Ako bi jednog dana BiH bila domaćin Mundijala, dizajner Haris Stambolić ima zanimljive prijedloge za maskotu – čovječja ribica ili tornjak

foto: Jose Pablo Dominguez / Unsplash / Ilustracija

Na portalu britanskog javnog servisa – BBC Radio 2 (British Broadcast Service) dostupan je tekst pod naslovom 10 stvari koje nikada niste znali o Svjetskom prvenstvu iz 1966. godine. Vrijedi izdvojiti da je to bilo posljednje svjetsko fudbalsko prvenstvo u kojem glavni sudija nije imao kartone (crvene i žute) kao način sankcije igrača. Verbalni napad kapitena reprezentacije Argentine Antonija Rattina na njemačkog sudiju Rudolfa Kreitleina je promijenio fudbalsku historiju.

Novinske arhive bilježe da je sudija Kreitlein u četvrtfinalnoj utakmici između Engleske i Argentine verbalno isključio Antonija Rattina, jer crveni i žuti kartoni nisu bili uvedeni u praksu kao model komunikacije. U tekstu pod naslovom „Hrabri njemački mali krojač“ navodi se da je Rattin dotrčao s leđa i agresivno povikao na sudiju. Za Kreitleina je to bio jasan prekršaj, što je naglasio i nakon utakmice. Međutim, priznao je i da nije razumio nijednu riječ španskog jezika. Prema Rattinovoj verziji događaja, samo je želio razgovarati sa sudijom i nije shvatio da je isključen zbog jezičke barijere. Iz tog razloga je odbio napustiti teren. Utakmica je bila prekinuta desetak minuta, sve dok policajci nisu Rattina izveli sa terena. Incident je pokrenuo proces koji je kasnije doveo do uvođenja žutih i crvenih kartona u fudbalu.

U deset nepoznatih detalja o Svjetskom prvenstvu iz 1966. godine, na kojem je na kraju slavila domaća, engleska reprezentacija – prvi i jedini put u historiji – nije uvrštena činjenica da se po prvi put pojavila službena maskota jednog Mundijala. Maskota se zvala Willie. Riječ je laviću u dresu s britanskom zastavom.

U razgovoru za portal Media.ba, dizajner Haris Stambolić, koji je dizajnirao dresove reprezentacije Bosne i Hercegovine za Mundijal u SAD-u, Kanadi i Meksiku, kaže da bi „maskota trebala predstavljati zemlju domaćina, kulturu, karakter i način na koji želi poželjeti dobrodošlicu svijetu“, kao i da budem „dovoljno jednostavna da je zapamti dijete“, ali i bude „posebna da je se ljudi sjećaju i godinama kasnije“.  

Interna anketa među prijateljima potvrdila je Stambolićeve navode. Oni rođeni '70-ih se sjećaju Naranjita, maskote Svjetskog prvenstva u Španiji. Generacije rođene '80-ih se sjećaju maskote Ciao sa Mundijala u Italiji 1990. godine. Generacije koje danas imaju 10-ak godina vjerovatno će se sjećati Maple, Zaye i Clutcha, maskota Mundijala 2026. godine.

Maskote nisu samo zabavni likovi

Od 1966. godine, pa sve do danas – dakle, već 60 godina – maskote Mundijala nisu samo zabavni likovi, nego su i instrumenti marketinga i globalnog brendiranja. U intervjuu za BBC dr. Leo Francis Hoye, čiji je otac Reg Hoye dizajnirao prvu maskotu, potvrdio je da se „Willie nalazio na svemu – od kuhinjskih krpa do prekrivača do šolja“.

Maskota Willie je te 1966. godine kao promotivni alat bila sasvim nešto novo i na taj način su otkriveni komercijalni, edukativni i svaki drugi potencijal maskota. Tip i Tap, maskote za Mundijal 1974. godine su osmišljene kao dva dječaka, a ljudski likovi su po prvi put korišteni kao maskote. (Podsjećaju na dječake Loleka i Boleka, iz poljskog crtanog filma, koji su stvoreni 1962. godine.) Podaci na internetu ukazuju da su Tip i Tap kreirani sa ciljem promovisanja određene društvene poruke, tačnije da simboliziraju Istočnu i Zapadnu Njemačku. Tip i Tap nisu bili samo maskote, već i simbol nade u zajedništvo i povezanost podijeljene Njemačke.

