Uvrijeđeni zastupnik je zbog izjava predsjednice parlamenta tužio i nju i medije, pa je sud novčano kaznio novinare, ali ne i političarku

foto: Pexels

Novinarska udruženja iz Srbije reagovala su na sudsku odluku kojom su mediji novčano kažnjeni jer su prenijeli izjave političara. Konkretno, riječ je o izjavi predsjednice Narodne Skupštine Srbije Ane Brnabić na račun zastupnika Nemanje Šarovića koju su prenijeli portal 021 i RTS, a sud ih kaznio isplatom naknade nematerijalne štete i pokrivanja troškova postupka.

Prvostepenu presudu Višeg suda u Beogradu, kojim su spomenuti mediji osuđeni, Udruženje novinara Srbije (UNS) smatra opasnom praksom koji može ugroziti slobodu informisanja.

Podsjećaju da je bivši zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Nemanja Šarović tužio portal 021 zbog vjerno prenesenog teksta sa stranica RTS-a, u novembru 2024. godine, u kojem se citira izjava u kojoj je Brnabić za Šarovića, između ostalog, rekla da je „Đilasov plaćenik“.

Zbog objavljivanja izjave Šarović je tužio i RTS, a Viši sud je u prvostepenom postupku i u ovom slučaju donio odluku da je RTS obavezan da Šaroviću nadoknadi nematerijalnu štetu zbog povrede časti i ugleda, kao i troškove postupka.

Šarović je zbog tih izjava tužio i Anu Brnabić, ali je Prvi osnovni sud odbio njegov tužbeni zahtjev.

Mediji kažnjeni, političarka nije

UNS je posebno zabrinut zbog činjenice da sudovi prepoznaju odgovornost medija za objavljivanje izjave nosilaca visokih javnih funkcija, a u isto vrijeme ne i odgovornost funkcionera za istu izjavu.

Ističe i da presude protiv medija zbog vjerno prenesenih izjava funkcionera mogu dovesti do ozbiljnih posljedica po slobodu izražavanja, jer se ovakvom sudskom praksom medijima nameće odgovornost za objavu izjave, umjesto javnim funkcionerima koji javno iznose različite optužbe. 

Izrazili su i posebnu zabrinutost jer „ovakve odluke suda mogu medije dovesti u situaciju da ne budu u mogućnosti da prenesu važne informacije koje iznose javni funkiconeri, što direktno ugrožava kako njihovu slobodu, tako i pravo građana da budu informisani o pitanjima od javnog interesa“.

UNS ističe da sudovi moraju u obzir uzeti i ulogu medija u demokratskom društvu, kao i posljedice koje ovakva presuda može imati po slobodu javnog informisanja.

U tom smislu, Udruženje podsjeća da je i praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazala da mediji ne smiju biti kažnjavani zbog prenošenja izjava o pitanjima od javnog značaja.  

„Posao novinara i medija je da objavljuju informacije o tome šta izjavljuju najviši politički akteri i da je pravo javnosti da o tome bude blagovremeno i tačno informisana“, zaključuje UNS.

Novi udarac medijima

NUNS smatra da presuda otvara ozbiljno pitanje primjene standarda slobode izražavanja, zadaje novi udarac medijima i može imati obeshrabrujući efekt na njihov rad, posebno kada izvještavaju o političkim događajima od javnog interesa i prenose izjave javnih funkcionera.

Podsjećaju i da, u konkretnom slučaju, portal 021 nije samostalno proizveo niti iznio sporne tvrdnje o Nemanji Šaroviću, nego je prenio informaciju sa RTS-a, uz jasno navođenje izvora, autora izjave i korištenje navodnika, ali i bez suštinskih izmjena, navodeći gdje je izjava prvobitno objavljena.

„Upravo je ova činjenica od ključnog značaja za ocenu odgovornosti medija. Postoji suštinska razlika između toga da novinar sam tvrdi da je određena osoba 'Đilasov plaćenik' i da izvesti javnost da je takvu tvrdnju iznela predsednica Narodne skupštine. U ovom slučaju, predmet izveštavanja jeste sama javno izrečena tvrdnja funkcionerke i političarke, a ne njeno predstavljanje kao utvrđene činjenice od strane medija“, navodi NUNS.

