Stadioni su i idealne pozornice za medijski spektakl, ali i mjesta s kojih je izvještavanje stvar novinarskog prestiža

foto: Freepik / Ilustracija

Bez obzira radi li se o nekom od stadiona u Evropi ili Južnoj Americi, gdje je nogomet i najpopularniji, svaki od njih priča posebnu legendu. Već samo spominjanje imena Wembley, San Siro, Santiago Bernabeu, Camp Nou, Old Trafford, Maracana, Monumental, Azteca, La Bombonera, Centenario… pretvara se u mit. I brojne priče se počnu pričati, a nogometaši i treneri često će se sjetiti onoga što im je baš na tom stadionu obilježilo karijeru. U tim pričama još će dalje otići navijači, jer je za njih iskustvo gledanja nogometne utakmice nešto neprocjenjivo.

No, stadioni su i idealne pozornice za medijski spektakl, ali i mjesta s kojih je izvještavanje stvar novinarskog prestiža. Već odavno nisu samo sportska borilišta sa tribinama na kojima se smješta publika, već i idealna medijska pozornica i najmoderniji TV studio na svijetu. Isto tako su i prostori kolektivne memorije, priča o uspjehu i traumama, ali i savršene scenografije za globalni televizijski spektakl.

Upravo to potvrđeno je na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u nogometu, kojem su domaćini SAD, Kanada i Meksiko. Iako su originalno stadioni za jedan drugi nogomet, onaj američki, sam pogled na njih, boravak i doživljaj gledanja utakmice, sva infrastruktura i, na kraju, monumentalnost, sportske arene u Los Angelesu, San Franciscu, Dallasu, Houstonu, Atlanti, Bostonu, New Jerseyu i drugdje čini mjestima o kojima će se, uz sve navedene stadione na početku teksta, pričati još dugo nakon ovog Mundijala.

Stadioni, definitivno, nisu samo grandiozne građevine ili tek tribine i prateći objekti oko terena na kojem se odigrava utakmica, nego su i dio identiteta jednog grada ili države, nose određenu simboliku i bude sjećanja i emocije – nekom sretne, nekom tužne. U medijskom smislu, a prije svega zahvaljujući televizijskim prijenosima, gotovo svaki detalj postaje vrlo brzo planetarno poznat, dok se društvenim mrežama i drugim digitalnim platformama u beskonačnost interneta šalje sve ono što se svakome u publici kome je u ruci mobitel i pri tome je online učini zanimljivim.

Stadioni su oduvijek bili mjesto prestiža

Sportski novinar Velid Spaho, koji je za BHRT i njegovu publiku komentirao utakmice s najpoznatijih i najvećih stadiona svijeta, podsjeća kako su, zapravo i prije modernih vremena, koja su između ostalog donijela razvoj televizije i drugih medija, stadioni bili mjesto prestiža. Priču vraća u antičko doba, kada je sport imao potpuno drugačiju važnost i kada su postojali objekti na kojima su održavane Antičke olimpijske igre. Ti objekti su za to vrijeme, nešto slično kao i danas, ukazuje Spaho, bili stvar prestiža i zapravo su pokazivali moć.

„Slično je bilo i kroz historiju, posebno u 20. stoljeću kad su stadioni polako postajali mjesta koja su bila centar raznih dešavanja koja nužno nisu bila sportska. Izgradnja ogromnih stadiona, sa velikim kapacitetima, bili su trend sredinom prošlog stoljeća, pa smo tako imali mnoštvo njih sa kapacitetom od preko sto hiljada gledalaca poput onih u Berlinu, Moskvi, Rio De Janeiru... Razvoj tehnologije donio je promjene i u pristupu izgradnji stadiona, a od veličine i kapaciteta mnogo važnija je postala funkcionalnost, ali i dizajn te mogućnost da se kroz televizijske kamere sam objekt, kao i događaj koji se održava, cijelom svijetu prikaže na jedan potpuno novi način“, navodi Spaho.

