Svijet tehnologije svakog dana nudi nova rješenja, pa se postavlja pitanje mogu li evropske tehnološke kompanije pomoći u postizanju digitalnog suvereniteta

foto: Zulfugar Karimov / Unsplash

Kako bi izgledao radni dan u redakciji kad ne bi bilo alata za uređivanje teksta koje nudi Microsoft Office, pretraživača kao što su Chrome ili Bing, slanja elektronske pošte putem Gmaila, komunikacije putem WhatsAppa ili Messengera, spremanja dokumenata na Google Drive, OneDrive ili iCloud, softvera za obradu fotografija i videomaterijala koje potpisuje Adobe, društvenih mreža ili svih nebrojenih AI-alata – teško je zamisliti.

Novinarima koji svakodnevno pristupaju informacijama i obrađuju ih uz pomoć tehnoloških pomagala koje je donijela internet era, a čiji su vlasnici američki divovi, nije neophodno ni ukazivati da je riječ i o praktičnosti, ali i nekom obliku ovisnosti (ne u onom negativnom svjetlu koje ugrožava zdravlje i život). No, postoje li adekvatne i kvalitetne, lako dostupne i sigurne evropske alternative o kojima se u posljednje vrijeme priča, pogotovo u kontekstu fenomena digitalnog suvereniteta? Svakako da postoje. O servisima za komunikaciju, obradu i pohranu podataka, istraživanje - sve više i češće priča, donose se recenzije, daju preporuke i gotovo svaki puta iza svega dolazi jedno veliko „ali“, koje se uglavnom odnosi u davanju odgovora na pitanje – donose li potpunu neovisnost.

Sposobnost države, organizacije ili pojedinca da kontrolira vlastitu digitalnu infrastrukturu, podatke i tehnologije, uključujući softver, hardver i komunikacijske mreže, bez ovisnosti ili neprimjerenog utjecaja vanjskih subjekata naziva se digitalni suverenitet. Zapravo, to je pitanje autonomije u digitalnom prostoru – ko upravlja podacima, ko ih može koristiti i pod kojim uvjetima. U Evropskoj uniji, o čemu je nedavno pisao i Media.ba, pojam se često povezuje s politikama zaštite podataka, regulacijom digitalnih platformi i razvojem lokalne tehnologije, kako bi se smanjila ovisnost o stranim tehnologijama i osigurala sigurnost i privatnost građana.

Američke kompanije dominiraju digitalnim tržištem, što im daje stratešku moć koja prelazi ekonomsku – uključujući utjecaj na podatke, sigurnost i inovacije. Pri tome ne treba zaboraviti Kinu, koja ima svoje digitalne ekosustave, ali i drugačiji pristup regulaciji podataka, nadzoru i tehnološkom razvoju.

Svijet tehnologije svakog dana nudi nova rješenja, a za ovaj će prikaz biti izdvojeni samo neke od potencijalnih evropskih alternativa (i nije stroga preporuka, niti bilo kakva reklama).

Neka rješenja odavno postoje

Za uređivanje dokumenata, pogotovo onih pisanih, mnoge evropske institucije već koriste LibreOffice ili OnlyOffice kao zamjenu Microsoft 365 paket. Posebno je zanimljiv prvi paket, koji ima alate kao što su Writer, Calc i Impress koji predstavljaju zamjene za Word, Excel i PowerPoint. Vrlo je sličan Microsoftovim alatima, dakle i kompatibilan, što olakšava transfer na taj paket.

Pretragu na internetu, umjesto pretraživača Google Chrome moguće je jednako efikasno obavljati i putem Mozilla Firefoxa, a u evropskoj ponudi su i francuski Qwant, njemačka Ecosia (oslanja se ipak na Microsoftov Bing), norveški Vivaldi, švedski Mullvad i britanski Mojeek (za koju The Guardian navodi kako su mu rezultati pretraživanja 100 posto neovisni o platformama Google ili Bing i koji obećava da neće pratiti korisnike niti prikupljati informacije o njima, tako da svi dobivaju potpuno iste rezultate pretraživanja).

