Mediji u BiH su već preživjeli sličnu krizu u vezi sa finansiranjem – mogu li opet?

foto: Mediacentar Sarajevo

Dino Cviko je, u novembru 2024. godine, dobio prestižnu međunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo za dokumentarni film. Šest mjeseci kasnije bio je bez posla.

Nije prestao raditi pod pritiscima, niti je iznenada prestao biti dobar novinar. Žurnal, online magazin za koji je radio i snimio nagrađeni film, gašenjem programa koje je finansirala Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID), uključujući i one za pomoć razvoju nezavisnih medija u Bosni i Hercegovini, ostao je bez glavnog izvora finansiranja. Među onima koji su morali tražiti novo radno mjesto bio je i Cviko.

No, nije mu dugo trebalo da pronađe novi posao – i to u balkanskom ogranku svjetskog medijskog giganta – Al Jazeeri Balkans. Radio je tu gotovo tri mjeseca prije nego što se balkanska podružnica globalne mreže u julu ove godine ugasila zbog poslovne odluke katarske centrale.

Washington i Doha, Istok i Zapad, gotovo su prekinuli svoja ulaganja u medijski prostor Bosne i Hercegovine skoro istovremeno. Uz sve razlike koje postoje u principima na kojima je počivalo finansiranje putem USAID-a i katarske televizije u vlasništvu države, čini se kao da je medijima u Bosni i Hercegovini (BiH) poslana zajednička poruka: strana podrška se drastično smanjuje i neophodno je okretanje drugim izvorima finansiranja. Do sada su mnogi mediji u BiH – pogotovo oni koji su se bavili istraživačkim novinarstvom – zavisili gotovo isključivo od projektnog finansiranja.

Cviko nije jedini slučaj. Desetine novinara ostalo je bez posla, stalnog ili honorarnih angažmana, a mnoge redakcije su pred gašenjem ili su, u najboljem slučaju, morale smanjiti svoje aktivnosti.

Na čelu jednog od takvih medija koji zasad uspijevaju opstati je Vanja Stokić. Ona je osnivačica i urednica portala eTrafika sa sjedištem u Banjaluci, koji se uglavnom bavi pitanjima prava manjina i ranjivih kategorija društva. Riječ je o malom mediju sa svega dva uposlena, koji opstaje uglavnom zahvaljujući njihovom entuzijazmu.

Povlačenjem USAID-a ostali su bez tri četvrtine prihoda, ali na ovom portalu su odavno bili svjesni da su im neophodni i drugi izvori sredstava pa su eksperimentirali sa komercijalnim finansiranjem.

Urednica eTrafike objašnjava da su prije četiri godine, po uzoru na slične platforme u svijetu, pokrenuli FotoBazu – prvu bosanskohercegovačku platformu za kupovinu i prodaju fotografija. Godinu kasnije su čitateljima ponudili i mogućnost pretplate, odnosno finansijske podrške, putem platforme Patreon, da bi danas imali oko šezdeset pretplatnika sa donacijama od jednog do 25 eura mjesečno. Tako ova dva izvora čine petinu ukupnih prihoda portala.

“Od pretplate dobijemo oko 400–450 KM mjesečno, što možda nekome ne djeluje puno, ali nama često dobro dođe da zakrpimo neke rupe. Mi samo želimo da budemo održivi u smislu da ne moramo da brinemo za tri mjeseca da li ćemo moći da idemo na teren ili ne”, kaže Vanja Stokić.

Puno medija, malo novca

Medijska scena u BiH mogla bi se nazvati šarolikom, a odlikuje je veliki broj medija. Uz javni radio-televizijski servis, dozvole Regulatorne agencije za komunikacije posjeduje oko 130 televizijskih kanala. Javni servis sastoji se od državne i dvije entitetske, te desetina lokalnih, kantonalnih i općinskih radio-televizija. Pri Vijeću za štampu i online medije u BiH, samoregulatornom medijskom tijelu, registrirano je osam dnevnih novina te gotovo dvije stotine periodičnih časopisa. Pri Vijeću je registrirano i oko 60 online medija, portala, ali je stvarni broj daleko veći. Stotine anonimnih portala, bez impresuma i ikakvih podataka o uredništvu ili vlasništvu, prisutno je na medijskom prostoru.

