Novinarski sadržaji kao značajan dokazni materijal na Haškom tribunalu

Novinarski sadržaji kao značajan dokazni materijal na Haškom tribunalu

Novinarski sadržaji kao značajan dokazni materijal na Haškom tribunalu

Mediacentar je tijekom 2021. godine preuzeo preko 2.700 medijskih dokaza iz baze sudskih spisa Haškog tribunala.

Foto: Screenshot/Medijikaodokaz.ba
 
U sklopu projekta “Novinarstvo kao prvi nacrt historije” pretraženi su javno dostupni dokazni materijali Haškog tribunala za 25 sudskih predmeta (15,5 posto ukupnog broja predmeta) i preuzeto je preko 2.700 medijskih jedinica, što je u prosjeku oko pet posto medijskog materijala po sudskom predmetu.
 
Na prvom u nizu najavljenih događaja “Mediji kao dokazi i novinari kao svjedoci pred Haškim tribunalom”, održanom 3. marta 2022. godine u oganizaciji Mediacentra Sarajevo i Fonda za humanitarno pravo Kosovo, učesnici su razgovarali o doprinosu novinara i medijskom dokaznom materijalu u slučajevima vezanim za zločine na Kosovu.
 
Kroz projekt „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“, Mediacentar Sarajevo je preuzeo 130 sati materijala sa 22 svjedočenja novinara i novinarki iz arhive MKSJ, a snimljeno je i 14 video intervjua sa novinarima i novinarkama koji su svjedočili na suđenjima za ratne zločine među kojima su Martin Bell, Jacky Rowland, Ed Vulliamy, Florence Hartmann, Veton Surroi, Sejo Omeragić, John Sweeney, Slavoljub Kačarević, i drugi. Cilj projekta je bio da propita ulogu novinarstva i upotrebu novinskog materijala u suđenjima za ratne zločine s obzirom na to da su svjedočili u tim procesima, pojasnio je Dragan Golubović, koordinator projekta i voditelj Infobiroa – digitalnog arhiva Mediacentra Sarajevo.

“Mislili smo da bi bilo ispravno da napravimo razgovore sa dostupnim novinarima koji su svjedočili pred sudom i da kroz pretraživanje tog arhiva MKSJ sačuvamo na neki način i pokažemo kako su se koristili ti materijali u svrhu arhivskog naslijeđa i radi boljeg razumijevanja medija u ulozi procesuiranja ratnih zločina za neke buduće generacije”, rekao je Golubović, te predstavio i novu platformu Medijikaodokaz.ba na kojoj će biti dostupni prikupljeni novinski izvještaji, snimljeni intervjui, kao i pogledi intervjuisanih novinara i novinarki na rad MKSJ.

Prema podacima koje je prikupio Mediacentar Sarajevo, najveći procent medijskog materijala korišten je na suđenju Dušku Sikirici za zločine počinjene u zatočeničkom logoru Keraterm u Prijedoru – od 406 dokaza dostupnih u arhivu MKSJa, čak 66 su bili medijski sadržaji (16,3%), od kojih je većina iz lokalnog medija Kozarski vjesnik, a u nešto manjoj mjeri sadržaj iz stranih medija kao što su The Washington Post, New York Times, BBC News. Najmanje medijskog sadržaja nalazimo u suđenju Enveru Hadžihasanoviću, za komandnu odgovornost za zločinje počinjene nad zatočenicima i civilima u srednjoj Bosni, uključujući zločine pripradnika odreda "El Mudžahid"od 2806 dokaza dostupnih kroz MKSJ bazu, tek 21 (0,7%) je medijskog sadržaja (14 - tužilaštvo, 7 - odbrana), uključujući intervju sa pripadnikom mudžahedina kojeg je radio dopisnik medija Sunday Times, Andrew Hogg, jedan od svjedoka pred Haškim tribunalom sa kojim je rađen intervju na ovom projektu.

Značaj audio i video materijala

Intervjui snimljeni kroz projekt „Novinarstvo kao prvi nacrt histrorije“ su pokazali koliko su različite priče novinara tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji ali su dali i njihove percepcije o tome šta je to kvalitetno novinarstvo, pojasnio je panelist Zlatko Dizdarević, novinar, pisac i diplomata, koji na osnovu 14 snimljenih intervjua priprema knjigu.

“Pregled 14 intervjua je pokazao koliko su potpuno različite percepcije u vezi s događajima koji su se opisivali iz novinarske perspektive, koliki su pritisci vaspitanja, ideologije, politike, nalozi političkih struktura iz sredina iz kojih ti ljudi dolaze”, rekao je Dizdarević i dodao kako prikupljeni materijali postavljaju i pitanje da li novinari trebaju da svjedoče na suđenjima jer je bilo i onih koji su odbili poziv s obrazloženjem da to nije novinarski posao i da trebaju ostati neutralni dok su drugi “s puno ljudskih elemenata i profesionalnih elemenata smatrali da je apsolutno neupitno da se sudjeluje i da se svjedoči”.

Nemanja Stjepanović, istraživač pri Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove u Hagu, naveo je da je doprinos novinara suđenjima bio višestruk.

