Iako se čini da tema digitalne autonomije nije visoko na popisu političkih prioriteta u EU, upravo je obratno

foto: Pixabay / Ilustracija

Najnovije istraživanje Flash Eurobarometra, provedeno početkom godine u svih 27 članica Europske unije, a objavljeno uoči 62. Minhenske sigurnosne konferencije, održane ovih dana, pokazuje da 68 posto Europljana smatra da se njihova zemlja suočava sa značajnom sigurnosnom ugrozom.  

U atmosferi u kojoj se ljudi ozbiljno pribojavaju za vlastite živote može se na prvu činiti da tema digitalne autonomije Europske unije nije visoko na popisu političkih prioriteta, no upravo je obratno.

Pokušajmo zamisliti da predsjednik SAD-a Donald Trump ima jedan od onih svojih loših dana, pa odluči povećati neki porez ili uvesti novi što bi za posljedicu imalo ograničenje korištenja američkog softvera u Europi. To znači da bi Gmail ili Outlook prestali raditi, da više ne bismo mogli koristiti Microsoft Office, da bi se računala prestala osvježavati sigurnosnim zakrpama... Ili, recimo, naši mobilni telefoni. Možda jesu većinom proizvedeni u Kini, ali su na američkom softveru.

Uostalom, nije li Trump izjavio čak i da SAD može u bilo kojem trenutku iskopčati bilo koji od aviona F-35, višenamjenskih borbenih zrakoplova pete generacije sa stealth sposobnostima, naprednim senzorima i umreženim sustavima. Ti zrakoplovi su u borbenom sastavu sedam zemalja EU (Italija, Nizozemska, Belgija, Danska, Poljska, Finska, Njemačka). Češka je ugovorila nabavu F-35, a planira ih nabaviti i Rumunjska. No, ta milijunski vrijedna nebeska čudovišta nemoguće je obraniti od moguće diverzije izvana – i to iz zemlje koja ih je proizvela i prodala obrambenim sustavima u sklopu EU.

Trumpova izjava ovaj put nije puko hvalisanje i potvrđuje da je digitalna ovisnost o softverima iz SAD-a ozbiljna prijetnja čije ostvarenje bi imalo katastrofalan učinak na život i rad na sve zemlje koje su sada višestruko ovisne o američkom softveru ako ne postoji sigurna alternativa.

To pretpostavlja ne samo spremno cjelovito rješenje u slučaju drastičnog scenarija koji uključuje opis s početka ovog teksta već i što veću lokalnu autonomnost kontrole nad sigurnošću digitalnih usluga u aktualnoj situaciji gdje je SAD – gospodar svega.

Velikim dijelom zbog vanjskopolitičkih poteza aktualne vlasti u toj megadržavi digitalni suverenitet za Europsku uniju dodatno se popeo na popisu najvažnijih tema. Istovremeno je to vrlo važna tema i za države koje još nisu članice EU, ali su na putu da to postanu.

Kako stoji regija?

Hrvatska i Slovenija, kao članice EU, aktivno su uključene u europske digitalne inicijative kroz usklađivanje zakonodavstva s EU-standardima, sudjelovanje u programima Digitalno desetljeće i Digitalna Europa te kroz razvoj javnih digitalnih usluga i vještina.

To znači da će nacionalne politike tih država oko digitalnih podataka, AI, kibernetičke sigurnosti i infrastrukture biti u skladu s europskim standardima, da će tvrtke iz tih zemalja imati pristup financiranju i tržištima unutar EU, a njihovi građani će imati koristi od stabilnih i sigurnih digitalnih javnih usluga.

Za zemlje regije (npr. Bosna i Hercegovina, Srbija, Sjeverna Makedonija, Albanija) koje nisu članice EU ali žele to postati, politika digitalnog suvereniteta može postati referentni okvir za regulativu ako žele uskladiti pravila s EU-om (posebno u kontekstu pristupnih pregovora ili regionalnih sporazuma).

Međunarodna digitalna politika EU-a često uključuje suradnju s partnerima u standardizaciji, interoperabilnosti i sigurnosnim praksama, što može biti prilika za suradnju. Međutim, nečlanice EU mogu se suočiti s izazovima ako nemaju vlastite kapacitete i ako se tržišta tehnologija kreću prema strukturama koje odgovaraju velikim gospodarstvima poput SAD-a i Kine, ali i EU.

