Odgovornost medija u izvještavanju o ratnim zločinima.

foto: Unsplash

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu izrekao je u srijedu (31. maja 2023.) pravosnažnu presudu u predmetu protiv nekadašnjih čelnika Državne bezbjednosti Srbije Јovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

Zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu i zločina počinjenih u šest opština u Bosni i Hercegovini (BiH) i jednoj u Hrvatskoj, osuđeni su na po 15 godina zatvora. Sudsko vijeće utvrdilo je kako “zaključci Prvostepenog vijeća čak potvrđuju da su ubistva iz optužnice u Sanskom Mostu predstavljala namjernu, koordinisanu i kolektivnu akciju Srpske dobrovoljačke garde tokom više dana”, prenosi Detektor.ba.

U kratkoj vijesti o presudi web portal Radio televizije Republike Srpske (RTRS) objavio je visinu zatvorske kazne, imena advokata, ali ne i detalje o samoj presudi i odgovornosti. U pretposljednjem paragrafu navedeno je i kako su “osuđeni u prvostepenoj presudi 30. juna 2021. na po 12 godina zatvora prema optužbama za navodne ratne zločine u Hrvatskoj i BiH.”

Ovakvo izvještavanje o odgovornosti dvojice osuđenih za ratne zločine moglo bi biti sporno i u suprotnosti sa članom 145a Krivičnog zakona koji jasno navodi da:

“ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. avgusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u BiH, a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

Iz RTRS-a za Media.ba kažu kako njihova namjera, korišćem termina “navodni zločini”, nije bila negiranje ili umanjivanje ratnog zločina.

“U dvije rečenice u kojima se nalaze navodna krivična djela i ratni zločini, odnosilo se na ranije osude i optužbe, te niti u jednom trenutku nije osporavana jučerašnja izrečena presuda”, stoji u odgovoru urednice portala RTRS-a Bojane Milaković, na pitanje koje smo uputili 1. maja.

Pravnica Lejla Gačanica s druge strane ocjenjuje da ovakvo izvještavanje može imati elemente osporavanja sudski utvrđenih činjenica budući da je drugostepenom presudom utvrđena odgovornost iz presude na koju se poziva RTRS.

“U trenutku pisanja teksta koji je javno objavljen, zločini nikako nisu mogli biti ‘navodni’, niti je cilj takvog pisanja mogao biti netendeciozan. U ukupnom tekstu, koji je naknadno izmijenjen, ovo zvuči gotovo i kao umanjivanje zločina ali i odgovornosti Simatovića i Stanišića”, mišljenja je Gačanica.

Dodaje da odredbe člana 145a Krivičnog zakona BiH u stavu 3. propisuju da negiranje postoji ako se odnosi na zločine utvrđene pravosnažnom presudom MKSJ.

“Imajući to u vidu, pretpostavljam da se pozivanjem na prvostepenu (nepravosnažnu) presudu, smatralo da nema ovog elementa krivičnog djela. No, ponavljam - svrha takvog pisanja jeste da održi upitnik i nad pravosnažnom presudom, počinjenim zločinima i odgovornosti osuđenih. Jer, zbog čega drugog uopšte nazivati zločine navodnim kada je njihova kvalifikacija i odgovornot za njih utvrđena i u žalbenom postupku?”, pita se Gačanica.

Novinar Ajdin Kamber za Media.ba kaže kako je nedopustivo, opasno i kukavički da mediji, pogotovo javni servisi, koje plaćaju svi građani ove zemlje, ne prenose potpune informacije, i da ignorišu ili negiraju presude za ratne zločine. Takav slučaj je, smatra, i sa tekstom čiji sadržaj problematiziramo u ovom tekstu.

“U tekstu koji je objavljen na portalu RTRS-a se čak i ne spominje za šta su oni osuđeni, koje zločine su počinili, gdje, kada, pod čijom naredbom. Zločini i sudske presude u vezi njih ne mogu biti ‘navodni zločini’ kako pišu na portalu RTRS-a. To što rade nema veze ni sa novnirastvom ni sa moralom. I nije ovo prvi takav slučaj i odnos medija prema sudskim presudama. Takvo neodgovorno postupanje medija prvenstveno vrijeđa žrtve”, kaže Kamber.

