Bez napretka u slobodi pristupa informacijama i proaktivnoj transparentnosti

foto: Pixabay/talhakhalil007

Prije godinu dana na snagu je stupio novi Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) na nivou institucija BiH. Zakon je usvojen u Zastupničkom domu Parlamenta BiH 22. augusta 2023., u Službenom listu BiH je objavljen 30. augusta, a osam dana nakon toga je postao obavezujući.

Zakonom se nije ostvario napredak u slobodi pristupa informacijama i proaktivnoj transparentnosti. Institucije nisu ispoštovale niz obaveza na koje ih novi zakon obavezuje. Nije uspostavljen Centralni portal javnih informacija, čiji način organiziranja i vođenja se propisuje pravilnikom koji je trebalo da donese Vijeće ministara BiH u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu novog zakona. Novo Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH koje treba da odlučuje o žalbama protiv prvostepenih odluka nije imenovano, a staro djeluje još od 2018. godine. 

Niz je aspekata u kojima je zakon problematičan, slažu se naši sagovornici, počevši od rješenja da Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH dobija ulogu drugostepenog organa. Problematična su i proširena lista izuzetaka, ali i uopće naprasno uvrštavanja Zakona o slobodnom pristupu informacijama na listu EU prioriteta, čime je ispoštovana forma, ali ne i suština – dobili smo lošije zakonsko rješenje od prethodnog.

Zakon je, kaže Leila Bičakčić, direktorica Centra istraživačkog novinarstva (CIN), došao „preko noći“ i usvojen je bez ozbira na kritike i komentare koji su dolazili od civilnog društva.

„Usvojen je u onom svom izvornom obliku bez ikakve dalje intervencije, dakle potpuno su zanemareni svi razlozi zbog kojih se upućivalo na to da treba da ide na doradu. Nije uopšte bio predviđen kao zakon koji treba da se usvaja u kontekstu EU integracija, nego je kasnije samo pribrojan, eto da se doda, kao 'eto i to smo uradili'. Doslovno je preko koljena lomljen i dobili smo vrlo loše rješenje“, kazala je Bičakčić.

Izvršni direktor Balkanske istraživačke mreže (BIRN) BiH Denis Džidić kaže da je zakon donesen u užurbanoj proceduri i sa nepotrebnom hitnošću, samo kako bi se pokazalo da BiH napreduje na evropskom putu, iako on nije bio dio prioriteta koje su bh. vlasti dobile od EU u smislu reformi.

„Samo zakonsko rješenje je daleko od dobrog, s obzirom da se proširuje lista izuzetaka od objavljivanja podataka, a da se kao žalbeno tijelo zadržava političko tijelo u Vijeću ministara koje je više puta demonstriralo svoje odbijanje principa transparentnosti. Jedino suštinsko poboljšanje koje je ovaj zakon donio jeste ubrzavanje procesa odlučivanja i brže se može doći do sudske odluke. U svim drugim kontekstima ovaj zakon je gori i otežava istraživačkim novinarima i generalno svim kolegama pristup informacijama o radu vlasti“, rekao je Džidić.

Brojni izuzeci

Članom 19 novog ZOSPI-ja, pristup informacijama može se ograničiti, između ostalog, s ciljem zaštite privatnosti fizičkih lica, zaštite ličnih podataka korisnika, u toku inspekcije koju provode institucije BiH, ukoliko je tražena informacija poreska tajna, ukoliko postoje komercijalni i drugi ekonomski interesi.

Ena Kljajić Grgić, rukovoditeljica Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency Internationalu (TI) BiH, objasnila je da je lista propisanih izuzetaka duga i složena, te da se zakonodavac odlučio za metod negativne enumeracije djelimično replicirajući model iz Hrvatske. U Hrvatskoj je, za razliku od BiH, ustanovljena nezavisna institucija Povjerenika koja za svoj rad odgovara zakonodavnom tijelu i u čijem je ekskluzivnom mandatu pristup informacijama od javnog značaja. To, kaže Kljajić Grgić, omogućava da Povjerenik može samostalno i s posebnom pažnjom cijeniti sve granične situacije, jer mu je to u datoj nadležnosti.