(foto: Slađan Tomić)

Upravo zbog toga, nastavlja, stadioni su postali mjesta sa kojih se u svijet šalju najgledaniji televizijski programi, koji naravno donose ogroman profit, pa su svjetska i evropska nogometna prvenstva, Olimpijske igre, atletska svjetska prvenstva postali globalno najgledaniji TV događaji koji u isto vrijeme donose i najbolju reklamu za grad i zemlju domaćina i organizatora događaja.

„Stadioni su postali mjesto sa kojeg se u svijet šalje najbolja slika, a zbog čega se i sami objekti u svojoj izgradnji pripremaju da budu jedna velika pozornica sa idealnom scenografijom za poglede iz svih pozicija i ih svih uglova kamere. Današnja tehnologija to omogućuje te prijenos svakog sportskog događaja zapravo postaje jedna priča u kojoj, iako je to najvažnijih dio, sama dešavanja na terenu nisu strogo u centru pažnje. U fokusu su često prekrasni kadrovi stadiona snimljeni dronom, slike grada, dolaska igrača na stadion, ali i reakcija trenera ili gledalaca kroz koju reditelji prijenosa pričaju priču punu emocija. Upravo te priče sa stadiona, uz sam događaj, ostaju u pamćenju“, konstatira Spaho.

Pored svega toga, napominje, „brojne stadione navijači širom svijeta zovu svojim drugim domom, jer su to mjesta na kojima se ispoljava ogromna radost ali i tuga, kao i mjesta koje ljude dovode u ekstazu, ali i veliku tugu što stadione, odnosno događaje na njima, ostavlja u trajnom sjećanju“.

Nogomet odavno prerastao okvire sporta

Na pitanje jesu li stadioni kao moderne sportske arene samo to – sportska borilišta ili i dokaz moći i prestiža jedne države, novinar Muamer Tanović, koji je izvještavao sa tri svjetska prvenstva (u Njemačkoj, Brazilu i Rusiji), ističe kako je „nogomet odavno prerastao okvire sporta i postao dio globalne industrije zabave u kojoj finansijski interesi imaju gotovo centralnu ulogu“. Isto tako, dodaje, „služi i kao snažan alat za izgradnju i promociju klupskog, ali i nacionalnog identiteta“.

„Stadioni već dugo nisu samo poprišta sportskog nadmetanja. Kao moderne arene, oni simboliziraju ekonomsku moć, infrastrukturni razvoj i snažan uticaj država i klubova. Upravo zato sportski rezultati danas imaju mnogo veći značaj nego ranije – pobjede i porazi više nisu isključivo sportsko pitanje, već događaji koji mogu imati ozbiljne društvene, ekonomske pa čak i političke posljedice“, kaže Tanović.

Potvrdno odgovara na pitanje je li, zapravo, izvještavanje sa svjetskog prvenstva u nogometu, sa sportskih arena koje su u tom trenutku u fokusu cijelog svijeta, vrhunac karijere i stvar novinarskog prestiža.

„No, to je i izazov koji zahtijeva jako mnogo napora, živaca i energije, naročito danas, kada svako, pa i najmanje kašnjenje s informacijom nosi teške posljedice. Ipak, ako govorimo isključivo o ponosu, prestižu ili novinarskom dostignuću, slobodno mogu reći da je vrijedilo svake kapi prolivenog znoja. Ako pitate da li bih to ponovio – da. Ali ne danas“, priznaje Tanović.

I Spaho se slaže da je izvještavati s najpoznatijih svjetskih stadiona „definitivno stvar prestiža, tim više što se radi o objektima koji su pisali historiju sporta, mjestima na kojima su igrane mnoge velike utakmice i na kojima je sport postao to zapravo u ovom trenutku i jeste – najveća svjetska zabava, ali i istovremeno jedan od najvećih svjetskih biznisa“.

„Izvještavati sa kultnih stadiona nosi i veću odgovornost jer ta mjesta imaju svoju priču, svoj duh i stoga treba, posebno u komentatorskom poslu, na najbolji mogući način prenijeti dio historije tih stadiona“, kaže Spaho.