Posebno problematičnim smatraju to što se presudom, uprkos jasnom označavanju izvora, medijima u budućnosti praktično nameće obaveza da prije objavljivanja utvrđuju istinitost sadržaja političkih izjava koje prenose. „Takav standard može dovesti do situacije u kojoj mediji više neće moći da prenose izjave javnih funkcionera bez prethodnog sprovođenja sopstvene istrage o njihovoj istinitosti. To bi ozbiljno ograničilo pravo javnosti da zna šta su javni funkcioneri rekli i predstavljalo bi pritisak na medije da izbegavaju izveštavanje o politički osetljivim temama“, ističe udruženje.

Smatraju i kako je posebno sporno što sud nije napravio dovoljno jasnu razliku između činjeničnih tvrdnji i vrijednosnih sudova, jer „izraz poput 'Đilasov plaćenik', u kontekstu političkog govora, može predstavljati političku kvalifikaciju i vrednosni sud, a ne nužno proverljivu činjeničnu tvrdnju“. U tom smislu napominju kako se „od medija ne može zahtevati da dokazuje istinitost vrednosnog suda na isti način na koji se dokazuje postojanje nekog konkretnog događaja ili činjenice“.

Potvrđivanje standarda koje bi moglo dovesti do autocenzure

NUNS podseća da je sloboda izražavanja posebno zaštićena kada se radi o političkom govoru i pitanjima od javnog interesa. „Granice prihvatljive kritike šire su kada je reč o javnim i političkim ličnostima, koje moraju pokazati viši stepen tolerancije prema javnom nadzoru i kritikama nego privatna lica. Ovakav standard je Evropski sud za ljudska prava više puta potvrdio u svojoj praksi“, piše u saopštenju.

Podsjećaju i kako se u ovom slučaju radilo upravo o političkom događaju – incidentima u Narodnoj skupštini – i o izjavi predsjednice Narodne skupštine datoj javnom medijskom servisu.

„Sud je morao da uzme u obzir ne samo pravo tužioca na zaštitu časti i ugleda, već i značaj prava javnosti da bude informisana, ulogu medija u demokratskoj kontroli vlasti i posledice koje ovakva presuda može imati na buduće izveštavanje“, ukazuje NUNS.

Veoma je važno, dodaje udruženje, što je sporni tekst predstavljao prenošenje već objavljene informacije drugog medija, što je i sam sud konstatovao. U takvim slučajevima Evropski sud za ljudska prava zahtjeva pažljivu procjenu konteksta, izvora informacije i načina na koji je novinar predstavio sporne navode, a ne automatsko prebacivanje odgovornosti za sadržaj tuđe izjave na medij koji ju je prenio.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava jasno nalaže da mediji ne smiju biti kažnjavani zbog neutralnog prenošenja izjava trećih lica o pitanjima od javnog značaja. Izvještavanje o tome šta govore ključni politički akteri u zemlji predstavlja osnovnu dužnost medija, a javnost ima neprikosnoveno pravo da o tome bude blagovremeno obaviještena.

NUNS upozorava da bi potvrđivanje ovakvog standarda moglo dovesti do autocenzure: mediji bi mogli početi da izbjegavaju prenošenje izjava političara, javnih funkcionera i drugih aktera javnog života, upravo zbog straha da će odgovarati za sadržaj njihovih izjava.

„Zaštita časti i ugleda jeste legitimna, ali ne sme biti ostvarena na način koji medijima nameće obavezu da preuzmu odgovornost za svaku izjavu koju javni funkcioner izgovori. U suprotnom, zaštita prava ličnosti može postati instrument za ograničavanje prava javnosti da bude informisana i za sužavanje prostora za slobodnu političku debatu. Kažnjavanje medija koji profesionalno i verno prenose izjave političara ne doprinosi zaštiti časti i ugleda, već isključivo stvara atmosferu straha i guši slobodnu javnu debatu“, zaključuje NUNS.

Izvori: UNS, NUNS

___