Donosimo prvi tekst iz “Priručnika za reportere” napisanog u skladu sa novinarskim principima cijenjene međunarodne novinske agencije Reuters, baziranim na iskustvu iz 150-godišnje istorije agencije.

Uvod - o priručniku

Krajem oktobra 2004. godine, Fondacija Reuters i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) su u saradnji sa Španskom agencijom za međunarodnu saradnju (AECI) pokrenuli projekat poboljšanja protoka vijesti o Iraku koje su dostupne iračkim medijima, reagujući na ozbiljnu informativnu prazninu uzrokovanu nepostojanjem nacionalne novinske agencije.

Osnovan je servis za razmjenu vijesti preko weba pod nazivom Aswat al-Iraq (www.aswataliraq.info) da bi se novinarima i medijskim kućama omogućilo da udruženo pokrivaju događaje. U okviru projekta je pokrenut i program obuke i mentorstva u cilju pomoći iračkim novinarima da izgrade svoje reporterske vještine i poboljšaju razumijevanje demokratskog procesa, što je bilo naročito važno u osvit iračkih izbora u januaru 2005. godine.

Iz više grupa novinara koje su obučene kroz projekat, stvorena je jezgra dopisničkog tima Aswat al-Iraqa i tokom samo dva mjeseca od osnivanja, u okviru servisa za razmjenu je objavljeno gotovo 500 tekstova. Iračke medijske kuće su brzo pokazale interes za razmjenu i tokom sljedećih nekoliko mjeseci ona je dobila veću podršku. Do početka juna 2005. godine, ukupan broj objavljenih vijesti je iznosio oko 3.000.

“Priručnik za reportere” kojeg objavljujemo na MC Online u nastavcima, napisan je u skladu sa novinarskim principima koje koristi nadaleko cijenjenja međunarodna novinska agencija Reuters. Napravljen je da bi iračkim novinarima pružio savjete i upute o izvještavanju zasnovanom na činjenicama, a zasnovan je na velikom iskustvu novinara Reutersa. Njegova namjena nije da posluži kao sveobuhvatan vodič za sve novinare posvuda u svijetu, jer se uslovi u kojima mediji djeluju veoma razlikuju od zemlje do zemlje. No, ipak se nadamo da priručnik nudi korisne primjere iz prakse novinara Reutersa tokom 150-godišnje istorije agencije.

Principi odgovornog izvještavanja

Ne postoji univerzalni novinarski kodeks, jer se način na koji novinari rade, odnosno način na koji im je dozvoljeno da rade, razlikuje u zavisnosti od regionalnih, istorijskih i kulturnih razlika među zemljama. Međutim, novinari se generalno slažu o ključnim elementima onoga što većina ljudi smatra dobrim, odgovornim izvještavanjem. To je potraga za istinom, dajući sve od sebe u određenim okolnostima.

Nekoliko glavnih principa kojima se rukovode su tačnost, objektivnost, iskrenost i pravičnost.

Tačnost je ključna. Ako vaše osnovne činjenice nisu tačne – imena, titule i ličnosti – malo je vjerovatno da će čitaoci ozbiljno shvatiti bilo koje druge informacije vaše medijske kuće.

Objektivnost i nepristrasnost su već kompleksnije kategorije. Mnogi tvrde da je potpuna objektivnost nemoguća, jer naše porijeklo i odgoj utiču na način na koji odabiremo i predstavljamo informacije u medijskim izvještajima. Tome treba dodati pritisak medijskih vlasnika koji imaju određene političke ili poslovne ciljeve. Međutim, novinari kroz praksu mogu razviti visok stepen objektivnosti.

Za ozbiljnog reportera, iskrenost je na prvom mjestu. Lako je izmisliti izvore i citate i relativno je lako – i riskantno – prepisati izvještaje koje su napisali drugi.

Ako krenete tim putem, nećete stići nigdje.

U etičkom kodeksu Međunarodne federacije novinara stoji: “Novinari su dužni da koriste jedino poštene metode za dobijanje vijesti, fotografija i dokumenata.” To znači da se uvijek predstavite kao novinar, a ne da prevarom uz lažno predstavljanje dobijete informacije od ljudi ili da koristite prijetnje i zastrašivanje.

Uloga reportera u društvu

Važna uloga reportera u demokratskom društvu je da djeluje kao tampon između vlasti i javnosti. To je kanal s dva smjera. Reporter može javnosti objasniti odluke i postupke vlasti, a zatim prenijeti mišljenje javnosti vlastima.

Reporter ima ulogu u:
Preispitivanju rada vlasti, sudova i velikih preduzeća radi ukazivanja na neuspjehe i uspjehe:

•    Iskorjenjivanju korupcije na svim nivoima
•    Ukazivanju na nemar i nesposobnost zvaničnika
•    Davanju glasa onim dijelovima društva koji nemaju glas
•    Pomaganju javnosti da glasa na izborima objašnjavanjem političkih programa suparničkih stranaka
•    Objašnjavanju ekonomskih tokova

Kvaliteti dobrog reportera

•    Radoznalost – Reporterima je lakše da postave prava pitanja ako su i lično radoznali da saznaju odgovor.

•    Osjećaj za vijest – Prepoznavanje vijesti dolazi s praksom, ali čini se da se neki ljudi s tim rađaju.

•    Istrajnost – Neodustajanje kada se mučite da saznate informaciju suočeni sa birokratskom inertnošću, lukavostima ili otvorenim suprotstavljanjem.