Švicarski Proton Mail nije nepoznat korisnicima u Evropi, upotrebljava ga više od 100 miliona korisnika i već dugo se nudi kao alternativa Gmailu ili Outlooku. Za njega, kao i za njemački servis Tuta ili britanski GreenNet, stručnjaci kažu da ne prodaje korisničke podatke oglašivačima, već nudi potpunu zaštitu privatnosti, te smanjuje rizik od nadzora, što je posebno važno u kontekstu digitalnog suvereniteta. Proton Mail, navodno, nudi i opciju automatskom prosljeđivanja poruka s Gmaila „jednim klikom“, a funkcionira pod sloganom „Bolji internet počinje s privatnošću i slobodom“.

Za Le Chat, koji je razvio francuski Mistral, kažu da je ozbiljna konkurencija ChatGPT-u i, što je jako važno novinarima, ima poslovni dogovor sa Agencijom France-Presse (AFP), koristi njihove arhive i time smanjuje opasnost od „halucinacija“, te donosi provjerene činjenice. Iako su u njega investirali Microsoft i Nvidia, Mistral tvrdi da Le Chat nudi „potpuno evropsko rješenje umjetne inteligencije“.

Za razmjenu poruka odavno je u upotrebi Signal. Pogotovo je popularan među novinarima, jer omogućuje sigurnu komunikaciju, posebno kada je potrebna zaštita identiteta izvora. Kao alternativa WhatsAppu spominju se i švicarska Threema, za koju korisnik ne mora imati telefonski broj, ili open-source rješenje Element, kao decentralizirana komunikacijska platforma, često korištena u institucijama i organizacijama, prenosi N1.

Prema istom izvoru, koji se poziva na kampanju Renew Europe, liberalnu političku grupaciju u Evropskom parlamentu, „pitanje digitalnih alata nije samo tehničko, nego i političko pitanje vrijednosti“.

„Evropa počiva na demokratijama koje štite svoje građane, poštuju njihova prava i ograničavaju moć nadzora. U Evropskoj uniji zakoni štite ljude, a ne interese nekolicine moćnih pojedinaca. Upravo to nas, Evropljane, čini jačima“, poručili su iz kampanje te dali popis evropskih digitalnih alternativa.

Kako izgleda kompromisno rješenje?

Zaključno, evropska rješenja trebala bi smanjiti ovisnost o američkim tehnološkim divovima, što je važno svima onima koji žele kontrolu nad svojim podacima i infrastrukturom. Iako možda može komplicirano zvučati sva ona priča o evropskim pravilima (kao što je GDPR), sve to smanjuje i rizik od zloupotrebe podataka i neovlaštenog pristupa trećih strana. Isto tako, mnoge evropske kompanije su transparentnije o načinu rada, ne prodaju podatke oglašivačima i ne koriste agresivno praćenje korisnika, što je izuzetno važno za novinare, aktiviste i sve koji rade s osjetljivim informacijama.

Ipak, postoje i ograničenja evropskih alternativa (ono famozno i veliko „ali“). Na primjer, nemaju isti opseg funkcija u odnosu na one kojima se korisnici služe već godinama, pa i decenijama, mnogi od njih ne nude ni toliku integraciju kao američke verzije. Nisu ni dovoljno široki u praćenju stranica i donošenju rezultata pretrage, kao što je to Google na primjer, niti imaju dovoljno prostora za spremanje podataka. U konačnici, znaju biti skuplji odnosno nude manje besplatnog prostora.

Može li se, u svemu, kombinirati i pokušati naći najbolje, kompromisno rješenje? Ako se ide korak po korak, biranjem alata i aplikacija koje mogu biti pouzdana i kvalitetna alternativa, odgovor je potvrdan. Ponuda je svakako velika, a oprobana metoda pokušaja i promašaja, pa novog pokušaja i uspjeha može u tom procesu biti korisna.

___