Ovisnost koja ograničava

Što sve obuhvaća pojam digitalni suverenitet? Taj pojam označava sposobnost države ili međunarodne zajednice poput EU da samostalno upravlja ključnim digitalnim resursima (podacima, infrastrukturom, platformama, softverom i tehnologijom) te da to upravljanje kontrolira bez neprimjerene ovisnosti o vanjskim akterima, u ovom slučaju prvenstveno SAD-a. Američke kompanije dominiraju digitalnim tržištem, a to daje stratešku moć koja prelazi ekonomsku – uključujući utjecaj na podatke, sigurnost i inovacije.

Takva ovisnost može ograničiti sposobnost EU da štiti svoje ekonomske i sigurnosne interese, osobito u slučaju geopolitičkih napetosti ili promjena u vanjskoj politici SAD-a, a oba ta uvjeta su ispunjena. No, nikako ne treba izostaviti Kinu, koja razvija vlastite digitalne ekosustave i ima drugačiji pristup regulaciji podataka, nadzoru i tehnološkom razvoju.

„Računalna oprema je kineska ili američka jer to nitko drugi ne proizvodi. Amerikanci su Kinu otjerali u embargo zbog Huawei i ZTE opreme i kao posljedicu Kinezi su u posljednjih deset godina razvili vlastiti eko-sustav i računalnih kapaciteta i softvera. Njima više ne možeš ništa napraviti jer oni jednostavno imaju sve svoje“, rekao je Marko Rakar, direktor savjetničkog društva MRAK usluge sa sjedištem u Zagrebu, za Media.ba. On je jedan od pionira korištenja interneta u Hrvatskoj. Također je priznat predavač i savjetnik, između ostaloga, na područjima računalne sigurnosti, a radio je i na projektima i za institucije koje se bave otvorenim podacima i digitalnim pitanjima poput Open Government Partnership.

EU ima potrebu ne biti potpuno potisnuta u segmentima kao što su 5G, cloud i AI te da ima vlastite kapacitete, a da ne bude ranjiva na vanjski utjecaj – kako i iz SAD-a, tako i iz Kine. Europa se želi odvojiti od ovisnosti o američkoj tehnologiji, a postoji i plan – želi sagraditi tzv. EuroStack, cjeloviti komplet tehnologija i rješenja dizajniranih da zamijene popularne američke ekvivalente, a sve kako bi ojačali digitalni suverenitet.

Neke aplikacije već se ne koriste

Pojedine zemlje su već krenule u tranziciju. Primjerice, Francuska je izdala naredbu da se izbjegava Zoom, dok u njemačkoj miču MS Teams. Istovremeno novo istraživanje YouGova, međunarodne tvrtke za istraživanje javnog mnijenja i analitiku podataka sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, provedeno u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Poljskoj pokazuje da bi gotovo polovica Europljana (47 posto) podržala zabranu platforme X, u vlasništvu američkog milijardera Elona Muska, u EU ako nastavi kršiti pravila Unije.

„Već dugo vremena smatram da mora postojati digitalni suverenitet ili barem podatkovni suverenitet. Neki podaci i sustavi ne bi smjeli nikada napustiti državu ni pod kojim uvjetima jer se radi o osobnim ili poslovnim podacima koji se mogu zloupotrijebiti protiv građana ili ekonomije“, kaže Rakar.

„No nije to samo pitanje podataka. Situacija je daleko kompliciranija“, ukazuje. „Primjerice, posljednjih deset godina SAD je puno energije utrošio da lobira i zabrani korištenje pojedinih kineskih tehnologija u svakodnevnom životu s tezom da ta računalna oprema možda dolazi opremljena ili s različitim tipovima back doora (dakle shemom koja dopušta Kinezima da se ulogiraju bilo kada i prekopiraju bilo koje podatke ili promatraju što radimo) ili pak da ta oprema posjeduje kill switch što je mogućnost da se opremi pošalje komanda kojom se ona samouništi ili blokira podatke ili na drugi način kompromitira sustav.“

EU radi i na uvođenju digitalnog eura, koji bi smanjio ovisnost o globalnim platnim sustavima koje kontroliraju američke kompanije te ojačao euro kao globalnu valutu, što je dio šireg cilja strateške autonomije Unije. To je jedan od razloga zašto EU inicira programe kao što su Digitalno desetljeće Europe i financijski program Digitalna Europa, usmjerenih na ulaganje u infrastrukturu, superračunalstvo, AI, kibersigurnost i digitalne vještine.

