Djelovanje antiveksera je uspješno jer djeluju na naš strah za potomstvo i najbliže ili bude mržnju prema određenoj grupi.

foto: pixabay/ilustracija

Antivakcinalni pokret postoji otkada postoje i vakcine, i protivnici vakcina su uvijek bili glasni. Ali nikad kao do sada agresivnost i glasnost pokreta nije bila tako jaka kao u doba pandemije. Širenjem straha i nepovjerenja u vakcine, ovaj pokret stavlja u opasnost budućnost populacije čitavih zemalja, prosperitet i javno zdravlje.

Više od deceniju imamo proliferaciju antivakcinalnih ideja na prostorima zemalja bivše Jugoslavije. Posebno na meti onih koji vakcine dovode u pitanje posljednjih godina je bila vakcina protiv morbila (ospice, male boginje, krzamak), zaušnjaka i rubeole (MMR vakcina), a jedna, sad već diskreditovana i povučena studija britanskog gastroenterologa Andrewa Wakefielda je dala vjetar u jedra ovakvim mišljenjima. Prije 20-30 godina na meti je bila DTP vakcina (protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja) a nakon problematičnih stavova prema MMR vakcini, uslijedilo je „drvlje i kamenje“ na HPV vakcinu (protiv humanog papiloma virusa, štiti od raka grlića materice), pa i protiv HBV vakcine (štiti od hepatitisa tip B).

Dezinformacije o tim vakcinama uključivale su najčešće narative da vakcine izazivaju autizam (MMR), „napade“ i „mentalnu retardaciju“ (DTP/DTaP vakcina) te da vakcine promovišu promiskuitet (HPV i HBV vakcine). Za potonje se uglavnom širila dezinformacija, tačnije, potpuna manipulacija informacijama, da nije potrebno da je djeca prime jer ove vakcine štite od bolesti koje se prenose spolnim putem, te da će se mladi ranije upuštati u seksualne odnose ako znaju da su zaštićeni.

Dezinformacije u tim i sličnim slučajevima računaju na veoma rasprostranjen i prijemčiv mentalitet konzervativnih malih sredina, veoma vidljiv i glasan u našem regionu. Dezinformacije se tiču pravilnog razvoja, sposobnosti djece i seksualnosti i čak promovišu vakcine kao napad na tradicionalne vrijednosti. Upravo na tim narativima cvjeta ne samo antivakcinalni pokret, nego i QAnon, a zapravo ova dva pokreta se često u mnogo stvari prepliću i QAnon je zapravo jedna „mutirana“ verzija antivakcinalnog pokreta. Antivakcinalni pokret „na steroidima“.

Jak pokret u regionu

Kao i globalno, antivakcinalni pokret u državama na prostoru bivše Jugoslavije dobro je organizovan, a u posljednjih nekoliko sedmica u svijetu je otkriveno više antivakserskih organizacija koje su djelovale na širenju svojih ideja.

„Primjerice, Facebook je otkrio i blokirao nastojanja ruskih antivaksera da šire svoju propagandu na toj društvenoj mreži. Također je otkriven plan antivaksera koji su plaćali popularne youtubere da promoviraju antivakserske ideje. U Hrvatskoj su antivakseri aktivni već dugi niz godina, a u ovoj pandemiji njihov utjecaj došao je do izražaja na više načina. Očito je da solidno funkcioniraju jer su uspjeli organizirati više tzv. festivala slobode koji su u više gradova okupili na tisuće ljudi“, ističe hrvatski naučni novinar Nenad Jarić Dauenhauer, koji piše za Index.hr.

Postoji nekoliko razloga zašto ljudi podlegnu utjecaju ovakve propagande ili je dijele dalje. Neki ovakve informacije dijele dalje jer se ne slažu s njima, ali ih svejedno dijele smatrajući ih veoma smiješnim (čime doprinose broju pregleda i širenju dezinformacija). Drugi razlog širenja dezinformacija je osjećaj straha koji proizvodi ta vijest. Podijelićete tu vijest jer vas je strah za sebe, svoje bližnje i prijatelje. Zapravo u tom trenutku radite isto ono što su prije nekoliko miliona godina radili naši preci: alarmirate zajednicu na opasnost. To je evolutivni mehanizam opstanka. Emocije straha i mržnje koje se generiraju prilikom izloženosti ovim dezinformacijama zapravo su naše najstarije emocije, duboko inkorporirane u našu svijest i javljaju se instinktivno. Zato je djelovanje antiveksera toliko uspješno – oni djeluju na naš strah za potomstvo i najbliže ili bude mržnju prema određenoj grupi.