Osim javnih servisa, mediji su registrirani kao privatne poslovne osobe ili neprofitne organizacije. Neki od njih, poput N1, lokalnog partnera američkog CNN-a, ili donedavno Al Jazeere Balkans, u vlasništvu su stranih firmi ili drugih država. Pored dvije spomenute kuće, u BiH kroz specijalne jezičke programe djeluju i britanski BBC, njemački Deutsche Welle, turski TRT, ruski RT, pa čak još uvijek i balkanski servisi američke Slobodne Evrope, koja za sada opstaje uprkos nastojanjima aktuelne američke administracije da je ugasi, kao što se to skoro u potpunosti desilo s Glasom Amerike.

S druge strane, prema izvještaju Reportera bez granica za 2024. godinu, ovom brojnošću nije postignut zadovoljavajući nivo stvarnog medijskog pluralizma. Situacija za medije pogoršana je i novim represivnim zakonima u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, ponajviše rekriminalizacijom klevete. Na rang-listi Svjetskog indeksa medijskih sloboda za 2024. BiH se srozala za čak sedamnaest mjesta u odnosu na godinu ranije.

Ovo nije prva kriza vanjskog finansiranja s kojom se bosanskohercegovački mediji suočavaju. U prvom periodu neposredno nakon okončanja rata, međunarodni fondovi uložili su ogromna sredstva u medije u BiH – prema podacima Independent Bureau on Humanitarian Issues, više od 100 miliona američkih dolara u periodu između 1996. i 2002. godine. Međunarodna pomoć dodjeljivana je, uglavnom, manjim istraživačkim, neprofitnim redakcijama.

Prelazak iz postkonfliktnog u razvojni okvir USAID-a u periodu od 2012. do 2017. godine bila je prva kriza vanjskog finansiranja koju su mediji u BiH ipak preživjeli, uglavnom orijentirajući se na evropske fondove ili tražeći samoodrživost. Balkanska istraživačka mreža nastala je nakon povlačenja Institute for War & Peace Reporting sa Balkana, kada su njihovi uposlenici u regiji odlučili osnovati lokalnu organizaciju i preusmjeriti se na evropske fondove.

Podrška medijima će se vjerovatno nastaviti i kroz spomenute fondove Evropske unije (EU) ili podršku evropskih država, poput Švedske, Nizozemske ili Velike Britanije, ali vjerovatno i ona u smanjenom obimu.

Kasnije se, 2011. godine, na Balkanu, sa sjedištem u Sarajevu, pojavljuje Al Jazeera Balkans, zatim i N1, a od 2018. svjedočimo, takoreći do jučer, ponovnom jačanju USAID-ove podrške. Mediji su, dakle, već preživjeli sličnu krizu – mogu li opet?

Komercijalizacija kao rješenje i opasnost

“Samoodrživost medija je veliko pitanje, ne samo kod nas, nego i na nivou Evropske unije. Postoje veliki fondovi koji finansiraju medije unutar EU, što znači da pitanje samoodrživosti nije pitanje na koje možemo dati vrlo jednostavan odgovor”, smatra Cviko.

Kada je u pitanju zarada putem marketinga, bosanskohercegovački mediji su zasigurno u nepovoljnijoj situaciji od onih u EU. Prema ovogodišnjem istraživanju Mediacentra, vrijednost tržišta oglašavanja raste, ali je i dalje manja u odnosu na prije deset godina.

Jedan od rijetkih medija u državi koji uspijeva funkcionirati isključivo na komercijalnoj osnovi jeste najčitaniji portal u BiH – Klix. Glavni i odgovorni urednik ovog portala Semir Hambo potvrđuje da osim manje finansijske podrške kroz jedan projekt EU, Klix gotovo da i nema takve vrste finansiranja.

On problem ne vidi u komercijalizaciji, već u političkoj kontroli nad medijima.

