Većina profesionalnih medija u BiH je o Povorci ponosa izvijestilo suzdržano ili površno, a za pojedine nije ni bilo tog događaja.

foto: mc

Mediji koji su se odlučili na praćenje 3. Povorke ponosa održane 14.8. u Sarajevu, uglavnom su izvještavali o broju okupljenih, sigurnosnim mjerama, o zahtjevima LGBTIQ zajednice, političarima koji su pružili podršku ili su osudili događaj, a brojni mediji su kao najbitniji dio naveli da je održana bez incidenata.

Većina čitanijih portala, dnevnih novina i gledanijih televizija o Povorci je izvještavalo u skladu sa novinarskim standardima pokrivanja javnih događaja. Neki su mediji Povorci posvetili mnogo pažnje, a za neke – sudeći po centralnim informativnim emisijama RTRS-a i BN-a – uopšte se nije ni desila jer o njoj nisu ni izvijestili.

Različite prakse u izvještavanju

Stotine policajaca su brinule o sigurnosti oko 1.000 učesnika Povorke ponosa, a događaj su detaljno pratili i brojni mediji. Organizatori Bh. povorke ponosa danima pred događaj na društvenim mrežama su objavljivali detalje poput preporuka za izvještavanje, učešće i pokrivanje događaja, o ruti kretanja, a prije održavanja protestne šetnje, organizatori su na društvenim mrežama pozvali medijske kuće i novinare na dodatni oprez prilikom izvještavanja. Ukazali su na naslove u medijima gdje su prenesena saopštenja o tome da je 37 ulica blokirano zbog održavanja Povorke. Iz Organizacionog odbora su upozorili medije da je razlog zatvaranja 37 ulica nasilje i homofobija.

Nekoliko internet medija je objavilo naslov u kome je to istaknuto, a jedan od njih je glasio: “PRETJERAŠE: U Sarajevu u subotu obustava saobraćaja u 37 ulica zbog homoseksualne parade, a zbog Anti-gay parade samo u dijelu Titove“.

„Jasno nam je da su informacije preuzete od zvanične institucije, ali postoji nešto što se zove urednička odgovornost i novinarska etika. Vi odgovarate za sve što bude objavljeno na vašem mediju“, stoji u Instagram objavi profila bh.povorkaponosa.

Informacije o sigurnosnim mjerama bile su u fokusu medijskog izvještavanja o ovom događaju u BiH, a takvo akcentovanje koristili su i mediji iz Hrvatske, jer je i sam događaj ocijenjen kao visokorizičan.

Na dan održavanja Povorke analizirali smo dnevnike nekoliko televizija: BHRT, FTV, RTRS, BN, Nova BH, Hayat, N1.

N1, Nova BH i Federalna TV su u najavama dnevnika kao prvu vijest izdvojili upravo povorku. Ukupno šest udarnih minuta N1 je posvetila povorci, a tokom održavanja događaja realizovali su i specijalnu emisiju sa live uključenjima reportera. Fokus reportera N1 bio je na porukama skupa, zahtjevima i problemima LGBTIQ zajednice te tehničkim detaljima događaja, a objavljena je i informacija o održavanju kontraskupa.

FTV je povorku ponosa tretirao kao događaj dana uz napomenu da je skup obezbjeđivalo 1000 policajaca, a izvijestili su i o učesnicima iz diplomatskih misija i političarima. FTV naglašavsa i da je „sve prošlo mirno“. Novinarka Adisa Šehić u izvještaju sa kontraskupa prenosi razloge zbog kojih su učesnici protiv održavanja Povorke, a prilog zaključuje izjavom „Sarajevo nije tijesno ni za jedne ni za druge, pa što bi bila cijela BiH“.

U najavi Dnevnika BHRT-a našla se vijest o održavanju Povorke, ali je prilog pušten u 13. minuti, nakon vijesti iz svijeta.

NOVA BH je povorku tretirala kao najbitniju vijest dana. Novinar Tahir Žustra je osim izvještaja sa događaja i izjava učesnika napravio paralelu sa evropskim zemljama u kojima je takav događaj uobičajen. Žustra je takođe donio novi ugao izvještaja sa komentarima aktivista za ljudska prava koji su komentarisali stav EU o LGBTIQ zajednice, te stanje u BiH.