„Ono što čini razliku između njihovih organizacija protivnika cijepljenja i nas je u tome da oni siju strah i paniku. Oni viču 'Požar!' u punom kinu. Mi smo oni koji polako objašnjavamo da ako nema dima, vrlo vrlo vjerojatno nema ni vatre. Zbog toga, čak i da smo potpuno jednako organizirani kao oni, nikad ne bismo mogli biti u istoj poziciji. Oni uvijek imaju prednost, jer gdje strah stoluje, za razum nema mjesta“, kaže fizičar i naučni komunikator iz Hrvatske, Saša Ceci.

„Protivnici cijepljenja protiv COVID-a“, nastavlja Ceci, „svojim stalnim izazivanjem paranoje oko cjepiva otežavaju ljudima da uključe Kahnemanovo sporo razmišljanje koje bi nam svima omogućilo da dublje promislimo o svemu, uzmemo više bitnih informacija u obzir, proučimo kontekst cijele situacije i donesemo kvalitetne i utemeljene zaključke i odluke.“

On dodaje i kako se dosta novinara važnijih medija pokazalo kao antivakseri, neki koriste taj „jezik“ – naglašavaju da je neko umro s kovidom, a ne od kovida, a neki skroz otvoreno zagovaraju nevakcinisanje.

„Mediji u modernom kapitalizmu na vijesti gledaju kao na proizvod za tržište. Treba informirati ljude – OK, evo vam informacija. No ima puno antimaskera ili protivnika mjera – evo vam kritički tekst o maskama ili mjerama. Naslovnice su bile pune 'strašnih' nuspojava cijepljenja. Istovremeno, nitko se više nije zanimao za ljude koji su umirali po bolnicama. Postali su statistika. Samo brojevi. Teža reakcija na cjepivo, to je vijest“, primjećuje Ceci.

Ceci je također skeptičan po pitanju toga da li se može poboljšati naučna komunikacija o pandemiji i vakcinama.

„Političari su odgovorni za sustav informiranja, imaju na raspolaganju sve znanstvenike, ali oni forsiraju oportunističke odluke i poruke u svoju korist, ili populistički podilaze organiziranijim skupinama ili onima koje percipiraju kao većinu u društvu. Antimaskeri, protivnici cijepljenja protiv kovida, borci protiv bilo kakvih epidemioloških mjera. Svi oni su potencijalno dobro biračko tijelo i ne smije ih se previše ljutiti“, objašnjava Ceci.

Jarić Dauenhauer dijeli slično mišljenje, da su naučnici i oni koji govore kredibilno, poput naučnih novinara jednostavno u neravnopravnoj poziciji.

„Posebno je problematično to što sljedbenici antivaksera nemaju problema sa činjenicom da se njihovi predvodnici služe lažima. Za njih je to jednostavno odabir koji doživljavaju kao slobodu iako je u stvari riječ o odsustvu odgovornosti za vlastito i tuđe zdravlje“, kaže on i dodaje kako antivakseri nemaju problema s masovnom produkcijom laži jer uglavnom nemaju akademsku karijeru koju bi morali štititi, te se ne moraju dokazivati mukotrpnim radom na opsežnim istraživanjima.

Protivnici vakcina tačno znaju šta rade – udaraju na naše primarne strahove  i emocije. I pri tome to rade vrlo organizirano i agresivno. Ono što često čujemo vezano za sve one koji promovišu antinaučne stavove, pogotovo protivnike vakcina jeste „njih je malo, ali su veoma glasni“.

Međutim, zapravo ne postoji sveobuhvatno sociološko istraživanje stavova stanovništva Bosne i Hercegovine ili regiona (Hrvatska, BiH, Crna Gora, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija) prema vakcinama, da vidimo koliki je procenat onih koji ima nepovjerenje, onih koji su „na ivici“ i onih koji su duboko ogrezli u antivakcinalne teorije zavjera i aktivno ih šire. Drugim riječima – potcjenujemo i njihov broj i moć, a institucije ne znaju puno o tome kako se te grupe ponašaju i koliko je onih koji su nepovjerljivi ili potpuno antivaks.

