Video novinarstvo (2)

Video novinarstvo (2)

Video novinarstvo (2)

U drugom dijelu teksta o video novinarstvu, autor donosi pregled osnovnih pravila koje bi trebao imati na umu svako ko se nađe u situaciji da zvukom i videom izvještava o nekom događaju.

Snimanje?

Kamera koju držite u ruci ima mogućnost da snima sliku i ton. Obje komponente podjednako su važne za kvalitetan video izraz. Osnove iz kompozicije kadra prema BBC standardima  daće vam mogućnost da svijet osim kroz kameru ovaj put pogledate i kroz ram osnovnih televizijskih pravila kadriranja.

Horizont mora biti ravan (osim ako namjerno želite postići umjetnički efekat).

Koristite stativ, naslonite se na čvrst predmet ili se čvrsto poduprite. Čak i kada pratite pokret s kamerom u ruci važno je da gledalac ne 'osjeti' potrese i udare.

Ukoliko uopšte ne koristite stativ, obratite pažnju da da na kameri bude uključena opcija „digital/electronic stabilizer“. Ako želite da se kamera kreće kako bi pratila akciju, stavite je, na primjer,  u dječija kolica ili u kolica iz supermarketa ili pričvrstite za bicikl ili automobil.

Namjestite osvjetljenje/eksponažu. Naše oko može vidjeti u širokom rasponu svjetlosnih uslova, od gotovo potpunog mraka, do jake svjetlosti.  Iako se danas ovaj raspon poboljšava i kod modernih kamera, još uvijek ih je lako zbuniti u teškim svjetlosnim uslovima.  Ako snimate osobu sa vedrim nebom u pozadini, kamera će ispravno prikazati nebo, ali će osoba izgledati kao da stoji u mraku, gotovo kao silueta.

Problem je moguće riješiti tako što će svjetlost padati na lice osobe koju snimate – bilo da je u pitanju prirodno svjetlo, ili reflektor/umjetno svjetlo.

U mraku će kamera sve činiti svjetlijim, a kao rezultat toga jednoličnim i ispuhanim.

Mnoge kamere imaju opciju pojačavanja svjetlosti u uslovima slabe vidljivosti. Međutim, ovim se postiže i popratni zrnasti efekat na snimku, te ovu opciju treba ograničeno koristiti.

Ispunite kadar

Najprije je potrebno odrediti glavni fokus interesa i njime ispuniti kadar što je više moguće.  Ipak, nemojte ići do same ivice kadra; objektiv kamere obično pokazuje više slike nego televizijski ekran, pa se neki objekti u blizini ivice kadra znaju izgubiti prilikom emitovanja.

Na taj način ćete se odmah riješiti nebitnih detalja koji mogu odvući pažnju gledalaca.

Pažljivo uokvirite objekt snimanja

Fotografije se mogu prikazati kadrom bilo kojeg oblika.  To je obično, ali ne i uvijek, pravougaoni format. Međutim, televizija ima fiksan format– 4 jedinice širok i 3 jedinice visok.  (Prema britanskim standardima, široki ekran prikazuje 16 jedinica široku i 9 visoku sliku.)

Također je moguće snimati kroz prozor ili zasvođen prolaz. Pazite da na neprirodan način ne izrežete neke značajne objekte kao što su ljudi ili automobili.  Nemojte dopustiti da kraj slike siječe ljude. Kretanje na ivici kadra, naročito ulaženje i izlaženje iz kadra, odvući će pažnju gledalaca.

Snimanje ljudi

Film i televizija od svog nastanka razvijaju pravila snimanja ljudi i predmeta. Kompozicija kadra izučava se na televizijskim i filmskim akademijama. U nastavku vam jednostavnim jezikom donosim skup najosnovnijih instrukcija koje vam mogu unaprijediti vizuelni kvalitet vašeg snimka:

Ako je ljudsko lice prenisko na ekranu, izgledaće kao potonulo. Ako je previsoko, izgledaće kao da je osoba skalpirana. Odgovarajući prostor iznad glave osobe koju snimate varira s veličinom kadra. Ako ljudi gledaju na jednu stranu, ostavite više praznog prostora ispred njih nego iza.  To će im obezbjediti „prostor pogleda“. 

Isto tako, ako osoba hoda, dajte joj prostora za hodanje. 

To se zove prostor za kretanje.

