Postavljaju li novinari pitanja političarima?

Postavljaju li novinari pitanja političarima?

Postavljaju li novinari pitanja političarima?

Rijetki su mediji koji kandidate propituju o tome šta će zaista uraditi na lokalnom nivou i kako to misle uraditi.

Predizborna kampanja i ove, kao i svih predhodnih mučnih izbornih godina (a svaka druga nam je takva), ušla je u sve pore naših života. Oni vise sa bandera, oni su u našim poštanskim sandučićima, njihova lica su na osvježivačima prostora, vrebaju nas iza ugla sa nelegalno postavljenih plakata.

Predizborne poruke su umotane u svaki javni nastup kandidata, kojih ima valjda bezbroj na ovim lokalnim izborima. Mediji, nažalost, uglavnom ili doslovno prenose poruke kandidata, uglavnom bez da postavljaju pitanja koja bi građanima pomogla da donosu odluku i budu informisani, čime ustvari ne vrše jednu od svojih osnovnih funkcija u demokratiji. Ustvari, predizborna medijska slika nam pokazuje da te demokratije i nema previše, nego da stanje u kojem se nalazimo više podsjeća na autokratiju u kojoj oni na vlasti pod svojom kontrolom imaju skoro sve segmente javnog života, pa i medije.

Rijetki su mediji koji kandidate propituju o tome šta će zaista uraditi na lokalnom nivou i kako to misle uraditi. A kada bi im postavljali takva pitanja, onda bi ih nakon izbora mogli da podsjete na obećanja i na to da su odgovorni za ono što govore u javnosti. No, nema ni obećanja a ni pitanja u ovoj i ovakvoj realnosti. Zato je sve što se dešava u ovim danima oko nas jedna velika predizborna kampanja, od referenduma do koncerata, a omiljene tema su rat i buđenje, odnosno podgrijavanje starih strahova i netrpeljivosti.

Koliko građani vjeruju u moć svog glasa i uopće izbora, pokazuju oglasi koji su se danima pojavljivali na najposjećenijem portalu za kupovinu i prodaju olx.ba. Prema cjenovniku koji su “uspostavili” oglašivači na toj stranici, glas na lokalnim izborima u BiH košta 50 KM. Prodaja glasova, naravno, je krivično djelo ali se bez obzira na to dešava svake godine, samo nikada glasovi nisu završili na rasprodaji u oglasima.

Slobodna Evropa razgovarala je sa jednim od “prodavača” koji im je rekao kako političari “ionako ne vode računa o narodu tako da – ako prodamo glas – barem smo nešto ušićarili”.

Predizborni referendum

Za sada se čini kako SNSD ima najglasniju kampanju, koje su dio postale gotovo sve stranke. Kampanja je naravno referendum. Ta stranka je 18. septembra objavila da zaustavljaju u potpunosti predizbornu kampanju kako bi svu pažnju usmjerili na referendum koji bi trebao da se održi 25. septembra. Naravno, referendum je odlična izlika da se udaljimo od pravih tema i svih dosadašnjih (ne)uspjeha. Mediji nisu postavili nikakvo pitanje u vezi ove odluke. (Isti dan kada je najavljeno obustavljanje kampanje, Dodik je govorio u Trebinju na predizbornom skupu promovirajući svog kandidata za gradonačelnika, Luku Petrovića. A šta je bolja reklama u Dodikovom svijetu nego reći da je neko njegov “najbliži saradnik”.

Priča o refrendumu je ustvari prilika za buđenje strahova i podsjećanje ko je tu da štiti narod, a ko da ga ugrožava, ko smo “mi” a ko su “oni”. I ne radi to samo SNSD, nego skoro sve političke opcije u zemlji. Dodiku je ovo naravno još jedna prilika da napada institucije države, u kojima i članovi njegove stranke obnašaju visoke funkcije, no to kao da zaboravi povremeno. Dodik tako redovno ponavlja, a ovih dana je to u fokusu, kako je Ustavni sud politička institucija koja je pod “političkim pritiskom pojedinih bošnjačkih političara, kao i pojedinih ambasada i Kancelarije visokog predstavnika”.