Neki pokazatelji stavova po srodnim temama jesu ispitani ranije. Agencija Ipsos je uz podršku UNICEF Crna gora obavila istraživanje u toj zemlji koje je pokazalo kako 3/5 građana zemlje vjeruje da tajna grupa upravlja svijetom, uz izrazite stavove protiv vakcina, a 2014. tim s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na čelu s Lauri Korajlijom, otkrio je da su roditelji koji su pokazali nesklonost cijepljenju svoje djece pokazali veću sklonost teorijama zavjera, drastično slabije znanje o cijepljenju te veću sklonost alternativnim filozofijama i životnim stilovima.

Nizak procenat procijepljenosti u BiH je, pored inicijalnog nedostatka vakcina i sporosti u nabavci, ujedno i posljedica zanemarivanja problema postojanja i organiziranosti onih koji šire dezinformacije o vakcinama. Jednostavno – državne institucije na svim nivoima su naivno pristupile problemu ili mu nisu uopšte pristupile kroz aktivnu promociju i informisanje o vakcinama te raskrinkavanje potencijalno opasnih narativa.

Još jedan razlog niske procijepljenosti jeste i nedostatak potpune evidencije o građanima koji su se vakcinisali izvan BiH i koji su odlučili da se ne jave u evidenciju kao neku vrstu kazne državi koja nije obezbijedila vakcine na vrijeme. Nepovjerenje i odmazda prema institucijama su također jedna strana priče o tome zašto je antivakcinalni pokret tako prominentan.

Dok su državne institucije spavale, antivakcinalna propaganda se nesmetano širila i jedini bedem odbrane od dezinformacija bili su fakt-čekeri i promotori nauke. Međutim, promocija nauke nikada nije toliko glasna i agresivna kao promocija dezinformacija. Promocija racionalnih, na nauci baziranih informacija i podataka, kao i raskrinkavanje, traže mnogo više energije i vremena, dok za jednu dezinformaciju koja će pokrenuti lavinu negativnih emocija treba samo malo mašte.

Efikasnost i angažiranost u borbi protiv nauke i vakcina

Oni koji šire dezinformacije o vakcinama su jako dobro povezani na društvenim mrežama. Jednom kada se pojavi neki članak na FB stranici nekog medija o vakcinama, ili čak možda nešto što nije povezano, na taj post dolazi veliki broj onih koji šire dezinformacije.

Efekat toga se sastoji u tome što svi oni koji posjete stranicu ili im članak izbije u feed-u vide te često zastrašujuće podatke i mišljenja i samo osobe koje su trenirane u tome da prepoznaju neistine i nađu prave informacije mogu da se probiju kroz tu buku dezinformacija. Nažalost, većina ljudi nema tu obuku i ne znaju kako provjeravati informacije. Posebno su ranjive starije osobe, koje društvene mreže, naročito Facebook, koriste kako bi ostali u kontaktu s prijateljima i rodbinom, i navikli su da vjeruju svemu što vide.

Osobe koje šire antivakcinalnu propagandu često grupno sudjeluju u ovakvim diskusijama o COVID-19 i vakcinama na FB i drugim društvenim mrežama, prebacuju se s jedne FB rasprave na drugu, gostuju na zidovima ljudi koje uopšte ne poznaju i to praktično rade 24 sata dnevno. Ukoliko osoba ne zaključa svoje objave za javnost, velike su šanse da će ispod svoje objave dobiti niz komentara potpuno nepoznatih osoba o tome kako su vakcine štetne, kako vakcinisani ljudi umiru i slično.

Međutim, promotori nauke rijetko će se kada uključiti i postavljati komentare ispod objava potpuno nepoznatih osoba, mada se uključuju u javne objave na FB stranicama i javnim/privatnim grupama. Jednostavno je – ne osjećate se pozvanim niti je prijatno da komentarišete nešto kod ljudi koje ne poznajete ili nešto što nije na nekoj javnoj stranici.