„BiH se nalazi u ranoj fazi otvaranja podataka i institucija, a prema relevantnim nalazima organizacija civilnog društva i Ombudsmana, izuzeci kod pristupa informacijama se kod nas primjenjuju olako i bez sprovođenja testa javnog interesa. Situacija u kojoj je lista izuzetaka proširena, bez nezavisne institucije i dodatnih garancija za re-evaluaciju primjene izuzetka, dovela nas je u situaciju u kojoj je gotovo nemoguće pristupiti velikom broju informacija“, kazala je Kljajić Grgić.

Dejan Lučka, direktor Banjalučkog centra za ljudska prava, strahuje da ukoliko bi se tumačenje ograničenja koja su propisana u zakonu vršilo na osnovama koje nisu zasnovane na standardima ljudskih prava, u narednom periodu bi to moglo dovesti do onemogućavanja dobijanja informacija i vršenja novinarskog posla.

„Zakonom se htjela ispoštovati forma u smislu 'eto da se zakon donese', a njegovo donošenje nije nastupilo zbog toga da se istinski omogući što je više moguće slobodan pristup informacijama građanima i građankama. Naši organi bi uz korišćenje odredbi iz ovog zakona, preširokim, neadekvatnim, prikrivajućim i zlonamjernim tumačenjem izuzetaka u praksi praktično mogli da onemoguće dolaženje do određenih informacija, čime naročito mogu biti pogođeni novinari i mediji“, poručio je Lučka.

U Misiji OSCE-a u BiH, međutim, imaju drugačije mišljenje. Smatraju da izuzeci ne predstavljaju, sami po sebi, kršenje ljudskih prava ili odstupanja od međunarodnih standarda ili prakse, već da neki izuzeci postoje upravo iz razloga zaštite prava pojedinaca. Test proporcionalnosti i javnog interesa prilikom ocjenjivanja izuzetaka propisuje da institucija BiH može objaviti traženu informaciju, bez obzira na utvrđeni izuzetak propisan zakonom, ako je to opravdano javnim interesom i uzeti u obzir svaku korist i svaku štetu koja može proisteći iz toga.

„Umjesto ocjenjivanja konkretnog obima tih izuzetaka, važno je konstatovati da je u novom zakonu zadržan takozvani test proporcionalnosti i javnog interesa prilikom ocjenjivanja izuzetaka, što omogućuje tijelu vlasti da dozvoli pristup informacijama čak i u slučaju da se jedan od tih izuzetaka možda odnosi na njih. Prema tome, teret proceduralnih obaveza u skladu sa novim zakonom treba biti uporediv sa onim koji je postojao u prethodnom zakonu“, poručili su iz Misije OSCE-a u BiH.

Leila Bičakčić smatra da se u BiH propisani izuzeci zloupotrebljavaju te da se prema novom zakonu svaka informacija može podvesti pod neki od izuzetaka. 

„Da smo mi zemlja koja ima praksu transparentnosti, možda to ne bi bio problem. Međutim, mi nismo ta zemlja. Mi smo zemlja sa ogromnim otporom prema bilo kakvoj transparentnosti i pristupu informacijama. Nas i dalje, recimo, institucije pitaju zašto nam treba informacija koju tražimo, iako je to pitanje koje ne smiju postavljati, ali dobro ilustruje koliko smo mi zapravo daleko od tog nekog zamišljenog nivoa transparentnosti i odgovornog poslovanja vlasti prema javnosti“, poručila je Bičakčić.

Kako uskraćivanje informacija izgleda u praksi

Već godinu dana institucije na državnom nivou se vode novim ZOSPI-jem. To je vidljivo i prema izvještajima Generalnog sekretarijata Vijeća ministara BiH, kojem je u periodu od stupanja na snagu novog ZOSPI-ja do kraja juna ove godine podneseno 24 zahtjeva za pristup informacijama, a u cijelosti su odobrene informacije po 11 zahtjeva, što je manje od pola.