Sporni tekst izmijenjen 3. juna

U odgovoru na pitanje Media.ba RTRS odbacuje sumnje da se radi o negiranju ratnih zločina, ali je sporni dio teksta naknadno izmijenjen i skraćen 3. juna u 08.01h, pa u tekstu nakon činjeničnog navođenja visine kazne stoji još samo:

“Ovo je bio najduži postupak u Haškom tribunalu, koji je trajao 20 godina, i ujedno posljednja žalbena presuda ovog suda. Prvostepenom presudom u junu 2021. godine Stanišić i Simatović su osuđeni na kazne zatvora od po 12 godina.”

Očigledno je da su u javnom servisu Republike Srpske naknadno ustvrdili da bi objavljeni sadržaj mogao biti sporan, pa su se odlučili na izmjenu dijela teksta u kojim se zločini klasifikuju kao navodni. RTRS je više puta kažnjen zbog negiranja ratnih zločina i neprimjerenih priloga o ovoj tematici.

Denis Džidić, direktor Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH) navodi primjer iz 2019. godine kada je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) kaznila RTRS sa 12.000 konvertibilnih maraka (KM) zbog priloga o događajima iz 1995. godine na tuzlanskoj Kapiji uprakos pravosnažnoj presudi Novaku Đukiću.

“Vijest o presudi Stanišiću i Simatoviću u kojoj se koristi formulacija 'navodni ratni zločini u Šamcu' jeste problematična s obzirom da postoji više pravosnažnih presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) prema kojoj su takvi zločini utvrđeni. S obzirom i da je presuda Stanišiću i Simatoviću pravosnažna, takvi zločini se ne bi trebali relativizirati”, kaže Džidić.

Zločini ne mogu biti navodni, odgovornost može

Krivičnim postupcima koji su vođeni utvrđuju se činjenice, te kvalifikacije zločina. Ako nema zločina, nema ni odgovornosti, pojašnjava pravnica Lejla Gačanica.

“Nekada sudovi i pored utvrđivanja postojanja djela, na primjer ratnih zločina, nisu imali dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženih. U situacijama poput ovih, zločini nisu navodni a odgovornost je ta koja se osporava, odnosno dokazuje. Posebno je apsurdno u ovom konkretnom slučaju nazivati zločine navodnim, kada je Žalbeno vijeće još dodatno (u odnosu na prvostepenu presudu) utvrdilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz dijelova Hrvatske i BiH”, pojašnjava Gačanica.

Pravnik i direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka, također kaže da u slučajevima pravosnažnih presuda ne može biti govora o navodnim ratnim zločinima, jer se te presude odnose na zločine za koje je dokazano da su se desili.

Korišćenje riječi „navodni“ u ovakvim slučajevima, dodaje, svakako može da se tumači kao poricanje da se određeni zločin uopšte desio. Primjerice u istorijskim raspravama i istraživanjima u okviru akademske slobode i rječnika, objašnjava Lučka, dozvoljeno je da se raspravlja o tome da li su se određeni zločini desili i kolika je bila njihova razmjera.

“Međutim, kada su u pitanju pravnosnažne presude sudova, i izvještavanje o njima, onda se izvještava o zločinima za koje je utvrđeno da su se desili, za koje su određene ličnosti osuđene, i na koje bi kao sudski utvrđene i izvještavanje trebalo da se referiše”, kaže Lučka.

Iz RAK-a kažu kako nisu imali prijave na ovaj članak, te nisu nadležni za izricanje sankcija u slučajevima utvrđenog kršenja odredbi Krivičnog zakona BiH. RAK sankcije izriče na osnovu Kodeksa o audiovizualnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija na osnovu kojeg je ATV ranije kažnjen zbog negiranja genocida i ratnih zločina.

