Odgovorno pristupati prenošenju sadržaja drugih medija.

foto: Melani Isović / Fotobaza.ba

Skoro da ne postoji medij u Bosni i Hercegovini (BiH) koji je izvještavao o višestrukom ubistvu u Beogradu, a koji nije prekršio Kodeks Vijeća za štampu BiH i online medija. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da su Kodeks kršile i članice Vijeća, koje su se obavezale na njegovo poštivanje.

Kršenje Kodeksa većinom je pravdano činjenicom da objavljeni sadržaji nisu autorski već preneseni iz medija iz Srbije. Ipak, odgovornost je ista, bez obzira ko je tekst napisao, sve dok mu medij daje prostor za dalje širenje u javnosti. Novinari i urednici imaju puno pravo da prenesenu vijest izmijene i to navedu u samom tekstu. Oni ni u kom slučaju ne bi smjeli da otkriju identitet maloljetne osobe, bez obzira da li se radi o žrtvi, svjedoku ili optuženom u krivičnom postupku. Njihova je obaveza da poštuju Konvenciju o pravima djeteta i vode računa o njegovom najboljem interesu. Pa čak i kada se radi o djetetu koje je ubilo više ljudi, među kojima su bila i djeca, što je bio slučaj u Beogradu.

„Odgovorno novinarstvo ne pravi razliku između kreiranja i prenošenja. Mislim da je to licemjerno, jer se svaka vijest može preuzeti sa senzacionalističkih medija i smatrati da je sve po pravilima. Međutim, sve što se nalazi u uredničkom dijelu portala/medija je pod odgovornošću tog medija“, objašnjava viši asistent Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Borislav Vukojević. 

Iako su u ovom konkretnom slučaju zvaničnici Republike Srbije javno saopštavali privatne detalje i identifikovali dječaka, mediji su morali da filtriraju informacije koje puštaju u javnost. Bez obzira od koga informacije dolazile, na novinarima i urednicima je odgovornost i obaveza da jasno razdvoje interes javnosti od znatiželje.

Čak i u slučajevima svjesnog kršenja Kodeksa, većina urednika u medijima neće priznati grešku već će tvrditi da su postupili po svim standardima profesije, te da u njihovom radu nema ništa sporno.

„Najveći problem u ovoj situaciji je što određeni mediji zaista smatraju da 'se to tako radi'. U tim okolnostima vi onda ništa ne možete da im kažete da bi oni prihvatili grešku. Prvo pravilo u novinarstvu u takvim situacijama je da se poštuje integritet pogođenih nesrećom, ne ganjati ih da kažu kako se osjećaju, jer publika veoma dobro zna odgovor na to pitanje. Posebno su neukusni tekstovi koji se bave pretpostavkama, dramatizacijom, što nema nikakve veze sa istinom“, govori Vukojević.

Dodatno uznemiravanje

Portal Oslobodjenje.ba je u više navrata objavio puno ime i prezime dječaka koji je pucao, ime njegovog oca, kao i audio snimak koji je nastao tokom same pucnjave u školi. Snimak je u tekstu označen kao jeziv i uznemirujući, ali nije ponuđeno objašnjenje zašto je u interesu javnosti da ga posluša. U ovom mediju ipak smatraju da nisu prekršili nijedno pravilo Kodeksa, te se pravdaju preuzimanjem tekstova od medija iz Srbije.

„Ne mislim da smo prekršili pravila. Mislim da smo među rijetkim medijima koji su se osvrnuli na načine na koje su se ovdje raspirivala međususjedska mržnja povodom masakra, što je strašno. Mislim da Žalbena komisija treba ocijeniti da li su mediji u Sarajevu prekršili Kodeks zato što su, prateći zvanične medije iz Srbije, prenijeli te podatke. Niko od bh. medija nije otišao ispred zvaničnih, javnih medija Republike Srbije. Smatram da smo se kretali u okviru Kodeksa, tim prije što smo prenosili izvještaje javnih medija iz Republike Srbije“, kazala je glavna i odgovorna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović, koja je ujedno i predsjednica Skupštine Vijeća za štampu i online medije.