Izgledat će neuredno i neugodno ako se veličina glave osobe koju snimate samo neznatno mijenja iz kadra u kadar.  Mnogo ugodniji efekat postići ćete dramatičnijom promjenom kadrova – na primjer, iz širokog u srednji plan.  Također se trebate upoznati sa standardnom terminologijom za različite veličine kadrova (više informacija o planovima možete naći u priloženom dokumentu).

Obično bi objektiv kamere trebao biti u nivou očiju subjekta. Ako snima dijete, kamerman treba da se spusti na njegov nivo, tj. da sjedne ili čučne, prema potrebi.

Općenito govoreći, kadrovi snimljeni iz niskog ugla (s pogledom prema gore) čine da ljudi izgledaju nametljivo i autoritativno. 

Kadrovi snimljeni iz visokog ugla daju gledaocima udaljen, ali prijatan pogled na scenu.  Takodjer mogu učiniti da osoba koja je objekat snimanja izgleda neuvjerljivije i manje.

Nađite ravnotežu u tonu, boji i masi

Izuzetno simetrične slike izgledaju namješteno i uznemirujuće, ali ako sve što je interesantno stavite na jednu stranu, slika će izgledati neprirodno koliko i soba sa svim namještajem na jednom mjestu.

Tražite ravnotežu imajući na umu masu (veličinu i broj objekata), ton (svjetlo i sjenu) i boju.

Izbjegavajte gomilanje objekata na jednom mjestu ili stavljanje istih na ivice kadra dok je sredina istovremeno prazna. Varirajte kompoziciju: serija kadrova sa glavnom tačkom interesa uvijek u istoj poziciji brzo postaje dosadna.

Općenito govoreći, neparan broj objekata ili ljudi je ugodniji oku nego paran broj.  Tri objekta ili osobe postavljeni u obliku trougla djelovat će vrlo stabilno.

Zapamtite 'pravilo trećine'

Snimatelji početnici imaju tendenciju da stavljaju glavni subjekt u centar kadra.  Međutim, često je mnogo efektnije pomjeriti subjekt za jednu ili dvije trećine prema jednoj strani i dnu ekrana. Ovo je poznato kao 'pravilo trećine' ili 'zlatna sredina': to je pravilo kompozicije koje je nastalo prije više stoljeća. Ako pogledate klasične portrete otkrit ćete da se jedno oko subjekta obično nalazi za jednu trećinu prema strani i jednu trećinu prema dnu okvira.

Slično tome, vertikalne i horizontalne linije, uključujući i sam horizont, često djeluju estetski ugodniji oku ako se pomjere za jednu trećinu prema strani, vrhu ili dnu ekrana.

Osim pravila „trećine“ u široj primjeni je još nekoliko metoda kompozicije kadra:

TREĆINE

 

POLJA

TROUGAO / TROKUT

Produkcijska kuća Internews prije nekoliko godina producirala je trening video koji se izmedju ostalog bavi i kompozicijom kadra (link na video). 

Linije i oblik

Naše oči obično prate jako naglašene linije na slici.  Linije imaju snažan uticaj na način na koji percepiramo sliku. Općenito govoreći, horizontalne linije su mirne, vertikalne su izbalansirane, a dijagonalne linije impliciraju pokret. Krivudave linije, naročito one u obliku slova S, kao kod rijeka, puteva i brežuljaka, mogu se upotrijebiti da slikovito ujedine sliku ili usmjere pogled gledaoca na glavnu tačku interesa. 

Budite pažljivi s pokretima

Snimatelji početnici vole da se razmahuju kamerom, prateći akciju i skačući s teme na temu. Obilato koriste zoom. Ali efekat sveg tog kretanja na ekranu gotovo da može izazvati mučninu (link na “nemiran video”).

Dodatni problem je to što je vrlo teško montirati kadrove u pokretu. Mnogo je bolje koncentrisati se na snimanje raznih, dobro ukomponovanih statičnih kadrova. Korak i pokret se mogu dodati tokom montaže.

Kretanje kamere treba biti motivirano kretanjem nečega na ekranu. U suprotnom, pokret će skretati pažnju sam na sebe.

Pobrinite se da prvi kadar, zadnji kadar, kao i svi kadrovi u sredini, budu zanimljivi i dobro ukomponovani. Tokom dugotrajnog pokreta kamere, od gledaoca će se tražiti da cijelih nekoliko sekundi gleda beznačajne i nezanimljive slike.