Mediji su uglavnom zaboravili podsjetiti građane kako u ovoj instituciji - kao i u svim državnimm - sjede predstavnici svih konstitutivnih naroda. Što se tiče politizacije, i SNSD je učestvovao u tom procesu u kojem je Ustavni sud postao ono što imamo danas, a to nagrada za partijske poslušnike i svih nacija i boja. Srećom, uvijek ima neko ko se sjeća bolje i ko pišie hrabrije. Senad Avdić podsjeća kako su imenovane sudije Ustavnog suda te da Predsjednik RS sebe vidi iznad zakona.

“Milorad Dodik, podvucimo crtu, ne priznaje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, presude Evropskog suda za ljudska prava, pravomoćne presude Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Uskoro namjerava aktivirati i referendum o ukidanju Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine kojim odavno licitira i prijeti. Ismijava preporuke Vijeća za implementaciju mira, kaže da je riječ o neformalnom, samozvanom, nepotrebnom međunarodnom kriminalnom društvu. Možda bi mu više odgovaralo Vijeće za implementaciju rata? Sve što je mogao srušiti mirnim, političkim sredstvima u BiH već je srušio i obesmislio. Za nešto više, ipak će mu trebati rat…”

No, Dodik je ovih dana rekao i kako je spreman podnijeti odgovornost za ovaj proces. Slobodni mediji ga mogu podsjetiti na to nakon 25. septembera.

Ono što su mediji zanemarili, a političari namjerno ne spominju, je cijena referenduma koji će platiti građani a koja iznosi 1,4 miliona KM. Mediji su jednostvano mogli preračunati koliko bi se za taj novac moglo uraditi stvari koje bi bile korisne lokalnoj zajednici što bi građanima možda olakšalo odluku da li da referendum podrže ili ne.

Poruke mrtvima i živima

Druga omiljena tema za političare u predizbornoj kampanji (a čini se da kampanje odvijaju već godinama, 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici) već više od 20 godina je rat, a podgrijavanje straha omiljena igra. Mrtvi su odavno postali samo predizborni listići. Huškačke izjave političara mediji najčešće samo prenesu, doslovno ne smatrajući da su odgovorni za te poruke mržnje.

Parastos služen u naselju Tunjica kod Novog Grada završio se kao poziv na referendum, i naravno podrška političkoj opciji koja ga promovira. Načelnica opštine Snježana Rajilić je obraćajući se okupljenima rekla kako to nije mjesto, ”ali je svakako vrijeme da se kaže da 25. septembra svi izađete na referendum i da olovkom odbranite ono što su naši borci i civili branili životima, našu Republiku Srpsku. Mislim da nam je to sad najpreči i najvažniji datum i da to danas treba reći”. Parastos je možda i logično mjesto za predizbornu kampanju u zemlji gdje i mrtvi glasaju.

Predizbornih dana u RS dijelile su se i medalje. Sredinom septembra posthumno je odlikovano 140 boraca VRS “za zasluge u borbi protiv neprijatelja i oslobođenje RS”. Odlikovan je i “čuvar srpskog vojničkog groblja u Solunu”, čime mu je priznat “javni rad i rezultati u očuvanju kulturnog i istorijsog naslijeđa srpskog naroda.”

Naglo prije izbora, ova zemlja redovno postaje veliko gradilište, a vlastodršci primijete da postoje oko njih i neki građani koji imaju svoje potrebe. Kao recimo potrebu da imaju vodu u kući u 2016. godini. Vlastima u Sarajevu trebale su godine da izdaju građevinsku dozvolu za izgradnju vodovoda za naselje Nahorevo koje pripada općinama Centar i Stari Grad. Predsjedavajući Općinskog vijeća Centar Nedžad Ajnadžić, kandidat na izborima (što nije naglašeno u tekstovima u kojima su mediji izvijestili o ovom događaju) je kazao da je to projekat od životne važnosti za lokalno stanovništvo.

