BiH je prostor koji je naglo i nekontrolisano stekao nove nosioce političke i ekonomske moći. To su bahati ljudi, bez ikakve odgovornosti prema javnosti i bez svijesti o sopstvenoj ulozi u društvu.  Stoga su i prijetnje i fizički napadi na novinare dio sveprisutne atmosfere bahatosti i nasilja koja dominira javnom sferom, koja će se, kako tvrdi Ozren Kebo, glavni i odgovorni urednik magazina 'GRACIJA' u anketi povodom 3.maja, nažalost zasigurno nastaviti i u budućnosti.

1. Šta danas predstavlja najveću prijetnju slobodi medija u BiH?

Kebo: Najveća prijetnja medijima, odnosno njihovoj slobodi u Bosni i Hercegovini je ukupna političko-ekonomska situacija. Govorimo o prostoru koji je naglo, nespremno i bez ikakve kontrole stekao nove nosioce političke i ekonomske moći. To su bahati ljudi, bez ikakve odgovornosti prema javnosti i bez svijesti o sopstvenoj ulozi u društvu. Oni svoju moć shvataju doslovno. Otud prebijeni novinari u Trebinju i otud novinari pod policijskom zaštitom u Sarajevu.  Velike korporacije posredstvom reklama također mogu bitno ograničiti slobodu. Kada govorimo o printanim medijima, Bosna i Hercegovina se pokazala kao svjetska avangarda, jer je mnogo prije aktuelne globalne krize imala novine koje ne žive od tiraža, nego od reklama, donacija ili nekih netransparentnih izvora. Sada će to biti još izraženije. Nažalost, sloboda medija nije - što bi rekao jedan groteskni neprijatelj novinara - trajna kategorija. Evidetno je to vrlo nježan, krhak organizam, napadan sa svih strana.

2. Ko su ključni akteri ugrožavanja medijskih sloboda?

Kebo: U Republici Srpskoj najbrutalniji odnos prema medijima imaju Milorad Dodik i njegov političko-policijsko-medijski aparat. U Federaciji BiH, s nekoliko zapanjujućih ispada, koji govore o sistemskom mišljenju, vodstvo su preuzeli Islamska zajednica i reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

3. Kako ojačati slobodu medija u BiH?

Kebo: Sumnjam u sve raspoložive metode. Sumnjam da se sloboda može ojačati. Po prirodi stvari, sloboda i jačanje ne idu jedno uz drugo. Prvo, tu je država koja bi morala izgraditi takav zakonski okvir koji bi štitio poredak, a dio tog poretka su i medijske slobode. Novinari bi tu bili tek kolateralna dobit. To za sada nije moguće. Što se tiče samih medija, metod u koji najviše vjerujem je samokritičnost. Na isti lucidni način i istim medotada kojima razotkrivaju kriminal vladajućih elita, mediji bi morali sagledati i vlastitu poziciju, korigirati sopstvene greške, lutanja, zastranjivanja. Mislim da bi ih to restruktuiralo iznutra, učinilo spremnijim za buduće napade. Kojih će sigurno biti: nemojmo se zavaravati, prijetnja da će novinarima biti institucionalno zapamćeni neki grijesi je ozbiljan pogled na budućnost društva i njegove slobode.