Kameru pokrećite s namjerom i svrhom; nemojte samo besciljno lutati.

Veza, transfer i gremlini

Montaža se u moderno vrijeme bazira na radu s kompjuterom tako da je potrebno putem USB, fire wire ili neke druge veze (bluetooth, blueray, infrared...) povežemo kameru i kompjuter kako bismo prebacili snimljeni materijal na kompjuterski  hard drive.

Svi korisnici Windows XP ili Vista platforme na raspolaganju imaju besplatnu montažu u kojoj mogu „pročistiti“ ili „presložiti“ svoj snimljeni video/ audio  materijal. Radi se o Windows movie maker softveru koji dolazi kao dio windows paketa a pogodan je za najjednostavnije a/v montaže. Naravno, ukoliko se namjeravate profesionalno baviti video novinarstvom preporučujem neki „konkretniji“ sotver za montažu poput final cut– a ili premiere-a.

U procesu produkcije audio/ video materijala uvijek je korisno u kompjuteru za montažu imati neki softver za a/v konverziju. Radi se o „prepakivanju“ digitalnog materijala u različite formate ovisno o tome koji od njih zahtjeva vaša montaža. Pozivitvno iskostvo imam sa softverom koji se zove „procoder“.

Neovisno o tome koji softver ste izabrali koristiće vam osnovna pravila TV montaže.

Počnite sa jakim snimcima

Najfundamentalniji sastavni dio video izraza je dobro sastavljen snimak. Nemoguće je tačno reći kolika bi trebala biti njegova dužina. Pametan odgovor bi vjerovatno glasio ‘onoliko dugo koliko svaki od njih vrijedi’.

Posmatrajte stvari iz različitog ugla

Napravite sekvence od izvjesnog broja snimaka na istu temu, a iz različitih položaja. Naizmjenični snimci treba da budu u različitim kadrovima – na primjer, srednji plan, a za njim krupni, ili obrnuto.

Obratite pažnju na kontinuitet

Pobrinite se da se scena između snimaka ne mijenja mnogo. Ostavlja jako čudan utisak ako se ljudi na nekom snimku pojave u jednoj odjeći, a na sljedećem snimku su u drugoj, jer to uništava iluziju da smo istu akciju snimali iz različitih uglova.

Osim toga, tijelo osobe koja se prikazuje na nizu snimaka treba biti u istom položaju. Ako jedan snimak prikazuje srednji plan sa podignutom rukom, ta ruka treba biti podignuta i u krupnom planu.

Ne montirajte zajedno jako slične snimke

Pobrinite se da svaki naredni snimak sadrži nove ili različite informacije u odnosu na prethodni. To pomaže ako postoji znatna promjena u dužini snimka ili uglu, ili čak u oboje.

Ne montirajte zajedno snimke koji su međusobno jako slični– na primjer, dva intervjua snimljena ispred iste pozadine, i u istom kadru.

Ne režite u pokretu, osim u slučaju da se akcija slaže

Kretanje kamere stvara očekivanje u umu gledalaca da će kamera nastaviti da se kreće sve dok negdje ne stigne i pokaže gledaocu nešto zanimljivo. Općenito govoreći, ne ubacujemo i ne izbacujemo snimke dok je kamera još uvijek u pokretu.

Slično tome, ako nešto ili neko drugi prolazi kroz kadar, kada god je moguće pustite ga da potpuno prođe i izađe, prije nego što montirate sljedeći snimak. Izuzetak iz ovoga je kada montirate iz jednog snimka kretanja u drugi koji prikazuje istu akciju. Ovo može biti jako efektno. U tom slučaju, pobrinite se da se akcija uklapa iz jednog snimka u drugi. Režite za vrijeme akcije, a ne prije ili poslije nje.

Pitanje redoslijeda

Ne plašite se promijeniti redoslijed snimaka, ukoliko logika i etika tako nalažu.

Ukoliko ste uspješno upotrijebili sva ponudjena pravila kadriranja i montaže u svom kompjuteru sada imate snimak spreman za objavljivanje. Upravo ste dali svoj doprinos ekspanziji video novinarstva i drugačijoj podjeli uloga u sistemu modernih komunikacija. Budućnost je tek počela.