“Vodovod je najbolji poklon koji smo mogli dati našim građanima”, rekao je Ajnadžić, zaboravljajući, kao što su i mediji zaboravili da ga podsjete, da će vodovod biti izgrađen od sredstava građana. Ovako izgleda kao da Ajnadžić (tj. SDA i SBB) poklanjaju nešto građanima, što naravno nije istina.

Problem zatvaranja mljekare “Milk” u Mokrom kod Pala također je iskorišten u predizborne svrhe. Mediji su prenijeli kako je kandidat Koalicije "Složno za Pale", Boško Jugović, rekao kako je vlasnik mljekare "Milk" morao zatvoriti preduzeće zbog nedostatka sluha općinske vlasti, ali da je, ukoliko se takav odnos promijeni, spreman ponovo pokrenuti proizvodnju. Kandidat kaže kako su kapaciteti ove mljekare dovoljni da se iskoristi i prikupi kompletno mlijeko koje lokalni domaćini i vlasnici farmi mogu u isporuče.

“Jugović je naglasio da će koalicija, kada osvoji vlast u opštini Pale, nastojati da pruži punu podršku porodičnim preduzećima kao što je mljekara u Mokrom. Prema njegovim riječima, nastojaće da podsticajima stimulišu proizvodnju malih i srednjih preduzeća na korist kompletnog stanovništva ove lokalne zajednice. Koaliciju 'Složno za Pale' čine SNSD, Pokret za naš grad - Pale, DNS, SP, Ujedinjena Srpska, SzDS i Ekološka partija Republike Srpske”, izvijestili su mediji, u tekstu bez ijednog pitanja ili provjere navoda, i napomene da je sve izrečeno u svrhu predizborne kampanje.

Prije izbora i nekadašnji borci dobijaju stanove. Tako je u Rogatici Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, uručio ključeve 11 stanova borodicama boračkih kategorija, 22 godine nakon rata.

Prazna obećanja - najbolja reklama

Na skupu SDA u Kalesiji govorio je i član Predsjedništva BiH Izetbegović (kako se pojavljivanje na predizbornim skupovima pravda na “poslu”? Da li uzme slobodan dan ili bolovanje? Ili i ovo ide na naš račun? ...mediji nisu provjerili), ne dotičući se nijednog lokalnog problema, sa kojim vjerovatno nije ni upoznat. Ali se sjetio rata.

“Niko više od nas nije spremniji za takav put, ali jednako tako niko od nas nije spremniji da odbrani i da garantuje da Srebrenica, Tomašica, da svako mjesto patnje ljudi koji su bez razloga pobijeni u ovoj zemlji nikada neće biti ništa drugo do Bosna i Hercegovina…” Nastavak govora je ironičan i neukusan. “Kalesija ima izvanredne resurse, u jednoj stvari možda najbitnijoj čega možda niste ni svjesni, vi ste prvi u ovoj zemlji u natalitetu. Glavni resurs, glavno bogatstvo svake države, svakog mjesta su na kraju ljudi”. Na kraju, Izetbegović promovira svog kandidata za kojeg kaže da pripada generaciji koju je “SDA odgojila”, te obećava u njegovo ime kako će u Kalesiju dovući biznismene.

“Svima onima koje je SDA odgojila, kojima je SDA dala šansu, koji su napravili u životu uspjeh i karijeru zahvaljujući SDA, večeras poručujem neka se okane ćorava posla i ne podmeću klipove ovoj stranci. Ne mogu je zaustaviti”, zaprijetio je Izetbegović, a mediji prenijeli od riječi do riječi.

Sličan je po porukama bio skup koji je SNSD održao u Šipovu gdje su pozvali stanovnike da budu sretni, što naravno jedino mogu ako glasaju za njih.

“Šipovo je dokaz da Savez za promjene ne znači napredak već sunovrat, vi to najbolje osjećate. Zaustavili ste razvoj, infrastrukturu i oni koji žele da se vrate stazi razvoja, neka glasaju za našu listu, za divne ljude, ostvarene u svojim poslovima, koji žele da ovaj grad bude bolji”, rekao je Dodik na predizbornom skupu, a mediji nisu pitali šta konkretno znače ova obećanja.

