Medijski sadržaji prilagođeni mladima često su odraz volje entuzijastičnih pojedinaca dok država ne radi na kreiranju potrebnih politika.

foto: pixabay

Da bi postojali medijski sadržaji za mlade, potrebno je ponuditi medijski prostor mladim novinarima da ga kreiraju. U ovoj zemlji čini se da nemamo dovoljno ni jednog ni drugog. Informativni, edukativni, zabavni i kulturni medijski sadržaji namijenjeni prvenstveno mladima su izuzetak, a mladi novinari rijetko dobivaju prilike da se usavrše i zaposle. Ipak postoje dobri primjeri i prakse, a ono što nude ili bi trebali nuditi mediji mladima danas, istražili smo kroz razgovor sa mladim ljudima i sa urednicima i novinarima koji takve sadržaje kreiraju.

Internet, društvene mreže i praksa

Nove generacije su se uglavnom prestale zanimati za tradicionalne medije i novinarske forme, te informacije pronalaze na internetu i društvenim mrežama. Pročitat će samo one članke ili naslove koje njihovi prijatelji proslijede na društvenim mrežama, više će ih privući vizuelni sadržaj od tekstualnog, a najviše slobodnog vremena će provesti na Instagramu, Facebooku i Youtubeu, prateći svoje omiljene zvijezde i influensere.

U razgovorima sa mladima iz Velike Kladuše, Prijedora, Gornjeg Vakufa, Sarajeva i Tuzle uočili smo da mladi u BiH nemaju povjerenje u medije, kao i u samu politiku. Rijetko prate informativne i edukativne programe i više će ih privući senzacionalistički medijski naslovi ili satirični sadržaji o bh. političarima nego ozbiljne političke analize. Iako barataju terminima poput lažnih vijesti i dezinformacija, teško prepoznaju propagandistički medijski sadržaj i jednostrano medijsko izvještavanje. Na pitanje kako reagovati na problematične medijske sadržaje koji imaju govor mržnje ili netrepeljivosti prema određenim grupama većinom odgovaraju – ignorisanjem.

Ipak, nisu mladi krivi što ih ne privlače informativni mainstream mediji i tradicionalne medijske forme, niti što se rijetko kritički odnose prema onome što im se u medijima i na društvenim mrežama servira. Formalno obrazovanje u BiH ne podstiče razvijanje vještina medijske i informacijske pismenosti, a sami mediji ne kreiraju u dovoljnoj mjeri sadržaje koji bi interesovali mlade i navodili ih na kritičko promišljanje. U bh. medijima se ne izdvajaju resursi za razvoj posebnih programa za mlade, rijetke su edukativne, dokumentarne i zabavne emisije namijenjene toj populaciji, a one koje bi za cilj imale da uče mlade kako da kritički promišljanju o medijskim sadržajima ne postoje. Pojedini televizijski i radijski programi nude kulturne, uglavnom muzičke emisije i pozitivne priče o uspješnim mladim pojedincima, dok popularne online platforme za mlade pružaju praktične savjete poput kako pronaći posao ili praksu ili otići iz zemlje. S druge strane, mladi novinari teško pronalaze posao ili mogućnost za praksu.

“Sadržaji za mlade bi bili sadržaji koji obrazuju i edukuju, dokumentarni sadržaji, informativni sadržaji i oni koji upućuju na kritičko promišljanje. I da zabava bude smislena, upućuje na dobar film, dobru knjigu, dobru pozorišnu predstavu... Ja to ne vidim u našim medijima, ni internet portalima”, kaže Zoran Ćatić, urednik EFM studentskog radija, koji je posljednjih 20 godina mladima nudio prostor da stvaraju vlastiti program. Kaže da je zamisao EFM studentskog radija, kojeg su osnovali i vodili prvenstveno studenti, bila da bude jedan squat, zajednica koja bi okupljala mlade i nudila im prostor da sami kreiraju programe, vode radionice, uče, rade, te steknu vještine i praksu.