Strateška autonomija u globalnom digitalnom prostoru

Digitalni suverenitet međutim nikako ne znači izolaciju ili protekcionizam, nego stratešku autonomiju u globalnom digitalnom prostoru – sposobnost da se Europa aktivno sudjeluje, konkurira i surađuje pod svojim uvjetima.

To uključuje kontrolu nad podacima i infrastrukturom (npr. podatkovni centri, cloud), upravljanje digitalnom ekonomijom i tehnologijama prema vlastitim zakonima i standardima te zaštitu privatnosti, demokratskih vrijednosti i sigurnosti kao i sposobnost oblikovanja vlastitih digitalnih pravila umjesto pasivnog prihvaćanja tuđih.

Posljednjih nekoliko godina digitalna transformacija, čiji je neizostavni dio digitalni suverenitet, jedan je od glavnih prioriteta EU-a. Središnji dokument EU koji se bavi digitalnim suverenitetom jest „Stanje digitalnog desetljeća 2025: Nastavak izgradnje suvereniteta i digitalne budućnosti EU-a“ (State of the Digital Decade 2025: Keep building the EU’s sovereignty and digital future), koji je u lipnju prošle godine usvojila Europska komisija i koji predstavlja godišnju komunikaciju o stanju Digitalnog desetljeća (Digital Decade) s naglaskom na jačanje tehnološke suverenosti i digitalne autonomije EU-a kroz ulaganja, politike i mjere do 2030. Cilj je smanjiti ovisnosti o tehnološkim dobavljačima trećih zemalja, poticati digitalnu infrastrukturu, vještine i inovacije te osigurati konkurentnost i sigurnost digitalnog prostora EU-a.

U članku pod naslovom „Oblikovanje digitalne transformacije: objašnjenje strategije EU-a“, originalno objavljenom na web stranici Europskog parlamenta 2021, te ažuriranom 2023. godine objašnjeno je što je digitalna transformacija i kako je EU oblikuje, o umjetnoj inteligenciji i podatkovnoj strategiji, kibersigurnosti i digitalnom obrazovanju.

Važni i za komunikacije i medije

EU želi osigurati i da digitalna pravila budu u skladu s temeljnim ljudskim pravima i privatnošću, europskim pravnim standardima (npr. GDPR) te općim demokratskim normama. Također, za EU je dio digitalnog suvereniteta sposobnost da razvija vlastite tehnološke kapacitete (AI, sigurnosne tehnologije, infrastrukturu), konkurira na globalnom tržištu, te oblikuje standarde i postavlja konkurentska pravila.

Dokumenti usvojeni u sklopu projekta digitalne autonomije od ključne su važnosti i za komunikacije i medije. Na konferenciji „Europa i Hrvatska u digitalno doba: sloboda govora i odgovornost medija“, održanoj početkom veljače, istaknuto je kako je Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act, DSA) ključan okvir za stvaranje sigurnijeg i pravednijeg online okruženja. DSA je regulativni tekst koji modernizira pravila za digitalne usluge u Uniji i stvara sigurno, transparentno i odgovorno digitalno tržište. Cilj mu je smanjuje rizika i ovisnosti u digitalnim platformama (npr. upravljanje sadržajem, profiliranje, zaštita potrošača) te time doprinosi digitalnoj suverenosti EU.

Jasna Vaniček-Fila, nacionalna koordinatorica projekta „Novinari su važni“ pri Vijeću Europe te članica Vijeća za elektroničke medije (VEM), upozorila je da su digitalne platforme u posljednjih nekoliko godina temeljito preoblikovale medijski krajolik do te mjere da je on danas teško prepoznatljiv u odnosu na ranije razdoblje. Prema njezinim riječima, nužno je uspostaviti jasnu poveznicu između velikih platformi i medija.