Antivakseri nemaju taj problem – štaviše, oni sebe vide kao „borce za slobodu“ i „borce za istinu“. Čak i oni koji nisu aktivni na društvenim mrežama ili ih ne koriste, poput starijih osoba, bili su izloženi dezinformacijama koje su slali „zabrinuti“ poznanici, često osobe koje se inače ne javljaju ovim ljudima, ali odjednom su postali zainteresirani za zdravlje drugih i naročito – za to da li se žele vakcinisati.

Prijetnje i uznemiravanja naučnika, ljekara i naučnih novinara

Pandemija je pokrenula polarizaciju u društvima koja je gotovo bez presedana. U takvoj atmosferi pozicije su se zaoštrile u tolikoj mjeri da se preko društvenih mreža i medija vodi pravi rat. Nemalo naučnika i naučnih novinara našlo se na udaru antivaksera i njihovih gorljivih sljedbenika od kojih se neki nisu libili uputiti otvorene prijetnje nasiljem. Zapravo počela je praktično hajka na sve one koji zauzimaju poziciju naučnog konsenzusa da su vakcine efikasne – mada ne 100%, da su mjere držanja distance, izoliranje i nošenje maske važan dio odgovora na pandemiju.

„Tijekom pandemije primio sam nekoliko prijetnji sudskim tužbama od nekih znanstvenika. No, oni su bili malobrojni“, govori Nenad Jarić Daunehauer, misleći na nekolicinu hrvatskih znanstvenika koji se protive epidemiološkim mjerama nošenja maski i zaključavanja te čak unose nepovjerenje u vakcine.

„Više je bilo onih koje su dolazile s profila na društvenim mrežama ili preko e-maila. Medij logicno.com otvorio je pravu hajku na mene i moju obitelj tako što je objavio brojeve mobitela moje djece i moju e-mail adresu, a dobio sam i brojne osobne prijetnje fizičkim nasiljem“, govorio o svom iskustvu Jarić Dauenhauer.

Jedna od ozbiljnijih  prijetnji i uvreda upućenih Nenadu glasila je ovako:

„SLUŠAJ MAJMUNE. NAŠAO SI DA NAPADAŠ NAUČNIKE KOJI NE MOGU A VEROVATNO NI NE ŽELE DA ODGOVORE SVINJI KAO ŠTO SI TI HAJDE MENI KAŽI NEŠTO SLIČNO PA ĆEŠ DA VIDIŠ KAKO ANTIVAKSER RAZBIJA TU TVOJU PRLJAVU SMRDLJIVU NJUŠKU SVINJČINO JEDNA!!!!!!!“

Jarić dodaje kako je primao i ozbiljnije prijetnje, „no mislim da one nisu za civilizirane uši“, naglasio je. 

Čak postoje slučajevi kada, primjerice u Hrvatskoj, antvakseri organizuju „sealioning“ akcije uznemiravanja i oduzimanja vremena ekspertima, pogotovo ljekarima koji promovišu vakcine, i to ne samo putem komentara na internetu, nego i telefonskim pozivima na radno mjesto, a ovaj tip uznemiravanja od strane antivaksera postaje i sve češći.

Inače, „sealioning“ je praksa trolanja u internetskoj raspravi s beskrajnim zahtjevima za odgovorima i dokazima, kako bi se postiglo iscrpljivanje ciljanog strpljenja, pažnje i komunikacijskog napora, te na prikazivanje mete kao nerazumne i nekoga ko nije smiren. Izraz dolazi iz web stripa Davida Malkija koji prikazuje morskog lava koji se tako ponaša.

Uznemiravanje stručnjaka postaje dio antivakcinalne i antinaučne kampanje. Primjerice, stranica Infodemija.org, pod krinkom borbe protiv infodemije proziva ugledne naučnike (Nenada Bana, Ivana Đikića, Igora Rudana i niz drugih), izruguje njihov rad i zauzimanje stava kako su mjere zaključavanja i nošenja maske prilično efikasne, istovremeno im praktično stavlja mete na čelo.

U grupama na Viberu, Telegramu, WhatsAppu, Facebooku, koje su često i javne, poziva se na zatrpavanje naučnika i ljekara upitima, „jer cilj ih je zatrpati i tako raditi pritiske“, kako se navodi u jednoj poruci. U takvim grupama se eksperte i medicinske radnike vrijeđa, govori se da im je osnovni pokretač novac („plaćenici“).