„Taj Kodeks daje ovlaštenja za uvođenje sankcija protiv svih nosilaca televizijskih licenci, uključujući javne emitere, poput RTRS-a, koji je ranije novčano kažnjavan za kršenje odredaba Kodeksa. Štaviše, građani BiH imaju mogućnost prijaviti bilo kakav sadržaj koji smatraju neprofesionalnim, pristrasnim ili netačnim direktno Agenciji“, kažu za Media.ba iz Misije OSCE-a u BiH, koja pruža podršku domaćem pravosuđu u naporima da se okonča nekažnjivost ne samo za krivična djela navedena u međunarodnom pravu, nego i nekažnjivost onih koji odobravaju, minimiziraju ili poriču zločine osoba koje su domaći ili međunarodni sudovi osudili za takve zločine.

„Nesankcionisanje poricanja krivičnih djela, naročito kada to čine istaknute ličnosti u društvu, dodatno doprinosi iskrivljavanju, minimiziranju ili zaboravljanju suštinskih istorijskih činjenica i može povećati rizik od ponavljanja istorije“, dodaju iz Misije OSCE-a.

Tužilaštvo BiH: formirano oko 70 predmeta, nijedan na osnovu izvještaja policije

Od izmjena Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti i veličanje ratnih zločinaca nije podignuta nijedna optužnica, iako je formirano na desetine predmeta. Neki predmeti su već odbačeni.

„U Tužiteljstvu BiH nakon donošenja izmjena zakona, formirano je oko 70  predmeta koji se odnose na izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, te gotovo nijedan nije formiran na osnovu zaprimljenog izvještaja o učinjenom kaznenom djelu dostavljenom od strane policijskog organa, sa dokazima, iskazima svjedoka i svim što je potrebno“, rekao je za Media.ba Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH.

Prijave su najčešće podnosili građani protiv drugih građana, zbog objava ili komentara na društvenim mrežama i internet prostoru, te građani i nevladine organizacije i udruženja protiv izjava određenih političara u medijima i javnom prostoru.

„Korisno je napomenuti da je oko 40 prijava podneseno putem elektronske pošte (e-maila) i da značajan broj podnositelja prijava nije pokazao spremnost na dalju suradnju, ali i da je evidentirano 14 anonimnih prijava u kojim slučajevima se ne može ni očekivati suradnja sa podnositeljima prijave. U dijelu predmeta donesene su negativne tužiteljske odluke, ostali predmeti su u radu i kada budu donesene tužilačke odluke, javnost će biti informirana”, dodao je Grubešić.

Iz Tužilaštva uočavaju da se nakon uvođenja izmjena zakona i početka rada Tužilaštva BiH na ovim predmetima, govor mržnje i negiranje zločina u medijima kao i internet prostoru, značajno smanjio.

OHR: Sudovi moraju razvijati sudsku praksu

Imajući u vidu da se nakon izmjena Krivičnog zakona i dalje negiraju ratni zločini nameće se pitanje da li je zakon dobar, i da li su promjene neophodne. Za direktora BIRN-a BiH zakon nije problematičan, koliko je problematična praksa tužilaca. 

“S obzirom da se u ovim predmetima ne pristupa prioritetno, i analize BIRN-a BiH ukazuju da se pogrešno govori o slobodi govora u ovim slučajevima. U ovom slučaju svakako ne bi se trebao primjenjivati krivični zakon, ali bi se jasno moglo kažnjavati putem RAK-a”, smatra Džidić.

S obzirom na to da je Ured visokog predstavnika (OHR) nametnuo izmjene Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, pitali smo ih da li je potrebna izmjena Zakona kako bi se povećala i odgovornost medija.

“Član 145a Krivičnog zakona primjenjuje se na sve. Neprekidno se razmatra da li je potrebno donošenje izmjena i dopuna zakona”, odgovorili su iz OHR-a.

Činjenice na terenu ipak govore da mnogi negatorski sadržaji ostaju nekažnjeni, a kreatori negatorskog sadržaja su nerijetko i mediji.