Hayat je o povorci izvještavao kratko, bez priloga, a u ovoj medijskoj kući je ponovljeno  ono što su organizatori upozoravali kao nedopušteno, a to je kriviti povorku za blokadu ulica.

„Na ulicama je zbog povorke bilo 1000 policajaca, 37 ulica bilo je blokirano“, objavio je Hayat uz podsjećanje da je „premijer Kantona Sarajevo Edin Forto iz budžetske rezerve platio dodatno osiguranje za Povorku ponosa.“

Publika RTRS-a i BN-a ostala je uskraćena za informaciju da se u glavnom bh. gradu održava protest marginalizovanih osoba koje traže jednak tretman vlasti, zakona i društva prema njima.

U danima prije i nakon održavanja povorke online portali su u prosjeku objavljivali 15-20 vijesti, uglavnom sličnog sadržaja: o tehničkim detaljima, najavu Povorke i skupa koji se protivi povorci, porukama s Povorke, političarima i diplomatama koji su došli da podrže LGBTIQ zajednicu, ali i sve marginalizovane skupine.

Većina medija ovo društveno pitanje uglavnom nije tretirala kroz ljudske priče ili uz kontekstualizaciju problema, kao ni kroz otvaranje dublje diskusije o položaju gej muškaraca, lezbejki, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba u bh. društvu, gdje bi se kroz fokusirano izvještavanje približio problem koji je posljedica društvenog nerazumijevanja.

Iako je Povorka održana u subotu, o njoj publika štampanih medija nije mogla saznati iz novinskih vikend izdanja. U vikend dvobroj izdanjima EuroBlica, Avaza, Nezavisnih i Oslobođenja moguće je bilo pročitati samo jednu vijest o Povorci ponosa i to u izdanju Oslobođenja koje je prve dvije stranice posvetilo ovoj temi uz napomenu da su manjine potencijal za napredak društva.

U izdanju za ponedjeljak 16.8. EuroBlic nije objavio ni informaciju o događaju, dok su Avaz i Nezavisne objavile kratke vijesti da je održana treća Bh. povorka ponosa.

U poređenju sa ostalim posmatranim dnevnim novinama Oslobođenje je najviše pažnje posvetilo održavanju Povorke. Na naslovnoj stranici Oslobođenja stoji: „Smrt fašizmu, neka živi sloboda ljubavi.“

Čak dvije prve stranice u Oslobođenju posvećene su ovom događaju, pod naslovom „Sarajlije sa prozora pozdravljale povorku“. Novinarka Matea Jerković je održavanje povorke povezala sa antifašističkom baštinom Sarajeva, a sam događaj opisala detaljno i optimistično.

Od ostalih online medija uočljiva su pisanja pojedinih portala koji su sadržavali huškačke i homofobne tekstove, a neki portali su povorku iskoristili kao argument protiv aktuelne kantonalne vlasti.

Jedan od medija koji je negativno, huškački i cinično izvještavao o Povorci ponosa je portal Stav koji je taj događaj iskoristio da okrivi LGBTIQ zajednicu da narušava pravo na slobodno ispovijedanje vjere jer su vjerski objekti bili zatvoreni tokom održavanja povorke. U članku se navodi kako učesnici Povorke ne poznaju islam “ali su zato agresivni kada je riječ o njihovim nastojanjima da nam nasilu usade u mozak komplicirana znanja o silnim queer teorijama. I da ih u svemu tome, pazite sad, razumijemo.”

Zabrinjavajuća šutnja medija

Bilo je i onih medija koji o protestnom okupljanju nisu uopšte izvijestili. Neizvještavanje medija iz Republike Srpske, uključujući i javni servis, za aktivistu i člana Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa Branka Ćulibrka je znak da određeni mediji ignorišu borbu za ljudska prava grupe ljudi koja nije mala. Time je ujedno, dodaje Ćulibrk, otvoren prostor da civilni sektor u Republici Srpskoj više radi na zagovaranju prava LGBTIQ osoba u tom entitetu.

„To je potreba da se ljudi drže u neznanju i ne prikaže protest i borba za ljudska prava. Praksa da se ljudi drže u mraku i da se na bilo koji način uguši građanski bunt kad god se on pojavi je potreba vlasti da se ljudi drže pod kontrolom“, kazao je Ćulibrk za Media.ba.

