Kompjuterizacija i novi mediji mijenjali su produkciju, distribuciju i recepciju književnosti. Internet je otvorio nove mogućnosti za književno stvaranje te je shodno tome osjetno prilagođavanje književnih formi novim medijima i logici njihovog funkcioniranja. U tom smislu, posebno je zanimljivo pozicioniranje književnosti u odnosu na društvene mreže i književnost koja nastaje upravo putem ovih medija. Književnost na društvenim mrežama karakterizira nekoliko bitnih odrednica: (1) lakša i brža pristupačnost djelu; (2) mogućnost izdavanja i bez izdavača (jeftiniji način); (3) brži i sigurniji put do većeg broja čitatelja; (4) direktan kontakt s publikom i brža reakcija publike na objavljeno; (5) mogućnost autorovog svojevrsnog testiranja napisanog po principu velik broj lajkova i pozitivnih komentara znak ohrabrenja da se nastavi dalje pisati, mali broj lajkova i izostanak reakcije mogućnost da se napisano obriše. Sve to – u nekoliko klikova sada i ovdje bez posrednika – čini književnost na društvenim mrežama specifičnom u odnosu na onu koju ćemo u budućnosti, barem po načinu distribucije, zasigurno nazivati tradicionalnom. Od književnih rodova, zbog ograničenosti teksta na društvenim mrežama, dominira poezija, a na svjetskom nivou već postoje primjeri autora prepoznatljivih baš po stvaralaštvu na društvenim mrežama. Jedna od njih je Rupi Kaur koju na Instagramu prati 3 miliona čitatelja.

Književnost na društvenim mrežama minsko polje za mlade autore

Da bismo saznali šta mlade autorice i autore motivira da stvaraju književnost na društvenim mrežama te koje su prednosti, a koji nedostaci ovakvog vida književnog stvaralaštva razgovarali smo s Sonjom Adamov – heteronimom iza kojeg stoji osoba koja na Fejsbuku već duže vrijeme piše poeziju. S obzirom na to da internet omogućava otklon od svake biografističke odrednice, ni u razgovoru za Media.ba Sonja Adamov nije željela otkriti svoj građanski identitet. Kaže kako je projekt Sonja Adamov nastao radi same poezije, ispitivanja sopstvenih granica unutar poezije na mediju koji je praktičan jer u kratkom vremenu dospije do široke baze čitatelja.

Za pisanje na društvenim mrežama se odlučila jer je mislila da će biti zabavno. „Oduvijek me zanimalo pitanje heteronima u književnosti i pisanja kroz iskustvo koje nije tvoje nego iskustvo tvog lika, ali naš narod to slabo razumije, pa otud i sav popratni haos. Sloboda koju mi je pisanje putem heteronima pružilo je nevjerovatna, ali morala je da dođe svojem kraju. Prirodnim ili nasilnim putem. Kad krene isljeđivanje autora prestaje fokus na tekst i zato sam odlučila da privedem sve kraju jer ne želim da drugi ljudi imaju neugodnosti zbog mene“.

Sonja Adamov prestaje sa stvaranjem na Fejsbuku jer ne želi napade u inbox i „kad neko drugi pobijedi na konkursu smaranje hoću li ja sad da napadnem tu osobu jer oni imaju ličnu korist da ja tu osobu napadnem, a sami nemaju hrabrosti za to jer su prividno u dobrim odnosima“.

To je sve doživjela na društvenim mrežama. Ljudi misle da mogu samo pisati poeziju na jednom takvom mediju kao što je Fejsbuk i biti neometani, ali iz iskustva osobe koja se krila iza heteronima Sonja Adamov, to je minsko polje.

„Koliko imaš normalnih i dobrih ljudi, imaš i onih koji ti mogu zagorčiti cijelu egzistenciju. Napadalo me se i zašto pišem o seksu ako nisam spremna pristati na sve. Odlučila sam otići offline. Onima koji ostaju želim jake nerve i svu sreću“.

Kao prednosti ovakvog načinja pisanja navodi činjenicu da pisanje dopre do većeg broja ljudi te da je pisanje na društvenim mrežama nesputano i nepretenciozno. Mane su što je teško razlučiti kvalitet u moru poezije „i što te snobovi ne shvaćaju ozbiljno makar sami imali jednu-dvije knjižice“.

Nagrada Post scriptum za književnost na društvenim mrežama

Sonjino iskustvo ne dijele svi autori i autorice koji pišu književnost na društvenim mrežama. Među njima posebno oni koji su za svoju književnost na društvenim mrežama i nagrađeni: Hrvoje Marko Peruzović: Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji), Bojan Krištofić Makroorganizmi, Mladen Blažević Mogućnost povremenih oborina te ovogodišnja pobjednica natječaja Lidija Deduš. Svi oni su nagrađeni Nagradom Post scriptum za književnost na društvenim mrežama čiji je utemeljitelj od 2016. Udruga za kreakciju Kultipraktik. Nagrada je pokrenuta, kako ističe jedan od osnivača Kruno Lokotar, inače književni urednik, s ciljem popularizacije književnosti generalno, društvenih mreža kao platformi za umjetničko stvaranje i kompjutera kao „umjetničkih“ alatki.

Društvene mreže, pogotovo mlađi korisnici, spontano koriste kao autohtono mjesto za proizvodnju književnosti, a uz spontano uvijek ide i nesvjesno.