No, pozicije za novinare na velikim stadionima nisu samo mjesta za slikanje, jer oni koji tamo sjede ne samo da se javljaju u program, pripremaju izvještaje i analize, nego i zbog razvoja tehnologije koja prati medije moraju pripremati objave na društvenim mrežama, voditi liveblog, pripremati tekstove što brže i efikasnije mogu. Zbog svega toga, promijenilo se i sportsko novinarstvo.

„Hiperaktivna sadašnjica, opća digitalizacija i apetiti masa doveli su do toga da zapravo govorimo o dvije različite profesije. Nije sporno da su real time tekstovi i live blogovi načinili ogroman pomak u brzini izvještavanja, ali ne nužno i u njegovom kvalitetu. Uz sve jače doze senzacionalizma i imperativ što bržeg plasmana informacija od bilo kakvog izvora, provjerenog ili ne, mediji se pretvaraju u trkaće mašine bez jasne i kvalitativne navigacije. Nerijetko su i sredstva bezuslovnog udovoljavanja strastima većine konzumenata. Pritom je ozbiljno i odmjereno novinarstvo dovedeno na rub propasti“, ukazuje Tanović.

Rijetki su mediji, prema njegovim riječima, koji su „uspjeli pronaći zadovoljavajući balans ozbiljnog i 'modernog' izvještavanja, kao što je i sve manje onih koji u današnjem svijetu žele 'gubiti' vrijeme na ozbiljne medije i teške teme kada im tabloidi serviraju nešto što će ih odvući od upravo takve svakodnevnice“.

Produkcija koja donosi ogromnu zaradu

Vraćajući priču na stadione, ali i navijače, koji su, uz sve ono što se događa na terenu, postali i dio televizijske produkcije te ključ medijskog spektakla, Spaho konstatira kako je televizijska produkcija u svom razvoju otišla daleko, a to se posebno može reći za produkciju sportskih događaja. Iako je utakmica, odnosno ono što se događa na terenu, u centru pažnje, gotovo da je „jednako bitno i ono što se događa i prije i poslije, ali i ono što se događa tokom događaja, a nevezano je za sama dešavanja na terenu“.

Navodi i najbolji primjer za to, iako nije vezan za balkanske prostore – realizaciju Super Bowla, finalne utakmice NFL lige (a stadioni na kojima se igraju utakmice Svjetskog prvenstva u SAD-u su originalno predviđeni za ametički nogomet).

„Uz samo finale lige u američkom nogometu najbitnija stvar je postala ko će od svjetskih zvijezda nastupiti u poluvremenu utakmice, ko će se pojaviti na tribinama, koja TV kuća će realizovati prijenos itd. Uz TV program koji traje satima, kamere prate svaki detalj, i na terenu i na tribinama, satima i prije početka utakmice i jednostavno čitavom događaju daju veliku važnost, a samim tim i vrijednost. Ta produkcija u konačnici donosi ogromnu zaradu od marketinga vlasniku prava prijenosa“, navodi Spaho.

Najavljuje i kako će na taj ili sličan način biti medijski praćeno i Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku, jer je „cilj organizatora da od svake utakmice napravi spektakl, da gledaoci širom svijeta uživaju ne samo u nogometu nego i u stvarima koje se dešavaju na tribinama i oko stadiona“.

„Uostalom, činjenica da je FIFA odlučila donekle promijeniti pravila upravo zbog realizacije mečeva i marketinga na najbolji način to najavljuje. Naime, u svakom poluvremenu utakmice će se praviti pauza (time out) od po dvije minute da bi igrači predahnuli, a zapravo je riječ o mogućnosti emitovanja reklama ili dešavanja na tribinama, odnosno na i oko stadiona. Uz to, po najavama, pauza između dva poluvremena u finalnoj utakmici trajat će 30 minuta da bi se, po uzoru na Super Bowl, napravio muzičko-zabavni spektakl na stadionu. Zapravo, televizijska produkcija je postala toliko važan dio vrhunskog sporta da se čak i neka pravila lagano mijenjaju da bi se od svakog događaja pravio istinski televizijski spektakl“, kaže Spaho.

___