Iako u subotu nisu imali ni slova o Povorci mediji koji su prećutali ovaj događaj ranije su prenosili izjave političara koji su se protivili bilo kakvom javnom okupljanju LGBTIQ osoba.

„Imali smo izjave gradonačelnika Banjaluke gdje je on samovoljno govorio da bi zabranio povorku, a on se u stvari ni ne pita za to. U Banjaluci postoje zakoni, Ustav i institucije iznad njega koji treba da dozvole organizovanje takvog skupa“, podsjeća Ćulibrk.

Događaj poput Povorke ponosa zbog broja učesnika, ocjene da se radi o visokorizičnom skupu, podrške međunarodnih ambasada, ali i same simbolike, svakako zaslužuje da ga mediji, posebno javni servisi, prate i o njemu izvještavaju.

Bez toga građani su ostali uskraćeni za informaciju, te se na ovaj način publici uskraćuju i filtriraju informacije, a medijskim ignorisanjem povorke nanesena je i šteta LGBTIQ zajednici.

„To definitivno umanjuje značaj naše borbe. Konstantno govorimo da je povorka sačinjena od 21 osobe iz svih dijelova BiH. Jasno nam je da je primaran cilj osvajanje prostora u Sarajevu, ali ukazuje se potreba da prostor javnog djelovanja treba da bude širi i puno glasniji u svim gradovima“, objašnjava Ćulibrk.

Mediji koji su izvještavali o povorci uglavnom su izvještavali s distancom, bez posebnog angažmana, a izjave političara i protivnika povorke su prenesene bez propitivanja koliko su takvi stavovi društveno prihvatljivi ili su u suprotnosti sa konvencijama o zaštiti ljudskih prava.

“Izvještavajući o povorci ponosa i skupu protiv parade, mediji u BiH su opet pali na ispitu zaboravljajući da je posao medija da štite javni interes i razbijaju stigme, predrasude i stereotipe. Jedni su izvještavali vrlo površno, a drugi suzdržano, valjda nastojeći da se ne zamjere nikome, ni političarima ni konzervativnoj publici, a ni navijačima za povorke ponosa jer eto ipak su izvjestili, ali su pri tom zaboravili na Ustav BiH, na Zakon o zabrani diskriminacije, na ljudska prava”, kaže za Media.ba novinarka Rubina Čengić.

Medijske kuće koje su izvještavale o Povorci ponosa kao o svakom drugom protestu mogle su, smatra Čengić, aktuelnost ove teme iskoristiti da govore o pravima LGBTIQ osoba u zemljama koje su već regulisale pitanje ovog dijela populacije.

“Organizatore kontra-događaja su mogli pitati da li znaju šta piše u Ustavu i u Zakonu o zabrani diskriminacije. U danima odmah nakon povorke je bilo vremena da se popravi slika jer se moglo pozabaviti zatjevima LGBTIQ zajednice koji se ne odnose samo na njih, jedan od najglasnijih je zakon o pravu na javno okupljanje je jako važan za sve nas jer ako danas LGBTIQ osobe teško dobiju odobrenje za okupljanje, a svi šutimo – sutra to mogu biti žene ili novinari ili osobe s nekim oboljenjem. Opravdanje za ovakav odnos prema poslu bi mogle biti male plate i loš status novinara, ali to ne može biti opravdanje jer svi koji se bave novinarstvom su sami odabrali taj posao i ako im se ne sviđa, mogu ga promijeniti, no za urednike i vlasnike nema opravdanja za nezainteresovanost ili dodvoravanje kome god, dakle za loše urađen posao”, smatra Čengić.

Podsjeća medije da su pripadnici i pripadnice LGBTIQ zajednice ujedno i medijska publika, ali i platiše RTV takes, pa je neshvatljiv muk pojedinih medija na izvještavanje o povorci.   

“Ovdje je posebna priča javni servis RTRS koji nije objavio ni slova zaboravljajući da je Republika Srpska dio BiH, da su ljudi iz RS-a učestovali u Povorci ponosa i ove i 2019. godine, da pripadnici LGBTIQ zajednice iz RS-a dolaze na sve slične skupove u FBiH.”

___