Utrostručen broj negiranja genocida u odnosu na godinu ranije.

foto: Facebook/Srebrenica Memorial Center

U prvih šest mjeseci ove godine evidentirano je 305 slučajeva negiranja genocida u medijima u BiH i Srbiji što je tri puta više u odnosu na 2023. godinu, kada je evidetirano 90 takvih slučajeva. Ovo su podaci izvještaja “(Ne)procesuiranje negatora genocida”, koji je prošli petak predstavio Memorijalni centar Srebrenica.

“Povratak na 305 slučajeva sa specifičnim porastom u aprilu i maju pokazuje da su negatori genocida donošenje Rezolucije o Srebrenici u UN-u iskoristitli da u većem broju negiraju genocid u Srebrenici, a drugi razlog je i neprocesuiranje negatora iz ranijeg perioda”, piše u izvještaju.

Prema izvještaju, 2021. godine zabilježeno je 240 slučajeva negiranja genocida, dok je 2022. označana kao godina sa najvećim brojem negiranja genocida (681).

U izvještaju se navodi da mediji iz Republike Srpske i Srbije igraju ključnu ulogu u oblikovanju stavova o genocidu u Srebrenici među građanima Republike Srpske i Srbije, a osim što služe kao medijske plaforme za negatore genocida, vrlo često se pojavlju i kao negatori.

Najveći broj slučajeva negiranja genocida zabilježen je u novinskog agenciji Srna (191 slučaj), zatim u srbijanskom tabloidu Informer (48), a slijede ih Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS) sa 28 evidentiranih slučajeva i srbijanska Politika sa 21 slučajem.

Za javni servis RTRS i novinsku agenciju Srna piše da su aktivni mediji u širenju negatorskih narativa o genocidu u Srebrenici, ali da su zabilježeni i kao negatori. RTRS je u prvih šest mjeseci ove godine kao negator genocida evidentiran u dva slučaja, a u 25 slučajeva to je činila agencija Srna.

Osim Informera i Politike, među medijima u kojima je zabilježeno negiranje genocida u Srebrenici su i tabloid Alo, koji je u 10 slučajeva poslužio kao platforma za negiranje genocida i isto toliko puta direktno negirao genocid, te Novosti, Sputnjik, Tanjug, Kurir i Blic. Ono što je karakteristično za sve medije iz Srbije je, kako piše u izvještaju, to da su bliski aktuelnoj vlasti, odnosno vladajućoj stranci predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Među pojedinicima iz BiH koji su istaknuti kao najveći negatori genocida u Srebrenici su predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik sa 42 zabilježena negiranja genocida i predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice i uposlenik Općine Srebrenica Branimir Kojić, koji je 27 puta negirao genocid u Srebrenici. I Dodik i Kojić su za negiranje i relativizaciju genocida u Srebrenici koristili medije putem kojih su širili takve narative.

Načini negiranja genocida u Srebrenici su: aktivno negiranje genocida (234 slučaja), relativizacija genocida kojom negatori opravdavaju ili porede genocid sa drugim ratnim zločinima (44 slučaja), pružanje podrške ili veličanje počiniteljima genocida bez direktnog negiranja genocida (osam slučajeva), priznavanje zločina ali ne i genocida (18 slučajeva) i trijumfalizam koji predstavlja ekstremni oblik, odnosno slavljenje genocida (jedan slučaj).

Rezolucija o genocidu koja je usvojena u Ujedinjenim nacijama u maju 2024. godine i kojom se 11. juli označava kao međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici i sporost pravosuđa u BiH u podizanju optužnica vezanih za negiranje ratnih zločina medijskom analizom sadržaja u Srbiji i BiH je dovelo, kako piše u izvještaju, do utrostručenja revizionističkih narativa vezanih za genocid u Srebrenici.

Od jula 2021., kada je bivši visoki predstavnik u BiH nametnuo izmjene Krivičnog zakona, a prema kojima je kažnjivo negiranje genocida, zločina i veličanje zločinaca, istaknuto je da su podignute tri optužnice, od čega su dvije dokaz ranije prakse Tužilaštva BiH o cjepkanju optužnica protiv jedne osobe na više njih, a treća je odbijena. Pasivnost bh. pravosuđa je, kako piše u izvještaju, ohrabrila političare i predstavnike institucija u BiH i Srbiji da javno nastave sa trendom poricanja i relativizacijom genocida u Srebrenici.

Izvor: Memorijalni centar Srebrenica, Detektor.ba