•    Objektivnost – Dobar reporter lične stavove i predrasude ostavlja na vratima redakcije. Dužnost reportera prema društvu je da informiše, ne da ubjeđuje. Dajte činjenice, sa svih strana, onoliko koliko možete, i pustite ljude da sami odluče.

•    Skeptičnost – Reporteri treba da razviju umjerenu dozu skeptičnosti kada imaju posla sa zvaničnicima, preduzećima i drugim autoritetima. Izvori žele da vam daju informacije koje će ih prikazati u pozitivnom svjetlu. Međutim, ova skeptičnost ne treba da pređe u potpuni cinizam.

•    Druželjubivost – Većina priča potiče od ljudi. U novinarstvu ima prostora za mirne, introvertne ljude, ali reporteri koji se mogu lako miješati sa svim tipovima ljudi imaju veću šansu da nešto saznaju.

Forme teksta

•    Vijest – Direktan izvještaj o nečemu što se događa sada. Njen uticaj zavisi od značaja priče i vještine reportera u njenom predstavljanju. Ima kratak vijek trajanja.

•    Duži tekst/ Reportaža – To su obično priče na koje protok vremena manje utiče, o stvarima koje se dešavaju, umjesto o stvarima koje su se upravo desile. Zanimljive reportaže se bave situacijama, događajima, mjestima i ljudima koji se smatraju interesantnim za široki krug čitalaca. Ovakve teme nemaju urgentnost kao udarne vijesti, tako da reporteri čitaoce treba da privuku kreativnim, stilskim pisanjem i zanimljivim opisima.

•    Analiza – Dublji pogled na važnu temu, uz potvrđene činjenice i korištenje mišljenja imenovanih izvora i stručnjaka. Analiza ne mora odražavati stav većine, a neke od najboljih analiza ga često dovode u pitanje.

•    Mišljenje – Komentari u kojima se obično odražava politički stav novine, koji se pojavljuju u uvodniku i često ih pišu specijalisti.

Šta čini vijest?

Evo jedne klasične definicije šta je to vijest:

Ako pas ugrize čovjeka, to nije vijest.
Ali, ako čovjek ugrize psa, to je vijest.

Ovim se želi reći da vijesti predstavljaju izvještaje o nečemu neobičnom, ali vijesti nisu uvijek o neobičnim događajima. Rutinske odluke vlasti ili objave preduzeća mogu biti vijest ako su interesantne i važne za mnoge ljude.

Važnost koja se daje jednoj vijesti u odnosu na drugu u novini zavisi od raznih faktora, kao što je blizina.

Drugi faktor je značaj. Naučno otkriće koje bi moglo uticati na poljoprivrednike u zemlji ili na zdravlje velikog broja stanovnika, čak i ako dolazi iz druge zemlje, može dobru domaću priču izbaciti sa naslovne strane.

Kako doći do vijesti?

Veliki udio u dnevnim vijestima čine događaji za koje se unaprijed zna, kao što su konferencije za štampu koje drže vlasti, posjete stranih državnika, objave godišnjih rezultata preduzeća i sudski slučajevi. Oni se unose u kalendar koji svaka redakcija mora imati.

Međutim, neke vijesti dolaze neočekivano, bez upozorenja, kao što su sudari vozova i avionske nesreće. Druge se otkrivaju redovnim provjerama u policiji, vatrogasnoj službi i službi hitne pomoći, koje su nužne za vijesti o velikim krivičnim djelima, nesrećama i građanskim neredima. Novinari ove rutinske provjere zovu ‘pozivima’.

Još neka mjesta gdje se mogu naći vijesti:

•    Interesne grupe – U svakoj zemlji organizacije lobiraju za ciljeve kao što su okoliš, briga o životinjama, ljudska prava, itd. Mnoge od njih imaju nešto novo da kažu ili planiraju specijalnu kampanju.

•    Specijalistički časopisi – koji se bave oblastima kao što su zdravlje, nauka, okoliš ili naftna industrija. Mada su namijenjeni prvenstveno stručnjacima, često objavljuju priče koje su interesantne za širu publiku.

•    Istraživački instituti/trustovi mozgova – Neki od njih proučavaju stanje u društvu i ekonomiji. Neki pokušavaju da predvide buduće trendove. Drugi vrše poređenja različitih politika u zemlji. Svi oni mogu ponuditi zanimljive priče.

•    Godišnjice – Bacanje pogleda na veliki događaj u prošlosti. Proučavanje kako su se stvari od tada izmijenile.

•    Podsjećanja – Bacanje pogleda nazad na veliku priču koja se dogodila prije više sedmica, mjeseci ili godina. Šta se desilo sa njenim akterima?

Prezentacija vijesti

Ma kako priča bila dobra, reporteri je moraju prezentovati tako da ljudi žele da je čuju. Većina ljudi se danas bori sa preopterećenjem informacijama iz različitih izvora – televizije, radija, interneta – a možda i čitaju u punom vozu. Da bi privukle njihovu pažnju, vijesti moraju biti jasne, sažete i zanimljive, dramatične i slikovite.

Obrnuta piramida

Ovo je klasična metoda pravljenja vijesti.
Dobar reporter može važnu vijesti iznijeti u četiri ili pet pasusa, stavljajući ključne elemente na vrh, te dodajući ostale elemente prema opadajućem redosljedu važnosti. Takva vijest se može skratiti na dnu ako je urednicima potrebno više prostora za druge informacije.

Šta? Ko? Kada? Gdje?

Kako to znam?

Zašto? Kako? Zašto mi je to važno?

Citati

Background