“Svako je mogao uraditi praksu, da uči, hoće li da bude u marketingu, da radi kao novinar, da bude tonac. Jako puno je ljudi prošlo kroz rad. Zajedno smo svi učili. Ono što je najljepše, svi smo mi dan-danas prijatelji, kolege. EFM je bio jedna sloboda i moja utopijska zamisao neke komune, slobodne teritorije. Radili smo akcije, koncerte, humanitarne pomoći, hodali po Bosni, radili sa mladima i to ne kao projekt, nego zato što nam je bio merak. Napravili bezbroj stvari koje su divne i krasne i sanjali da se to može širiti.”

Od EFM studentskog radija je danas ostala uglavnom muzika koja se može slušati preko interneta, ali ne i radijske frekvencije i, u ovakim tržišnim i medijskim okolnostima, Ćatić kaže da ne postoje planovi da se on ponovo pokrene. Mladi novinari, ipak, mogu steći praksu i kreirati svoj program u pojedinim medijima i organizacijama, prvenstveno preko Omladinske novinske asocijacije u BiH.

Omladinska novinska asocijacija i Omladinski program BHRT-a

“Omladinska novinska asocijacija u BiH radi sa svim mladim ljudima u BiH koji su zainteresirani za određeni oblik novinarstva. Mi nužno ne tražimo da to budu mladi ljudi koji se bave novinarstvom u smislu da studiraju žurnalistiku ili komunikologiju. Nama je samo bitno da su to mladi ljudi koji žele da iskažu svoje mišljenje i shvataju da su mediji i novinarska struka super način da se to uradi zato što dolazi do većeg broja ljudi”, kaže Iman Muratović, predsjednica ONAuBIH. Asocijacija koja okuplja stotinjak članova pruža praksu mladim novinarima i piscima, te kroz svoje programe poput Potokazi novinarsva i Push pauza nude mladima priliku iz raznih dijelova BiH da izraze svoje mišljenje na teme koje ih zanimaju. Vode i portal Karike koji broji oko trideset i pet novinara i pisaca.  

“Govorimo o razno-raznim stvarima, od politike, u pravom njenom smislu, preko raznih how-to članaka koji pričaju o poslovima, načinu zarađivanja preko interneta i načinu zarađivanja dok studirate”, kaže Muratović. Bave se i temama poput mentalnog zdravlja ili iskustava rada kao konobar u Sarajevu. Muratović kaže da je upravo to bio jedan od najčitanijih tekstova prošlog mjeseca jer veliki broj mladih zbog nemogućnosti pronalaska posla u struci traži posao u ugostiteljstvu.  

“Najčitaniji sadržaji su sadržaji koji se tiču tema o kojima mladi ne mogu da govore ni kod kuće, ni u školi. To su vrlo često teme koje se tiču seksualnosti tijela, roda, spola… mladi jesu zainteresovani za temu politike, ali definitivno vole sadržaje koji nude neke praktične i konkretne savjete. Šta uraditi u konkretnoj situaciji? Kako zaraditi na internetu?”, kaže Anes Osmić, urednik portala Karike.

Pored Karika, Omladinski program BHRT-a također nudi sadržaje za mlade, ima radijski i televizijski program, a od prošle godine pokrenuli su i vlastiti portal. Donose priloge o muzici i kulturi, a nude prostor za promociju neafirmisanih mladih bendova.

“Primijetio sam da nekako najbolje nam prolaze priče o mladima, koji, kako bih rekao, nemaju leđa, o bendovima koji nemaju izdavača, o privrednicima, o ljudima koji pokreću start-up, a nemaju nekog da ih finansira, o likovnjacima koji nemaju gdje da odrade prodajnu izložbu. Neki omladinci koji rade neke dobre stvari, a nisu puno praćeni u medijima”, govori Denis Gigo Hadžić, novinar Omladinskog programa BHRT-a. Kaže da pored ovakvih priča mladi vole pratiti i satirične portale, poput Šatro.info ili pojedine blogere i pisce poput Borisa Dežulovića.