“Istina je da još uvijek nije bilo efikasne reakcije pravosudnih organa na ove predmete, ali to ne znači da ih Tužilaštvo ne razmatra. Nadležne vlasti u BiH moraju utvrditi i poduzeti mjere protiv svakog oblika kršenja Krivičnog zakona BiH, uključujući i negiranje genocida. Ured visokog predstavnika pažljivo prati provedbu zakona, a visoki predstavnik je, na zahtjev glavnog tužioca BiH, organizirao angažman njemačkih tužilaca sa velikim iskustvom u sličnim predmetima koji će pružiti stručne savjete tužiocima iz BiH o ovim predmetima”, rečeno je za Media.ba iz OHR-a.

Napominju da je prevencija najbitnija te da su rezultati već vidljivi s obzirom da je smanjeno negiranje genocida u Srebrenici.

“Sudovi moraju razvijati sudsku praksu koja se odnosi na ovo pitanje, a to se može postići jedino radom tužilaca. Zakonske odredbe su najefikasnije kad ih prati rad pravosuđa”, dodaju iz OHR-a.  

OSCE: Zakon neće okončati poricanje krivičnih djela bez javne i političke opredijeljenosti

Iz Misije OSCE-a u BiH kažu kako su amandmani na Krivični zakon BiH iz 2021. godine, kojima se kriminalizuje poricanje i minimiziranje krivičnih djela navedenih u međunarodnom pravu, kao i veličanje osoba osuđenih za takva krivična djela, predstavljali važan i neophodan korak.

„Međutim, sam zakon, bez javne i političke opredijeljenosti za njegovu provedbu, neće okončati zabrinjavajući trend poricanja krivičnih djela i veličanja počinilaca. Poricanje krivičnih djela se javlja u mnogim oblicima, uključujući nereagovanje ili odobravanje poricanja krivičnih djela, time šaljući prećutne poruke podrške onima koji se na takav način ponašaju ili koji daju takve izjave.“

Dodaju da domaće institucije i akteri imaju odgovornost da se bore protiv poricanja genocida, te da misija OSCE-a u BiH konstantno apeluje i podsjeća političare, političke stranke i javnost na njihovu ulogu u ovom pitanju, pozivajući ih da poštuju odluke domaćih i međunarodnih sudova,  da okončaju javno obilježavanje sjećanja na ratne zločine, i da ne koriste u javnom diskursu uvredljive ratne slogane, nazive i simbole.

„Veličanje ratnih zločinaca i poricanje zločina predstavlja prepreku pomirenju, politički je bezobzirno i opasno po sigurnost pošto može voditi krivičnim djelima počinjenim iz mržnje i drugim oblicima nasilja. Osim toga, poricanje krivičnih djela predstavlja prepreku ponovnoj izgradnji društvenog povjerenja. U konačnici, ono podriva samo tkivo demokratskog društva, dok istovremeno dehumanizuje žrtve i uskraćuje im priznanje, poštovanje i dostojanstvo“, dodaju iz OSCE-a. 

Uloga medija u kreiranju negatorskog sadržaja ogromna

Dok se čeka sankcionisanje negiranja zločina neophodno je raditi na odgovornosti medija koji su i sami često kreatori negatorskog sadržaja.

“Brojna istraživanja su pokazala da su itekako mediji izvor ili prenositelji sadržaja koji negira, umanjuje, opravdava ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a veličaju osuđene ratne zločince. Od stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakona BiH, ovo se promijenilo - u načinu izvještavanja (koji sada jeste ublažen), ali i dalje se prostor daje temama, osobama, komentarima koji su podloga za širenje govora mržnje i netrpeljivosti. Odgovornost medija je velika, jer je i njihov domet takav”, kaže pravnica Lejla Gačanica.

“Uloga i utjecaj medija su veliki, tako da ignoriranjem zločina urednici i novinari zapravo postaju saučesnici jer zločine pokušavaju prikriti”, smatra novinar Ajdin Kamber.

Džidić zaključuje da je RTRS nerijetko kriv zbog nepristrasnog izvještavanja, ali da on nije kažnjavan u posljednje vrijeme, jer se RAK nalazi pod političkom kontrolom.

Sadašnji direktor RAK-a je Draško Milinović koji je ranije obnašao dužnost direktora RTRS-a. U tom period RTRS, ali i sam Milinović, kažnjeni su sa stotinama hiljada maraka zbog kršenja Kodeksa RAK-a.

___