Sličnog stava je i urednik Dnevnog avaza Evelin Trako. Ovaj medij je više puta objavio fotografiju dječaka, njegovo ime i ime njegovog oca.

„Novinari Dnevnog avaza nisu bili u Beogradu, nisu bili na licu mjesta i nisu izvještavali o tome kao novinari koji su bili tamo. Sve što je na Avazu objavljeno, preneseno je sa medija kolega iz Srbije. To su Blic, Telegraf, Nova, Kurir, Novosti i tako dalje. To je okosnica medija sa kojih smo prenosili tekstove i davali smo vjeru ljudima koji su bili na licu mjesta, koji su izvještavali o tome. Nijedan autorski tekst, nijedan novinar Avaza o ovom masakru u Beogradu nije napisao. Dali smo njima vjeru, kao što kad se nešto desi u Sarajevu, oni preuzimaju od nas“, kazao je Trako kratko te odbio da odgovori na dodatna pitanja u vezi njihovog izvještavanja o ovom zločinu. Evelin Trako je takođe član Upravnog odbora Vijeća za štampu i online medije.

Objavljena čak i adresa porodice

Na portalu Radiosarajevo.ba, koji je član Vijeća, pored imena dječaka i njegovog oca, pronašli smo još nekoliko diskutabilnih podataka čija objava nije u interesu javnosti. U jednom od tekstova navedeno je konkretno odjeljenje koje dječak pohađa, dok je u drugom tekstu objavljena adresa na kojoj živi. Iako je u tekstu izostavljen broj zgrade, javnost je dobila dovoljno podataka (naziv ulice, udaljenost od škole i sprat na kom porodica živi) za pronalazak njihovog stana, čime je direktno ugrožena njihova privatnost i sigurnost.

Nakon prvog razgovora sa predstavnicima portala Radiosarajevo i pojašnjavanja o čemu pišemo, objavljeni tekstovi na portalu su izmijenjeni. Objave u kojima se navodilo puno ime i prezime dječaka, sada su sadržavale ime sa prvim slovom prezimena. Ipak, puno ime i prezime dječaka je ostalo u opisima fotografija i tagovima. Takođe, u tekstovima u kojima se navodi ime dječaka i prvo slovo prezimena, navedeno je puno ime i prezime njegovog oca, čime se dječak nedvosmisleno identifikuje javnosti.

„Čovjek je punoljetan. Svi su objavili, tako da smo vjerovatno i mi. Proći ćemo još jednom. Mi smo se zaista trudili. To je bila jedna ogromna količina tekstova. Kroz prenos srbijanskih tekstova je ostalo na nekoliko mjesta ime pa smo to ispravljali. Zaista, sve redom, cijeli uređivački kolegij. Mislim da trenutno na portalu nema ime i prezime dječaka“, govori urednica portala Radiosarajevo Lana Ramljak.

Ona kaže da je njihova redakcija imala određeni stepen samoregulacije, te da je urednički kolegijum nekoliko puta prolazio kroz objavljene tekstove i iz njih uklanjao sporne podatke, poput imena dječaka.

„Desi se. Ima tu novih kolega, ljudi kojima to bude šok, situacija sa kojom se nisu ranije susreli. Neki od njih su se prvi put susreli sa ovakvim informacijama, vjerovatno i količinom informacija. Niko nije to namjerno uradio, ali smo ovaj put pojačali tu vrstu samoregulacije. Tako da kroz samoregulaciju i edukaciju se zaista trudimo da ispoštujemo kako treba biti po Kodeksu. Uvijek kada su djeca u pitanju, tu smo vrlo jasni, postoji interna standardizacija, koja jasno precizira kada je riječ o maloljetnicima. Ako je ostalo, ostalo je u prenosu, ali zaista smo gledali da to sve ispravimo najkasnije u narednih 12 sati“, objašnjava Ramljak.