(Uz DSA, tu je i Europski akt o slobodi medija (EMFA) o kojem je Media.ba već pisao i koji obvezuje platforme da medijima obrazlože razloge uklanjanja njihova sadržaja.)

Domagoj Maričić, pomoćnik ravnatelja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), na istom je skupu pojasnio da DSA predstavlja dugo očekivani propis jer prije njega nije postojala sustavna regulacija internetskog sadržaja. Akt nastoji provesti načelo jednakih pravila u offline i online prostoru. Iako se često spominju govor mržnje i dezinformacije, DSA obuhvaća i širi spektar nezakonitih sadržaja, od seksualnog iskorištavanja djece do povreda prava intelektualnog vlasništva.

Neki dokumenti važni za razumijevanje digitalne autonomije

Dokument pod nazivom Digital Decade Policy Programme “Path to the Digital Decade” (Program politike digitalnog desetljeća „Put u digitalno desetljeće“) politički je i institucionalni okvir EU-a za provedbu Digitalnog desetljeća, uključujući mehanizme suradnje s državama članicama. Pruža osnovu za sustavnu koherentnost politika i mjera koji doprinose jačanju digitalnih mogućnosti i smanjenju ovisnosti o ne-EU tehnologijama – ključni element digitalne autonomije.

Još su dva dokumenta EU izuzetno su važna za provođenje projekta digitalne autonomije. Prvi je Digital Europe Programme (2025-27), koji nije direktni „strateški dokument“, ali je financijski instrument koji osigurava 1,3 milijarde eura za AI, kibernetičku sigurnost i digitalne vještine. Ovo je praktičan korak EU-a u izgradnji tehnološke sposobnosti i autonomije, smanjujući ovisnosti o tehnologijama izvan Unije.

Drugi je Digital Rulebook (EU digital acquis), odnosno Digitalni pravilnik (EU digitalna pravna stečevina) kao skup ključnih EU zakona i propisa koji uređuju digitalnu ekonomiju – npr. Digital Markets Act, Digital Services Act, NIS2 itd. – i služi kao regulatorni temelj za zaštitu digitalnog tržišta, poticanje konkurencije domaće industrije i zaštitu prava građana. Te regulatorne norme nisu same cilj digitalne autonomije, ali su ključne za jačanje tehnološke i tržišne nezavisnosti EU-a.

Digital Markets Act (DMA, Zakon o digitalnim tržištima) je regulatorna uredba koja se usredotočuje na konkurenciju i sprečavanje dominacije velikih tehnoloških platformi (gatekeepera). Postavlja obveze i zabrane za velike digitalne operatore kako bi se tržište učinilo pravednijim i interoperabilnijim. DMA je jedan od ključnih dijelova EU-ovog digitalnog rulebooka i doprinosi strateškoj autonomiji smanjenjem dominacije ne-EU tehnoloških divova i poticanjem razvoja lokalnih digitalnih rješenja.

Dokument 2030 Digital Compass: the European way for the Digital Decade (EU Communication), koji su usvojili Europski parlament i Vijeće Europske unije u prosincu 2022. godine, ključni je strateški okvir EU-a za digitalnu autonomiju i digitalnu transformaciju do 2030. godine. Postavlja viziju i operativne ciljeve za četiri dimenzije: digitalne vještine i radnu snagu, digitalnu infrastrukturu i sigurnost te digitalizaciju poslovanja i javne uprave, interoperabilne i sigurne digitalne usluge. Naglašava potrebu za smanjenjem tehnoloških ovisnosti o trećim zemljama i jačanje konkurentnosti EU-a kroz zajedničke projekte (npr. poluvodiči, sigurni cloud, AI).

Na kraju, a ne manje važan, Digital Decade Policy Programme 2030 (Program politike digitalnog desetljeća 2030) osnovni je EU dokument usvojen 2023. godine. To je politički i pravni okvir koji uređuje ciljeve digitalne transformacije do 2030. Navedeni su mjerljivi ciljevi za digitalnu infrastrukturu, vještine, interoperabilnost i digitalnu ekonomiju, uključujući nadzor ispunjavanja kroz godišnje izvještaje (npr. State of the Digital Decade Report). Ovaj paket je temelj EU-ove strategije digitalne autonomije, jer utvrđuje ciljeve, pokazatelje i metodologije za praćenje napretka Unije.

___