“Mislim da mlade ne zanima politika. E sada ne znam koliko to može biti dobro ili loše, ne bih to ni komentarisao, ali primjećujem da, kada se čitaju novine, čitaju se otpozada, kad se raspravlja o politici sve se svede na neke šale, doskočice, šta je Skaka pogriješio i tako dalje”.

Smatra da u bh. medijima nedostaje sadržaja za mlade, te da se u omladinske programe ne ulaže dovoljno. “Gledam kroz hijerarhiju i uređenje u mediju u kojem ja radim, primijetan je nezainteresovan odnos prema Omladinskom programu, ali opet borimo se i radimo.”

Satirične grupe i praktični savjeti

Pojedini mediji i u drugim gradovima BiH pokreću programe za mlade i uključuju ih u kreiranje vlastitog sadržaja. Skoro četrdeset mladih i djece kreiraju programske sadržaje neprofitnog radija Active iz Zenice. Udruženje “Prijatelji Srebrenice” emituje radijski program s ciljem povećanja socijalne uključenosti i unapređenja kvaliteta života mladih kroz obrazovanje, zapošljavanje i aktivizam. Portal e-Trafika pokrenuli su studenti novinarstva u Banjoj Luci, prvenstveno kako bi sebi obezbijedili praksu. Danas tim tog informativnog portala kroz projekt “Može i drugačije” obučava studente kako da rade u online medijima, kako da fotografišu, pišu tekstove i pristupe sagovornicima donoseći priče o uspješnim mladim umjetnicima, sportistima, aktivistima i poljoprivrednicima.

Radio Trend iz Velike Kladuše kroz projekt “Pozitivna Krajina – mladi pričaju” realizovao je 12 emisija u kojima su ugostili uspješne mlade ljude sa područja Unsko-sanskog kantona s ciljem da pozitivnim pričama motivišu mlade da ostanu u BiH.

“Mislim da je nama potrebno u današnjim uvjetima što više pozitivnih priča jer to je najbolja preventiva za bilo kakav radikalizam, za bilo kakvo stvaranje mržnje kod mladih ljudi. To je najbolji način da se mladi ljudi uklope u zajednicu, da kroz ovakve ili slične programe komuniciraju jedni s drugima, da se bolje upoznaju. Jer ono što je najveći problem danas jeste odlazak mladih ljudi iz BiH. Ako uspijemo bar djelomično da smanjimo taj odlazak mislim da je naša misija uspjela”, kaže Mersad Sarajlija, urednik Radija Trend.

Riječ je o pojedinačnim emisijama i programima koji su odraz volje entuzijastičnih pojedinaca ili grupe mladih ljudi ili su dio kratkoročnih projekata finansiranih od stranih donatora. Država i nadležne institucije u BiH ne kreiraju medijske politike usmjerene na mlade, javni servisi i javni lokalni mediji nude malo i nedovoljno prostora informativnim i edukativnim sadržajima za mlade.

U nedostatku programa, mladi često i sami kroz neformalne grupe na društvenim medijima kreiraju vlastiti sadržaj uglavnom satiričnog tipa kojim izražavaju nezadovoljstvo trenutnim društvenim stanjem u zemlji ili dijele informacije o stipendijama i oglasima, kao u Facebook grupi Odliv mozgova. Veoma ih zanimaju praktični savjeti o stipendijama i praksama, te su neki od najpopularnijih portala upravo Mreža za izgradnju mira i Hoću.ba.

“Mislim da nedostaje, pogotovo u mainstream medijima, medijskog prostora koji će se obraćati mladim ljudima isključivo njima razumljivim jezikom, kojima se neće obraćati iz pozicije autoriteta i s tog kao ‘ja sam pametniji, pa ću tebi kao da kažem’. To mladi preziru. Oni vjeruju samo u ravnopravnu komunikaciju i jezik. Nedostaje medijskog sadržaja koji će obrađivati teme koje mlade zanimaju, a to su teme seksualnosti tijela, pertnerskih odnosa, međuljudskih odnosa. Te teme koje neće biti obrađene na jedan suhoparan i dosadan način,” zaključuje Anes Osmić.

___