Još bolja opcija od marketinga, smatra, jeste kada mediji zavise direktno od svoje publike, ali je mišljenja da je u BiH još rano govoriti o oslanjanju na to da publika plaća za medijske sadržaje.

“U susjedstvu već imamo medije čijem sadržaju ili dijelu sadržaja možete pristupiti samo po principu pretplate. Vjerujem da će i kod nas doći taj model, ali će trebati malo vremena da se publika nauči da konzumira sadržaj na taj način. Osim toga, bilo bi idealno kada bi se na ovakav potez odlučilo više medija istovremeno umjesto da neko pojedinačno probija led”, mišljenja je Hambo.

Klix je u potpunosti proizvod digitalnog doba i pokušava držati korak sa razvojem tehnoloških platformi, ali toga nisu pošteđeni ni mediji sa dužom tradicijom. Najstariji dnevni list u BiH, sarajevsko “Oslobođenje”, danas je složen medijski sistem koji čine nekoliko novinskih izdanja, nekoliko portala, te televizija. Zahvaljujući blagovremenom okretanju novim konceptima kroz projekte koje je finansirao USAID, “Oslobođenje” se sa velikim uspjehom upustilo u svijet podcasta i drugih formata prilagođenih društvenim medijima.

Direktor poslovanja “Oslobođenja” Zlatko Kljajić objašnjava da je projektno finansiranje činilo svega 10% prihoda ovog medija, prodaja donosi između 15 i 20%, dok glavnina prihoda ipak dolazi putem marketinga. Iskustvo “Oslobođenja” kao složenog sistema pokazuje prednosti, ali ipak ima i svoje mane.

“Klijenti često na osnovu oglašavanja na jednoj od platformi očekuju besplatno oglašavanje i na ostalima. Ne da ćemo dobiti više, nego nekad dobijemo i manje”, opisuje situaciju Kljajić. I on je mišljenja kako publika u BiH nije navikla na plaćanje medijskih sadržaja i da je tu teško napraviti pojedinačni iskorak.

U konačnici, vjeruje da nezavisni mediji danas teško mogu opstati bez vanjske podrške.

Izostanak podrške – omča na vratu novinarstva?

Rješenje je, očito, ili u nastavku strane pomoći kroz fondove država i organizacija kojima je stalo do očuvanja i razvoja nezavisnih medija ili u okretanju komercijalizaciji uz sve izazove i prijetnje koje ona sa sobom nosi. Neki od sagovornika, poput Vanje Stokić, misle kako bi bilo korisno i ostvariti saradnju među medijima u cilju podjele određenih troškova, poput administrativnih poslova ili rada na društvenim mrežama, što je sigurno proces koji bi išao lakše od udruživanja na medijskoj sceni.

Izvjesno je da će mnogi mediji izgubiti borbu za opstanak, što će dovesti do sužavanja ionako uskog javnog prostora u BiH. Novinarstvo je profesija koja gubi na popularnosti, o čemu svjedoče podaci Mediacentra, prema kojima je u 2023. broj studenata novinarstva na univerzitetima u Sarajevu i Banjaluci u odnosu na 2014. smanjen za 70, odnosno 54 posto.

No, riječ je o pozivu koji ulazi pod kožu i hljebu koji zna imati sedam kora ali i okus kojeg nema nijedan drugi.

Dino Cviko danas je zaposlen kao predavač na jednom međunarodnom univerzitetu u Sarajevu.

“Sigurno je da neću moći bez novinarstva. To je dio mene, to sam ja u suštini i planiram zaista nastaviti i dalje raditi kao novinar”, zaključio je Cviko naš razgovor.

Priča je nastala kao dio edukativnog programa Škola novinarske izvrsnosti Mediacentra / Mediacentar School of Journalistic Excellence. Autorice teksta bile su učesnice edukativnog programa.

Škola novinarske izvrnosti Mediacentra i održana je kao dio projekta “Reforme za integritet medija i slobodu govora” koji finansiraju Evropska unija i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, a zajednički provode Mediacentar Sarajevo, Udruženje "JaBiHEU" i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Fondacije Mediacentar Sarajevo te ne odražava nužno stavove Evropske unije i Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.

__

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.