Integritet iznad klikova

Dan nakon ubistva u Beogradu Vijeće za štampu i online medije pozvalo je kolege iz bh. redakcija da izvještavaju sa posebnim oprezom. Podsjetili su da su djeca osjetljiva i ranjiva kategorija u međunarodnom pravu.

„Svakom djetetu za kojega je utvrđeno da je prekršilo krivični zakon se priznaje pravo da se s njime postupa na način koji je u skladu s promicanjem njegova osjećaja dostojanstva i vrijednosti, kojim se jača djetetovo poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda drugih i koji uzima u obzir djetetovu dob i poželjnost promicanja njegova povratka u zajednicu kao i da se poštuje njegova privatnost na svim razinama postupka“, navedeno je u saopštenju za medije.

Vijeće za štampu i online medije je udruženje koje se bavi samoregulacijom medija u BiH. Njegovu misiju čine „unapređivanje etičkih i profesionalnih standarda, nadgledanje primjene Kodeksa za štampu i online medije BiH, te stalna edukacija novinara i javnosti o potrebi poštivanja slobode izražavanja i odgovornog, profesionalnog izvještavanja u štampi i online medijima“. Samim pristupanjem Vijeću članovi su obavezni da se pridržavaju Kodeksa.

„Statutom Vijeća za štampu i online medije u BiH u članu 18. jasno je propisano kako prestaje članstvo medija u Udruženju“, kratko je navedeno u odgovoru na naše pitanje o mehanizmima za sankcionisanje ili oduzimanje statusa člana onim medijima koji krše Kodeks.

Pomenuti član Statuta propisuje da član može biti isključen iz Vijeća zbog kršenja Statuta i odluka organa Udruženja, kao i zbog narušavanja ugleda Udruženja. Odluku o tome donosi Upravni odbor a zatim pismeno obavještava člana o isključenju, koji može da podnese žalbu Skupštini. Žalba se razmatra na prvoj narednoj sjednici i tom prilikom se donosi konačna odluka o isključenju člana.

„Vijeće za štampu ne treba da pravi politiku dvostrukih aršina. Ukoliko neki medij radi nekoliko klikova želi da naruši integritet novinarstva, onda i ne treba da bude član Vijeća“, smatra Borislav Vukojević.

Samo pet žalbi

Do sredine maja Vijeće je primilo pet prigovora koji su se odnosili na izvještavanje o višestrukom ubistvu u Beogradu. Četiri su se odnosili na tekstove objavljene na portalu Klix.ba, a jedan na tekst sa portala Srpskainfo.com.

„Kada je u pitanju struktura žalbenika, četiri prigovora poslali su građani/ke, dok je jedan prigovor dostavio kolega novinar. Žalbenici su prijavili kršenje Člana 18., jer su objavljena imena djece koja su nastradala u masakru. U jednom od prigovora bio je sporan naslov, gdje žalbenici misle da su prekršeni sljedeći članovi Kodeksa: član 1. - Rad u interesu javnosti, član 2. - Urednička odgovornost i član 15. - Poštivanje privatnosti. Svi prigovori su u proceduri i biće razmatrani na narednoj, redovnoj sjednici Žalbene komisije koja je planirana za poslednju sedmicu maja“, kazali su nam u Vijeću za štampu.

Prigovore na medijske sadržaje možete poslati na e-mail adresu info@vzs.ba, uz detalje gdje i kada je tekst objavljen, te šta smatrate spornim u vezi s njim. Praksa Vijeća je da istovremeno pošaljete dopis i mediju koji je objavio tekst, tražeći demanti, dopunu, ispravku ili izvinjenje. Važno je napomenuti da će Vijeće takođe kontaktirati medij, te mu, ukoliko to bude potrebno, poslati i vaš dopis. Prijave nisu anonimne, a imena osoba koje se žale javno se objavljuju na stranicama Vijeća za štampu i online medije. Odluku o tome da li je žalba osnovana ili ne, donosi komisija u sklopu Vijeća.

___