„Nagrada PS to osvještava i potiče, postavlja okvire i analizira. Zanima je migracija književnosti na društvene mreže i novi tehnološki kontekst, te reperkusije na samu književnost. Računa i sa spontanim i generiranim marketinškim potencijalom društvenih mreža. Ukratko, da društvene mreže budu što manje bezveze, a da se područje borbe za književnost širi“, odgovara Kruno Lokotar na pitanje zašto je takva nagrada pokrenuta.

Na naše pitanje da li je takav vid nagrađivanja uspio etablirati neko novo književno ime i na koji način, Lokotar kao urednik koji je etablirao mnoga književna imena kaže da su svi dobitnici Nagrade barem na putu etabliranja i da im je on ubrzan.

„Ključno je pitanje hoće li se nastaviti baviti pisanjem, a to je do autora i naše nade da hoće, poticaj su dobili: Nagradu, promociju, rad s urednikom, knjigu, reakcije, sav taj kulturni kapital“.

Buktjuberi

Društvene mreže nisu unijele novinu samo u način književne produkcije nego i njenu prezentaciju. Čitalački klubovi su dobili svoju online dimenziju, pa je tako sve više buktjubera koji na mreži Youtube komentiraju knjige koje čitaju. Na svjetskom nivou među njima izdvaja se mlada Amerikanka Regan poznatija pod imenom Peruse Project. Na svom kanalu se najviše bavi fantazijom i naučnom fantastikom. Jen Campbell na svome Youtube kanalu veliku pažnju posvećuje bajkama, tačnije njihovoj mitološkoj osnovi, ali ta autorica govori i o savjetima koji se tiču pisanja poezije. Jedan od poznatijih kanala na našem jeziku To the lighthouse osim što svojoj publici predstavlja knjige koje je čitao ili ima u planu da ih čita, komentira i Dostojevskog, Šopenhauera te govori o odnosu knjige i televizije. Zanimljivo je spomenuti i podkast Bookvalisti koji na duhovit način preispituje brojne književne fenomene, teorijska pitanja, narativne postupke, motive, filmske adaptacije književnih djela.

Alisa u zemlji čuda na Instagram storiju

Noviteti koje su Fejsbuk i Instagram napravili u književnosti jasni su i izdavačkim kućama, bibliotekama i knjižarama, pa sve one u posljednje vrijeme imaju svoje Fejsbuk i Instagram profile na kojima lako i brzo informiraju publiku o novim naslovima, kao i posebnim akcijama. Izdavačke kuće se postale svjesne da je veća mogućnost da će ljudi novu knjigu prije primijetiti na društvenim mrežama nego na sajtovima, u bibliotekama ili knjižarama. Tu je svakako i veliki broj profila posvećenih knjigama i književnosti koji uz dobre fotografije nude i kraće instant kritike te neku zanimljivu informaciju koja čitatelja može podstaći da i sam potraži promoviranu knjigu. Jedan od takvih primjera na našem jeziku su Metafizičarke – blog koji vode dvije profesorice jezika i književnosti s ciljem približavanja knjige običnim ljudima i mladima. Njujorška javna biblioteka je otišla korak dalje od svih te svojim pratiteljima nudi mogućnost čitanja knjiga preko Instagram storija. Prva u nizu knjiga prilagođenih ovakvom čitanju bila je Alisa u zemlji čuda, a zatim i Poov Gavran, Kafkin Preobražaj i Dikensonova Božićna priča. Ovakav postupak predstavlja način zainteresiranja mlađih čitalaca, kao i zanimljivo odstupanje od tradicionalnog doživljaja knjige. Sve ove aktivnosti na društvenim mrežama prepoznaju jednu pak važnu činjenicu – čitalački ukus i svijest, pogotovo mlađih čitalaca ne formira se više samo na osnovu obavezne lektire u školi. Sada i društvene mreže mogu omogućiti brži i inovativniji pristup knjigama i čitanju.

Bjelina papira prilagođena pikselima

Književnosti nikada nije bilo van konteksta kojem svjedoči i unutar kojeg nastaje. To potvrđuju i društvene mreže te književnost koja nastaje baš ovim putem. Društvene mreže koliko god da su proširile načine književnog stvaralaštva i distribuciju još uvijek nemaju toliku moć da, recimo nekog ko ne voli čitati privole na tu aktivnost. Osim toga, književnosti je toliko konkurentnog sadržaja na društvenim mrežama koji će teško zadobiti pažnju, posebice mlađih čitalaca. No jedno je sasvim jasno – bjelina papira sve više postaje prilagođena pikselima i književnost se shodno savremenom načinu života mijenja, širi i razvija. U kojem tačno pravcu, kada je u pitanju digitalizacija, ostaje da vidimo. U ovom radu se nismo bavili književnom analizom književnosti napisane na društvenoj mreži. Zanimala nas je prevashodno njena medijska prezentacija i zanimljivi odnosi koje književnost razvija u kontekstu društvenih mreža. Ono što je svakako jasno jeste da društvene mreže doprinose popularizaciji i promociji književnosti, što može doprinijeti i dijalogu na teme iz društvene stvarnosti, koje u formi književnosti, a na društvenim mrežama mogu doprinijeti smanjenju nasilja i radikalizacije.

___