“S jedne strane, imamo doprinos novinara kao svjedoka i s druge strane imamo novinarski doprinos kroz različite video i audio materijale. Kada govorimo o svedocima, tu imamo izveštače koji su radili, poput Martina Bella, izveštače koji su izveštavali iz regiona. Drugo, imamo novinare koji su bili direktni svedoci zato što su bili meta zločina, pa su preživeli svedoci zločina”, kaže Stjepanović i pojašnjava kako su drugi novinarski doprinos bili video i audio dokazi koji su predstavljali blago za tribunal, te su uvršeni u brojne predmete.

“Da podsetimo da u to vreme nije bilo telefona... Osamdeset posto video materijala koje smo ovde pred sudom imali i jedan dobar procent foto materijala stiže iz novinarskih izveštaja i novinarskih reporterskih poduhvata. I to je nešto što čini veliki doprinos radu suda”, kaže Stjepanović i navodi kako su bili značajni bili reporteski snimci opsade Sarajeva, materijali o prijedorskim logorima, ali i snimci koji su urađeni neposredno nakon zločina, poput onog u Stupnom Dolu.

“Imamo i nevoljne novinarske izveštaje poput onog Zorana Petrovića Piroćanca iz Srebrenice koji je snimao u veri da dokaže plemenitost Mladićevih trupa u Srebrenici, a zapravo je napravio jednu veliku uslugu sudu jer to su jedini snimci koji su u dobroj meri poslužili za utvrđivanje činjenica o onome što se dogodilo i hronologiji srebreničkog genocida”, rekao je Stjepanović.

Predmeti iz rata na Kosovu

U predmetima iz rata na Kosovu bilo je manje medijskih dokaza jer je, kako kaže Stjepanović, rat trajao kraće, a većina novinara je izvještavala iz izbjegličkih centara iz Albanije i Makedonije.

Značajnu ulogu su imali snimci Johna Sweeneyja, reportera Observera, BBC-a, istraživačkog novinara, koji je napravio video zapis zločina u Maloj Kruši, te svjedočenje kosovskog novinara Vetona Surroija u predmetima vezanim za zločine na Kosovu, između ostalih, u slučaju Milošević, i grupi Pavković, Milutinović, Ojdanić, Lukić, Šainović i Lazarević. 

Prema podacima koje je skupio Mediacentar Sarajevo, u slučaju Milana  Milutinovića, optuženom za zločine na Kosovu, od 4202 dokaza iz MKSJ baze, 36 (0,9%) je medijskog materijala, a neki od njih su izvještaji medija Vreme, Politika, Danas, Timočka Krimi Revija, i drugi.

Svjedočenje Vetona Surroija je, kaže Stjepanović, bilo važno da se shvati kontekst i zašto se rat dogodio te se Surroi spominje 66 puta u prvom tomu kosovske presude, u kojoj se govori o uvodu u rat i 19 puta u trećem tomu, u kojem se razmatra odgovornost optuženih.

“Tu vidimo koliko je važno novinarsko svjedočenje za sud jer novinarima je posao da znaju zašto se nešto dogodilo, ne samo šta, gde, kako i kada. Nije slučajno da je tužilaštvo Vetona Surroija pozvalo, imajući u vidu njegov CV, njegov način na koji se on novinarstvom bavio pre rata, jednu nepristranost, jednu težnju ka analitičnosti i nepristranosti u svom novinarskom radu. Dakle, novinska analitičnost vrlo je bitna za rad suda i sud je veliku pažnju upravo zbog toga poklanjao novinarskim svedočenjima, zbog toga što se zna kakav je njihov novinarski pristup u poslu”, rekao je Stjepanović.

Foto: Veton Surroi

Upravo je Veton Surroi bio i jedan od panelista koji je govorio o novinarstvu tokom rata na Kosovu, osnivanju dnevne novine Koha Ditore ali i o medijskom sektoru danas u kojem, kaže, nikad nije bilo više pluralizma i slobode govora ali i dezinformacija i lošeg novinarstva. Tokom pandemije COVID-19, Kosovo je ostalo bez štampanih novina.

“Ono što vidimo je dramatičan pad u kvaliteti profesionalnog i jezičkog izražavanja, kroz objavljivanje informacije koje nisu pregledane od urednika sa brojnih portala. Profesionalnom novinarstvu prijeti alternativno medijsko okruženje”, rekao je Surroi.

Materijali prikupljeni kroz projekt „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“ mogu poslužiti da pokažu koliko je važno da novinarski rad bude tačan jer može biti korišten kao dokaz na sudu. Bekim Blakaj iz Centra za humanitarno pravo Kosova je rekao da na Kosovu postoji interes za dokumente MKSJ ali da javnost i novinari nisu dovoljno upoznati sa njima.

“Mislim da bi se kosovske institucije trebale prvenstveno proaktivnije angažirati kako bi osigurale da se materijali koji se odnose na događaje koji su se dogodili prije, za vrijeme i nakon rata na Kosovu budu prikupljeni, obrađeni, koji bi mogli poslužiti pred sudovima na Kosovu ali i  za izgradnju narativa. Zato što bi taj narativ bio tačniji od bilo kojeg drugog narativa koji bi pomogao da se mladi edukuju o prošlosti na Kosovu.”

 

Razgovorima o ulozi novinara u suđenjima za ratne zločine će se nastaviti na događajima u Podgorici 7. marta, Beogradu 9. marta i na završnoj konferenciji u Sarajevu planiranoj za 4. april 2022. Ovi događaji organizuju se o okviru projekta „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“ kojeg finansira vlada Kraljevine Nizozemske kroz MATRA program.