„Neću napisati poštovani, zato što to niste ni u snovima. Prekinite terorizirati i vršiti genocid na ovaj hrvatski narod jer mi je dosta 16 mjeseci OVOG VAŠEG FAŠIZMA“, samo je dio poruke upućene načelniku Primorsko-goranske županije u Hrvatskoj. Ovi se napadi ne ograničavaju samo na Hrvatsku, nego ove metode preuzimaju druge regionalne grupe.

Nema prezanja čak ni od poziva na akcije koje se mogu okarakterisati kao terorističke i prijetnje za nacionalnu bezbjednost, posebno od regionalnih antivakcinalnih fanova QAnon: „Naoružajte se narode na vreme! (...) Bombe možete praviti i sami, to je lako“, dio je statusa objavljenog na Q-stranici Borac za istinu.

Nedavno je QAnon podcaster Stew Peters koristeći ženu po imenu Jane Ruby koja se lažno predstavljala kao ekspertica, proširio dezinformaciju da vakcine Pfizer-BioNTech zadrže kancerogenu tvar grafen oksid. Nedugo nakon toga, na svom podcastu, Peters je pozivao na linč Anthonyja Faucija, govoreći da se osobe kao Fauci ne smiju slobodno kretati i da trebaju visiti „kao Sadam Husein od vrata na niže“.

Antivakseri imaju „dobru priču“ – anegdotalni dokaz

Osim dobre i agresivne organizacije, antivakcinalni pokret ima još neke „tajne“ komunikacije.

„Antivekseri su tako efikasni i imaju toliko utjecaja jer prosto imaju bolju priču. Njihova priča je lična, i emotivno angažuju publiku“, kaže naučni komunikator, biolog Bradley van Paridon. Jednostavno – njihova poruka je jednostavna, lična i udara na primarne centre za emocije. Ili kako bismo mi kolokvijalno rekli „loži“. Ona se doduše, oslanja na anegdotalni dokaz, koji se u nauci i naučnom novinarstvu ne može uzeti  za ozbiljno, ali činjenica je da djeluje veoma jako.

Anegdotalni dokaz je način diskutiranja i pokušaja podupiranja svog stajalista u kojem se ne pozivamo na činjenice, nego na priču koja se možda desila, a možda i nije, koju je neko ispričao. Anegdotalni dokaz je vrsta logičke greške, međutim, izuzetno je efikasan kao sredstvo stvaranja emocije prema nečemu, a kako vidimo, veliki broj ljudi „misli emocijama“.

Preblag odnos prema antivakserima?

„Liberalan odnos prema antivakserima je doživeo totalni fijasko. Stav da ih treba nesmetano pustiti da šire svoje izmišljotine jer će ljudi prepoznati laž i poslušaće jasne argumente i naučne činjenice je od starta osuđen na neuspeh – manipulacije antivaks zlikovaca su bile jače. I pored stotina godina pozitivnog iskustva sa raznim vakcinama i desetina (skoro) iskorenjenih zaraznih bolesti, antivakserska priča je bila efikasnija pošto se i ne obazire na činjenice već isključivo igra na emocije – strah i paniku koji ljudima potpuno pomute mozak. Antivaks propagatori su loši ljudi. Njih ne interesuju činjenice niti dobrobit društva, samo ih zanima da proguraju svoju agendu tako što će širiti laži kao i tendenciozne iskrivljene podatke da bi potkrepili svoje zamisli, krijući se iza prava na slobodu koje time diskredituju. Vreme je za promenu diskursa. Moramo odbaciti taj liberalni štetočinski pristup antivakserima i početi ih tretirati kao neprijatelje ljudskog društva. Jer oni to i jesu, efekat njihovog delovanja se meri hiljadama umrlih i desetinama hiljada hronično bolesnih. I tek će se meriti“, piše na svom FB profilu pulmolog Srđan Lukić.

Upravo je sloboda govora i mišljenja, „pravo na drugačije mišljenje“ te pravo na „slobodu izvora“ ono na šta se antivekseri najviše pozivaju. U očima ove sljedbe, oni su borci protiv tlačenja (epidemiološkog i naučnog tlačenja, tlačenja činjenicama i razumom). Zanimljivo je da istovremeno često dijele homofobne, nacionalističke stavove, pozivaju na terorizam, ali sebe smatraju izdankom antifašista.