Predizborna kampanja je naravno i obećanje o kupovini kuće za jednu ugroženu porodicu, a baš takva redovno čujemo u predizbornim kampanjama. Ove godine prvu je poslao Dodik putem Glasa Srpske u tekstu sa naslovom: “Predsjednik kupuje kuću sedmočlanoj porodici” ispod kojeg slijedi patetična priča o predsjedniku koji se vozio kroz vrleti RS, da bi sasvim slučajno saznao o sudbini porodice koja živi u šumi. Dodik je obećao da će im kupiti kuću “u kojoj će porodica Đorđić moći da živi normalno sa svojim malim anđelima”. U tekstu piše da će kuća navodno biti kupljena od sredstava iz kabineta Predsjednika, što znači da je neće on kupiti nego će je kupiti građani RS.

Ko pjeva, zlo ne misli

Redakcija portala Faktor.ba odlučila se tokom ove predizborne kampanje za zanimljiv potez. Novina koju se često veže za jednu političku partiju u BiH, ispod svakog teksta koji smatraju dijelom predizborne kampanje naglašava kako redakcija “ne snosi odgovornost za sadržaje saopćenja političkih stranaka”. Ustvari oni, kao i svi drugi mediji, snose odgovornost za sve što objave u novini, pa tako i saopćenja političkih stranaka. Jer mediji ne smiju prenositi saopćenja, nego im ona služe kao povod za tekst i pitanja.

Predizborni skup SDA i SBB u Goraždu je bio koncert "Sevdah na Drini”. Naglašeno je u izvještaju sa koncerta da je sve prošlo “bez političkih govora”, tako da su Goraždani barem pošteđeni praznih obećanja.

“Naše sugrađane, u ovom vrtlogu političkih događaja, promocija, informacija, željeli smo bar na jednu noć poštedjeti toga i pokloniti im jednu lijepu noć pored Drine”, prenosi Dnevni Avaz riječi kandidata koji ništa ne obećava, valjda siguran u pobjedu.

Predizborni skup je i promocija knjige. U Bugojnu je SDA promovisala knjigu o Aliji Izetbegoviću. Predsjednica lokalnog stranačkog odbora je podsjetila kako je riječ o čovjeku kojem trebamo zahvaliti jer smo “dobili državu koju svi moramo čuvati”. A njegov sin nas i sada vodi.

Pored toga što sva tri člana Predsjedništva učestvuju vrlo aktivno u predizbornima kampanjama svojih stranaka, oni kao mjesto za skupove koriste i zgradu te institucije. Tako se u zgradi Predsjedništva održao sastanak lidera SDA, HDZ BiH i SBB-a sa predstavnicima Autocesta BiH. Izetbegović je prije sastanka novinarima rekao da vjeruje da će “uz pomoć Radončića, lidera SBB-a koji se pokazao kao uspješan graditelj, u periodu od četiri do šest godina biti završena izgradnja putne infrastrukture u BiH.”

Ovaj tandem se pojavljuje često skupa na predizbornim skupovima, i van zgrada državnih institucija. U Jajcu su njih dvojica govorili o europskom putu i ulasku u NATO, što naravno nema nikakve veze sa lokalnim problemima, ali to nisu primijetili prisutni novinari. I na ovom skupu se Izetbegović zahvalio Radončiću “na zajedničkim naporima koji imaju za cilj stabilizaciju prilika u našoj zemlji”, poručujući da će kandidati SDA i SBB-a “raditi sve da BiH 2020. godine bude najbrže rastuća ekonomija i razvijajuća infrastruktura na Balkanu”.

Informisani građani su snaga demokratije. Ovdašnji mediji teško uspijevaju, a neki se i ne trude, da “naoružaju” građane informacijama koje će im omogućiti da donesu odluku na dan izbora. I tako se vrtimo u krug i slušamo prazna obećanja već više od dvije decenije.