Govor mržnje u bh. medijima najčešće šire njihovi sagovornici i političari, piše u analizi koju je objavila Fondacija Friedrich Ebert.

foto: pixabay

Politička klima u BiH pogodna je za upotrebu govora mržnje, a bh. političari se govorom mržnje nerijetko služe kako bi nastavili da okupljaju glasače iz svoje etničke grupe oko etničkih, nacionalnih i vjerskih pitanja, piše u analizi “Govor mržnje kod poličara u BiH” autora Dejana Lučke.

U analizi piše da su u BiH političari i političke stranke dio građanstva koji najviše doprinosi velikom postotku širenja govora mržnje u javnosti, a navodi se i da je jedno od posljednjih istraživanja pokazalo da su žrtve govora mržnje u BiH etničke i vjerske grupe, LGBTI populacija, migranti i drugi, te da govor mržnje u medijima najčešće šire sagovornici medija i političari.

Govor mržnje se, kako piše u analizi, naročito intenzivira u periodu održavanja izbora u BiH kada dolazi do “intenzivnije promocije uvredljivih stavova, politizacije društva po mnogim osnovama i uopšte stvaranja klime antiintelektualnog stanja svijesti”.

Kako piše u analizi, političari u BiH se ne libe koristiti vrijeđajuće izraze, omalovažavati druge nacije i vjere i napadati neistomišljenike, koristeći mržnju kao glavni motiv. Kao jedan od takvih primjera navodi se slučaj video spota političke stranke Ujedinjena Srpska koji je objavljen u septembru 2020., a u kojem se na stereotipan i uvredljiv način prikazuju pripadnici određenih naroda u BiH. Iako je zbog toga Centralna izborna komisija donijela odluku o poništavanju ovjera za kandidovanje na izborima toj stranci, Sud BiH je poništio tu odluku i omogućio im kandidaturu. Ovaj spot je objavljen u velikom broju medija, a navedena stranka je, kako piše u analizi ostvarila dobre rezultate na tim izborima i “za očigledan govor mržnje” nije pretrpjela nikakvu značajanu sankciju.

U analizi su još navedeni i primjeri slučajeva upotrebe govora mržnje od strane političara tokom gostovanja u medijskim emisijama, a među najistaknutijim primjerima su oni u slučaju člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je, između ostalog, političku analitičarku Tanju Topić optužio da je agent Savezne obavještajne službe Republike Njemačke BND, vrijeđajući nju i njenu porodicu. Dodatnu opasnost u ovakvom govoru je, kako piše analizi, predstavljalo ugrožavanje njene sigurnosti budući da takav govor dolazi od strane čovjeka koji dolazi sa vrha vlasti u BiH.

U BiH postoji specifična situacija gdje se govor mržnje, kako piše u analizi, rasplamsa nakon određenih događaja koji su vezani za BiH i njene narode, a poseban “okidač” za govor mržnje bile su izrečene presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Nakon tih presuda, navodi se da se govor mržnje u ogromnoj količini povećao na društvenim mrežama, internet portalima i međusobnoj komunikaciji, a takav govor su poticali i primjenjivali predstavnici vlasti i političari.

U posljednjih nekoliko godina u BiH je kako se, između ostalog navedi u analizi, primjetno povećanje rasizma, predrasuda, diskriminacije i svaljivanje krivice na migrante i izbjeglice pa se tako na društvenim mrežama otvaraju različite grupe koje se bore protiv osoba u pokretu za koje se kaže da veoma lako mogu postati i politički pokreti, kao i da imaju podršku pojedinih političara.

U analizi piše da se “na nišanu” političara nalaze i pripadnici i pripadnice LGBTI populacije, a povećanje govora mržnje prema LGBTI osobama zabilježeno je tokom najave i održavanja Povorke ponosa 2019. godine u Sarajevu. Kao jedan od takvih primjera, u analizi se navodi slučaj tadašnje zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović Hajdarević koja se nakon najave Povorke ponosa oglasila na svom Facebook profilu pozivajući na direktnu diskriminaciju LGBTI osoba navodeći da povorke ponosa imaju za cilj upropastiti narod i državu.

Govor mržnje predstavlja čestu pojavu u bh. medijima, putem kojih se on širi javnim prostorom u BiH, a u analizi piše da je nekada riječ o sadržaju koji se nalazi u samim prilozima ili tekstovima, a nekada on biva pušten u javnost kroz prenošenje izjava određenih ličnosti.

Mnoge izjave koje predstavljaju direktan govor mržnje od strane političara mediji, kako piše u analizi, prenose u originalu i bez komentarisanja ili osude njihove suštine. U analizi se navodi da mediji ne bi trebali cenzurisati određene izjave, ali da bi svaku izjavu koja bi mogla biti blizu govora mržnje trebali staviti u pravilan kontekst.

Online mediji su sve popularniji i polako preuzimaju primat nad tradicionalnim medijima, a navodi se i da su tenzije između političkog izražavanja i govora mržnje sve izraženije u online okruženju u BiH.

Društvene mreže i portali su, kako piše u analizi, postali sredstvo preko kojeg se rasplamsava nevjerovatna mržnja, a navodi se i da nakon “zapaljivih i hušačkih” izjava bh. političara, društvene mreže postaju “svojevrsno bojno polje u kome se borbe vode sa govorom mržnje”.

Veliki problem, kako piše u analizi, predstavlja to što nema snažnije reakcije institucija na raspitivanje mržnje i huškanje na druge i drugačije, ali ni reakcije koja bi dolazila od strane političkih istomišljenika odnosno pripadnika iste ili srodne političke partije u BiH. U analizi se navodi da su takve pojave, za sada, rijetke i da se stiče dojam da političare ne interesuje pretjerano govor mržnje, osim kada im on može politički koristiti.

Potpuno zakonsko regulisanje o govoru mržnje bi, prema analizi, moglo dovesti do pretjerane regulacije što bi značilo ugrožavanje slobode izražavanja zbog čega je potrebno uspostaviti ravnotežu između “ograničavanja mogućnosti za nastanak govora mržnje i čuvanja slobode izražavanja”.

Izvor: Friedrich-Ebert-Stiftung

___