebao da reaguje brže, odgovornije i profesionalnije, smatraju sagovornici.

„Svi koji rade ovaj posao znaju šta je istraga, ali je ovdje riječ o ubistvu mladića i ne radi se o obračunu bandi. Pa imate jednu nevjerovatnu činjenicu, a to je da ministar Admir Katica tvrdi da je istraga tajna!? Sve vam ovo govori kako i šta radi MUP KS. Ovo je nevjerovatno da ministar kaže da je istraga tajna, a prešuti da se osoba predala i to tek u 16 sati. Šta su radili od 23 sata u nedjelju do 16 sati popodne. O kakvoj tajnoj istrazi se govori kada je cijeli grad znao ko je ubijen i ko je ubica i ko su napadači“, upozorava Aščić na odgovor MUP-a.

Krizno komuniciranje

Urednica Klixa Nataša Vasić kaže da je problem našeg sistema u ovom slučaju zastarjeli način rada gdje krizni PR ne postoji, a odnosi s javnošću služe da budu prepreka javnosti prilikom dolaska do informacija.

„I to čak nije krivica službenika za odnose s javnošću nego njihovih nadređenih koji im ne dozvoljavaju da rade onako kako je u interesu za javnost. Ono što nas uporno pokušavaju ubijediti iz tih institucija je da smo zapravo mi novinari lešinari i da je problem u znatiželji javnosti, a ne radu institucija. Međutim, svima nam je jasno gdje mi živimo i da sve ono što ne prođe kroz ruke javnosti, ima mnogo veću podložnost manipulaciji i 'otraljavanju' posla”, rekla je.

Kaže da kada se dogodi ubistvo u gradu, svi su zabrinuti za sebe i bližnje pa je iz te perspektive neophodno da nadležni izađu i umire brige pravovremenim i tačnim informacijama.

„I u konačnici, policijski i pravosudni službenici trebaju sebi napokon priznati da novinari ne lešinare na ubistvima, nego se trude dati građanima pravovremene informacije kakve su nužne i postojeće u cijelom svijetu“, napominje Vasić.

Paulina Janusz, komunikacijska ekspertica, za Media.ba kaže da je krizno komuniciranje u oblasti policije i pravosuđa osjetljivo pitanje. S jedne strane je normalno da ubistvo u centru Sarajeva zanima građane i građani imaju pravo da dobiju na tu temu informacije od nadležnih, dok s druge strane ima razumijevanje za potrebe istražnih radnji.

„Ponekad je javnost uskraćena za neke podatke, kako se ne bi, naprimjer, naštetilo istrazi“, kaže Janusz.

No, dodaje, istraga je često zloupotrebljavana i korištena kao izgovor da se ne komunicira uopšte. I takvo skrivanje iza istrage često dovodi nadležne organe u velike neprilike.

„Ako institucije ne govore jasno šta se događa, onda ostavljaju prostor za dezinformacije. Ako postoji interes javnosti, a niko neće izaći pred novinare, onda se mediji moraju oslanjati na neimenovane izvore. Često su ovi izvori itekako legitimni. Međutim, ima i onih koji to nisu. I tako se u javnom prostoru pojavljuju različite neistine i poluistine i onda se policija i tužilaštvo 'probude' tek da ih demantuju. Ali, tada je već često kasno. Dezinformacija se već zavrtila u javnosti“, govori naša sagovornica.

U konkretnom slučaju smatra da su reakcije MUP-a KS, pa i samog ministra Katice, bile korektne, ali nedorečene, zato se većina medija pozivala na svoja saznanja kad je u pitanju, naprimjer, motiv ubistva.

„Tužilaštvo KS je, pak, odlučilo da šuti i to nije neko iznenađenje. Generalno u BiH već odavno postoji veliki problem s transparentnošću pravosudnih organa. Institucije nerado komuniciraju, pa tako i stvaraju utisak da nešto kriju. Umjesto da grade povjerenje među građanima, oni rade upravo suprotno. Kad tužilaštvo šuti danima nakon nekog događaja, javnost automatski ima utisak da se nešto muti ili prikriva ili da se nekog štiti“, kaže Janusz.

Pravosudne institucije, dodaje, generalno imaju problem sa načinom izlaska u javnost jer za komunikaciju uglavnom koriste pripremljena saopštenja.

„Gotovo nikad nema prostora za pitanja. Legendarne su već snimljene izjave glasnogovornika Tužilaštva BiH Borisa Grubešića. Meni je teško kriviti same glasnogovornike, jer je njihova funkcija samo da prenose onoliko koliko im dopuštaju nadređeni. No, ponekad, pogotovo u nekim 'zvučnim' slučajevima, ovo prosto nije dovoljno“, dodaje Janusz.

O tome da je ovaj slučaj od velikog javnog interesa govori i činjenica da je prvo ročište koje je održano jutros u Kantonalnom sudu za određivanje pritvora osumnjičenom Ademu Šumanu bilo javno. Iako je odbrana tražila da se iz procesa isključi javnost, sud je takav prijedlog odbio.

Tužiteljica Iva Kurilić je rekla da se protivi isključenju javnosti i smatra da je prisustvo javnosti neophodno kako bi građani bili informisani. Dodala je i da je na početku tražila da se ne iznose detalji kako bi istraga bila zaštićena. Rekla je i da je objavljeno dosta informacija koje nisu tačne.

O dezinformacijama, sigurnost građana, koje mjere nadležne institucije poduzimaju za prevenciju nasilja, kako se raspolaže ilegalnim oružjem, mediji tek trebaju da pišu. U cilju da više niko ne bude ubijen samo zato što se vraćao kući. 

___