Kako su izmjene ZOSPI-ja unazadile prava novinara i medijskih kuća, najbolje govore iskustva novinara koji su već naišli na zid, pozivajući se na ovaj zakon. Novinar Buke Slađan Tomić je rekao da se ranije mogao poslati upit pravosudnim institucijama i tražiti podaci o optužnicama i presudama po nekom krivičnom djelu, npr. visoke korupcije, ali da sada to nije moguće. Prije nekoliko mjeseci tražio je podatke od VSTV-a o broju krivičnih prijava protiv novinara i podignutih optužnica u vezi sa krivičnim djelom klevete.

„Odgovor je bio da po izmjenama ZOSPI-ja institucije na nivou BiH nisu dužne da vrše izradu analize podataka, tako da nisu u mogućnosti da pruže tražene informacije. Upućen sam da samostalno sakupljam podatke sa njihove stranice. U mom slučaju pisao sam svim okružnim tužilaštvima i na taj način prikupljao podatke. Posao novinara je sada otežan, a sloboda pristupa informacijama je ograničena. Neshvatljivo je da se zakon kojim se prava ograničavaju ili umanjuju naziva evropskim“, ispričao je Tomić.

TI BiH je od stupanja na snagu novog zakona podnio nekoliko žalbi Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara BiH, koje je postupilo po žalbama u okviru zakonom propisanog roka, ali prvostepeni organi nisu dostavili odluke. S obzirom da još nisu zatražili sudsku zaštitu, rano je, kažu, da se govori o tome da li su institucije protiv čijih odluka su žalbe podnesene prekršile zakon. Međutim, ono što je izvjesno i što u TI BiH mogu potvrditi je da im odluke Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara BiH prvostepeni organi nisu dostavili u zakonom propisanim rokovima.

„Gledano iz iskustva naše organizacije mogu konstatovati da smo na dostavu odluke Žalbenog vijeća po žalbi od strane prvostepenog organa u dva slučaja čekali i po sedam mjeseci“, kazala je Kljajić Grgić.

Novinari i novinarke se suočavaju sa brojnim izazovima pri pristupu informacijama bez obzira na koji nivo i zakon se one odnose. Glavna i odgovorna urednica i novinarka portala Spin.info Sanja Vasković govori da su vlasti na lokalnom nivou izuzetno netransparentne. Izabrani zvaničnici na lokalnom na ZOSPI odgovaraju kada i ako žele i ne postoji način da ih “natjeramo” da moraju svim građanima, a pogotovo medijima pojasniti kako i na koji način troše njihov novac, kazala je Vasković. Kako ovo funkcioniše, objasnila je na primjeru Opštine Istočno Novo Sarajevo u kojem važi entitetski zakon o slobodi pristupa informacijama.

„Da je zaista trnovit put do informacija koje su suština našeg posla pokazuje i primjer kada sam poslala ZOSPI kojim sam tražila podatke iz Ugovora o zakupu parkinga koji je apsolutno sklopljen na štetu budžeta Opštine. Odgovor nikada nisam dobila, zbog čega sam se obratila Ombudsmenu za ljudska prava koji  je naložio da mi se obezbijedi pristup informacijama. Uslijedile su sabotaže na sve moguće načine da ne dobijem uvid u informacije'', ispričala je Vasković.

Leila Bičakčić govori da pristup informacijama ovisi od vrste informacija koja se traži i često od rukovodioca. Pristup informacijama se odbija na svim nivoima, posebno kada se radi o finansijskim podacima, kao što su ugovori, javne nabavke, koncesioni ugovori, te plata javnih zvaničnika.

„Imali smo situacije da je direktor institucije vrlo raspoložen da da pristup svim informacijama, a onda se promijeni direktor i ništa ne može. Imali smo situaciju recimo da predsjednica Osnovnog suda u Sarajevu iz nekog samo njenog razloga, jer smo pisali o njoj, zabrani da nam se daju informacije, ne po zakonu o ZOSPI-ju, zabrani da ih možemo i kupiti, npr. informacije iz zemljišno-knjiških izvoda“, kaže ona. 

Političari kada dođu na vlast daju informacije koje su njima u interesu. 

„Recimo gradonačelnica Sarajeva bila je spremna da da podatke za prethodnu vlast, ali finansijske informacije iz njenog mandata ne može. Princip koji koriste je – 'ne znamo mi šta ćete vi iskopati, pa bolje da vam ne damo ništa'“, ispričala je Bičakčić.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.