Objavljujemo prevod UNESCO priručnika za edukaciju novinara na bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku.

Kao doprinos jačanju obrazovanja novinara, UNESCO je izdao priručnik “Novinarstvo, 'lažne vijesti' i dezinformacije”, koji pripada nizu vrhunskih resursa za učenje o jednoj od danas najvećih prijetnji kvalitetnom profesionalnom novinarstvu.

Ovaj priručnik treba da služi kao međunarodno relevantan model nastavnog plana i programa koji se može usvojiti kakav jeste ili prilagoditi i koji predstavlja odgovor na rastući svjetski problem dezinformisanja, sa kojim se suočavaju društva generalno, a posebno novinarstvo.

Pojam dezinformacije se u ovoj publikaciji generalno koristi za namjerne (često pomno organizovane) pokušaje zbunjivanja ili manipulisanja ljudi davanjem neistinitih informacija. Često se javlja u kombinaciji sa paralelnim i ukrštajućim komunikacijskim strategijama i čitavim nizom drugih taktika kao što su hakovanje ili kompromitovanje pojedinaca. Pojam netačno informisanje se generalno koristi za informacije koje navode na pogrešan zaključak, a koje su nastale ili distribuisane bez namjere manipulisanja ili nanošenja štete. Obje kategorije predstavljaju problem za društvo, ali dezinformacije su naročito opasne zbog toga što često predstavljaju organizovan i dobro finansiran napor ojačan automatizovanom tehnologijom.

Snabdjevači dezinformacija iskorištavaju ranjivost ili stranački potencijal primatelja za koje se nadaju da će postati pojačivači ili umnožavači. Na taj način nas žele potaknuti da postanemo prenosnici njihovih poruka, iskorištavajući našu sklonost da dijelimo informacije iz različitih razloga. Posebno je opasno to što su „lažne vijesti“ u ovom smislu obično besplatne – što znači da su ljudi koji ne mogu priuštiti kvalitetno novinarstvo, ili nemaju pristup nezavisnim javnim medijskim servisima, naročito podložni dezinformisanju i netačnom informisanju.

Širenje dezinformacija i netačnih informacija uglavnom omogućavaju društvene mreže i aplikacije za dopisivanje, što povlači pitanje nivoa regulacije i samoregulacije kompanija koje pružaju te usluge. S obzirom na to da su to u suštini posredničke platforme, a ne kreatori sadržaja, te kompanije su do sada uglavnom bile podložne samo laganoj regulaciji (osim u području autorskih prava). Međutim, u kontekstu sve većih pritisaka na njih, kao i rizika koje pretjerana regulacija predstavlja za slobodno izražavanje, poduzima se sve više koraka – premda sporadičnih – u okviru samoregulacije.

Posebni izvjestitelj UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja je svoj godišnji izvještaj za 2018. godinu posvetio baš tom pitanju, pozivajući internetske kompanije da izvuku pouke iz samoregulacije novinskih medija i bolje se usklade sa standardima UN-a o pravu na širenje, traženje i primanje informacija.

U ovoj brzo razvijajućoj ekologiji mjera koje poduzimaju i države i kompanije, novinari i novinski mediji imaju veoma važnu ulogu. Tu nastupa ova publikacija.

Priručnik na BHS dostupan je ovdje:

Originalna engleska verzija dostupna ovdje.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.