Naranjito, iz Španije 1982, godine, je bio glavni lik edukativne animirane serije za djecu Fútbol en acción, koja je bila emitirana u svrhu promocije fudbala i prvenstva.

Dok su se na većini drugih Mundijala dizajneri ili timovi dizajnera odlučivali za maskote koje su se mogle prodavati kao plišane igračke, Italija je za Svjetsko prvenstvo 1990. godine odabrala figuru nalik čovječuljku sastavljenom od dijelova rastavljene Rubikove kocke. U dizajnerskom smislu to je iskorak jer je maskota Ciao dizajnirana na način da može poslužiti i kao televizijska špica.

Korak dalje napravljen je za Mundijal u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. Maskote su bili tri Spheriksa – Ato (narančasti), Kaz (ljubičasti), Nik (plavi) – i bili su kompjuterski generisana futuristička stvorenja. Zamišljeni su kao članovi ekipe fiktivnog sporta imena „Atmoball“. Ato je trener, dok su Kaz i Nik igrači. Imena za svakoga od njih odabrana su putem anketa na internetu i u McDonald's restoranima brze hrane u zemljama domaćinima.

(Zanimljiva su i imena koja su dizajneri odabrali za maskote, pa su od 1966. godine do danas nosili imena – Willie, Juanito, Tip i Tap, Gauchito, Naranjito, Pique, Ciao, Striker, Footix, Ato, Kaz i Nik, Goleo i Pille, Zakumi, Fuleco, Zabivaka, La'eeb te Maple, Zayu i Clutch.)

Čovječja ribica ili tornjak kao maskota

Dizajner Haris Stambolić je mišljenja da je, osim dobre ideje i zanimljive priče, važan i jedan vrlo praktičan detalj – maskota ne živi samo na plakatu ili ekranu.

„Ona mora jednako dobro, čak i bolje izgledati kao kostim na stadionu, plišana igračka u dječjim rukama ili suvenir koji će neko ponijeti kući kao uspomenu. Zato je važno da njene glavne karakteristike budu dovoljno jasne i prepoznatljive da se mogu prenijeti u stvarni, fizički oblik“, kaže Stambolić. „Kada uspijete stvoriti lik koji podjednako dobro funkcioniše kao crtež i kao stvarni karakter među ljudima, tada znate da ste napravili dobru maskotu. Zato bih rekao da uspješna maskota mora imati srce, priču i karakter“.

Dizajnera koji je kreirao dres Bosne i Hercegovine, a koji kotira kao jedan od najljepše dizajniranih na Mundijalu 2026. godine, upitali smo i kako bi zamislio maskotu u pretpostavljenoj situaciji da Bosna i Hercegovina jednog dana dobije organizaciju Mundijala. Prema njegovoj ideji, maskota bi mogla da bude ili čovječja ribica ili tornjak.

„Čovječja ribica predstavlja izuzetno zanimljivu priliku upravo zbog svoje autentičnosti i rijetkosti. Malo je zemalja u svijetu koje imaju vrstu toliko specifično vezanu za svoje prirodno naslijeđe. Zbog toga bi mogla biti veoma zanimljiva osnova za maskotu koja bi se odmah izdvojila od mnogih koje smo do sada gledali“, objašnjava Stambolić.

Ipak, kada bi morao izdvojiti neki karakter, onda bi to vjerovatno bio pas tornjak, jer kao dizajner, kako kaže, uvijek razmišlja i o tome kako će nešto funkcionisati izvan samog crteža.

„Tornjak ima potencijal da jednako dobro izgleda kao ilustracija, animirani lik, plišana igračka ili maskota koja šeta stadionom među navijačima“, navodi Stambolić.

Maskote su brend Mundijala i predstavljaju „lice“ kojeg će se generacije sjećati godinama nakon tog velikog sportskog događaja, a da nije direktno vezano sa velikane igre. Današnji fudbal objedinjuje mnogo stvari u sebi – od strasti, preko nacionalnog ponosa do biznisa i ogromne zarade. Šta sve Mundijal i fudbal donose svjedočimo sa albumima i sličicama kod nas. Mali dio toga čine i maskote. Dok ne dođe vrijeme da Bosna i Hercegovina organizuje prvenstvo, a da njegovo zaštitno lice budu ili čovječja ribica ili tornjak ili nešto treće, uživajmo u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu i svemu što fudbal nudi.

___