Mila Alečković, poznata po vrlo rubnim stavovima, često kao svojevrstan potpis svog prisustva na društvenim mrežama, pogotovo ispod objava Raskrinkavanje.ba stavlja „Ay Carmela“, naslov jedne slobodarske, antifašističke pjesme.

Također, nisu problem samo ljudi koji imaju antivakcinalne stavove. Kako se često pokaže, narativi koji bude emocije i trag novca pričaju svoju priču.

„Poznato je da se brojne antivakserske organizacije u svijetu financiraju iz raznih izvora, od raznih zaklada preko organizirane prodaje knjiga, video filmova i CD-a do lobija alternativne medicine. Pritom treba imati na umu da tržište alternativne medicine koje se doslovno hrani na teorijama o 'zločestoj' mainstream medicini, koja se pogrdno naziva alopatskom, a osobito na teorijama o zloj farmaceutskoj industriji koja se naziva Velikom Farmom, ubrzano raste godišnjom stopom većom od 20% te da se predviđa da će do 2028. dostići godišnju vrijednost od oko 405 milijardi dolara“, objašnjava Jarić Dauenhauer.

Idući problem jesu i neka prominentna lica koja čak dolaze iz STEM oblasti (nauka, tehnologija,  inženjerstvo, matematika), a koje na svojim FB profilima promovišu antivakcinalne ideje, jačaju nepovjerenje u vakcine i epidemiološke mjere. Oni zapravo postaju perjanice antivakcinalnog pokreta, svojevrsni korifeji i imaju veliku sljedbu, upkros tome što manipulišu podacima i iznose netačne stvari.

„Veliku, ako ne i veću štetu naporima da se zaustavi pandemija nanijeli su neki znanstvenici i poduzetnici kojima je cijelo vrijeme u interesu relativizacija opasnosti virusa i epidemioloških mjera“, osvrće se na ovaj problem Nenad Jarić Dauenhauer.

Istina je da institucije gube bitku s ovim pokretom i da društvene mreže nemaju snage da eliminiraju te probleme, no fokusiranje na grupu „kolebljivih“ koji nisu protivnici vakcina, ali još nemaju dovoljno informacija i „mjere situaciju“ može dati rezultate. Također, potrebno je (i moguće) anticipirati potencijalne antivakcinalne narative jer, prosto, oni kruže i ponavljaju se u nekoj formi, te dati pravu kredibilnu informaciju na vrijeme. Nažalost, informacije iz institucija često nisu dovoljno artikulisane i zapravo su šture te se svode na „vakcine su sigurne, dobro istražene i efikasne“.

Međutim, to nije dovoljno reći ako se neko želi boriti s dezinformacijama poput „kancerogeni grafen oksid se nalazi u Pfizer vakcini“, „vakcine izazivaju sterilitet“, „što će nam vakcine, ako i vakcinisani i nevakcinisani jednako šire virus“, „vakcine sadrže pobačene embrione“.

Institucije, primjerice američki CDC, imaju čak i trenutke slanja konfliktnih poruka ili zaključaka baziranih na podacima iz specijalnih slučajeva širenja COVID-19, poput nedavne poruke CDC da „i vakcinisani i nevakcinisani jednako šire virus“ koja se zasnivala na jednom događaju širenja virusa u situaciji gdje je u jednom mjestu bilo puno vakcinisanih ljudi, koji nisu držali distancu i nosili maske, a bili su i bliskom fizičkom kontaktu. Jednostavno, javnost ne prašta ovakve komunikacijske ekscese. Nedostatak PR stručnjaka, psihologa koji razumiju socijalnu i persuazivnu psihologiju, potpuno ignorisanje stručnjaka u kampanjama institucija za vakcinaciju uzima danak.

„Mislim da je potrebno pokušati ciljati na emocije kolebljivih, a ne samo na razum i racionalnu argumentaciju. Antivakseri to dobro koriste, a mislim da bi trebali i znanstvenici i novinari jer odluke protiv cijepljenja vrlo često nisu utemeljene na činjenicama i na zdravom razumu već više na osjećajima, vjerovanjima i uvjerenjima“, zaključuje Nenad Jarić Dauenhauer. 

___