Potaknuti i kreirati jednu informiraniju i sposobniju javnost

Foto: Pixabay

U junu 2021. godine, korespondent američkog  magazina Atlantic, Ed Yong, dobio je Pulitzerovu nagradu za explanatory journalism, za svoje izvještavanju o pandemiji. Ed je naučni novinar i reporter, a prije Atlantic, pisao je i za Discover magazine, Nature, The New York Times, National Geographic, Wired i mnoge druge. Autor je i knjige „I contain multitudes“, o odnosu mikrobioma i životinja, nazvane tako prema stihu Walta Whitmana, koji je inspirisao i Boba Dylana.

Uz kolegu Carla Zimmera, istakao se tekstovima koji objašnjavaju mnogo toga što je ljudima potrebno razumjeti vezano za virus SARS-CoV-2 i pandemiju. Njegovi tekstovi su mješavina analiza, naučnog novinarstva i onoga za što kod nas ne postoji uvriježen naziv – novinarstva koje objašnjava, „explanatory journailsm“, a možda bi najbolji prevod bio „eksplanatorno novinarstvo“.

Eksplanatorno novinarstvo ili eksplanatorno izvještavanje je oblik izvještavanja koji pokušava predstaviti tekuće vijesti na pristupačniji način pružanjem većeg konteksta nego što bi bio predstavljen u tradicionalnim izvorima vijesti. Ono nastoji kompleksne teme, poput nauke, politike, poreznog sistema i drugih stvari objasniti tako da ih razumije jedan širi krug ljudi. Ovaj žanr novinarstva je dobio svoj momentum oko 2014.  kada je Ezra Klein osnovao Vox, ali je postojalo i ranije, otprilike od 80-tih.

Website Vox sadrži prevenstveno eksplanatorne članke i kratke video-priloge, a po ovakvim doprinosima poznati su i New York Times, već spomenuti Atlantic, Conversation, Bloomberg, Economist, Buzzfeed. Zapravo, ako bismo pogledali na neke od najčitanihih članaka New York Timesa (odjeljak nazvan UpShot posebno) ili nekog drugog ovdje spomenutog medija – velika je vjerovatnoća da bi to bio upravo neki eksplanatoran prilog.

Svijet u kojem živimo postao je ekstremno kompleksan, a informacija je ključ uspjeha – ili čak preživljavanja. Nemoguće je biti  stručnjak u svemu i potrebno je da nam neko, ko bolje razumije određenu temu, objasni ključne stvari. Živimo u eonu infodemije, preplavljeni informacijama, misinformacijama i dezinformacijama i većini ljudi kroz tu džunglu treba neki vodič, neki dobri šerpas, koji će ih znati upozoriti na vrijeme, objasniti im, na njima razumljiv način, neku situaciju ili fenomen. 

Pomaže publici da shvati smisao i kontekst

Američki novinar i kolumnist, David Leonhart, koji je dosta radio za New York Times, kaže kako ekplanatorno novinarstvo nije tu da kaže „to i to se desilo jučer“, nego da pomogne publici da shvati smisao i kontekst.

Eksplanatorno novinarstvo ne koristi samo članak kao formu – tu su i kratki videi, infografike, posteri, različiti vizuali, koji sažimaju pono kompleksih informacija laicima. Kada koristi forme videa i infografike, eksplanatorno novinarstvo se nalazi na pola puta između eksplantornih videa, po kojima je poznat Youtube kanal In a Nutshell /Kurtzgesagt te Ted-Ed i novinarstva. Ono je zapravo hibridna forma nekoliko različitih žanrova i formi, a pretežno se bavi objašnjavanjem kako funkcioniše tehnologija, vlada, nauka finansije, ali mnoge druge oblasti se mogu obraditi preko eksplanatornog izvještavanja.

Ezra Klein, osnivač Voxa koji je nekada radio za Washington Post, smatra kako je eksplanatorno izvještavanje žanr koji sada postaje zastupljeniji i u usponu je. Sam Vox, kao i cijelo eksplanatorno novinarstvo ne sjede u niši tradicionalnog novinarstva i to je možda dio odgovora zašto je, primjerice Vox, tako uspješan, posebno među generacijom milenijalaca.

Način konzumiranja vijesti i količine vijesti kojima smo izloženi se izmijenio i to je ono što su navelo određene ljude, poput Ezre Kleina da krenu putem ovog netradicionalnog, ali još uvijek i pomalo prezrenog vida novinarstva.

Naime, tradicionalni mediji još uvijek eksplanatorno novinarstvo ne doživljavaju kao „pravo“ novinarstvo. Tradicionalno novinarstvo teži tome da da informaciju, da pokaže da se nešto desilo, kada, gdje i ko su sudionici događaja. Međutim, eksplanatorno novinarstvo je na granici mišljenje i kolumne kao formi, ali se ovdje ne radi o nečijem subjektivnom mišljenju, nego o mišljenju zasnovanom na argumentima i dobrom poznavanju temu onoga ko to radi.

Zbog toga što ponekad „miriše“ na subjektivnost, tradicionalnim medijima, redakcijama ovaj vid izvještavanja nije jako omiljen. Međutim, postoji kategorija Pulitzerovoe nagrade za eksplanatorno novinarsto, što govori o važnosti ovog vida novinarstva.

Kod eksplanatornog novinarstva mnogo toga ovisi o tome koliko je onaj koji radi takav tip izvještavanja spreman odreći se bar jednog dijela svog ega, pokušati zatomiti svoje osjećaje vezano za neku temu i zaista objasniti činjenice i biti pošen u tome.

Obrazovati građane i neoružati ih informacijama

Eksplanatorno novinarstvo mora biti faktualno, da bi ostalo u tom žanru. Roy Peter Clark (da, preziva se isto kao Supermanov novinarski alterego) u članku za Poynter pokušava popisati neke od strategija kojima se služi eksplanatorno izvještavanje. One uključuju to da treba zamisliti opću publiku, zamisliti kao da nešto želi objasniti mami, običnom čovjeku. Zatim, navodi Clark, potrebno je određene važne stvari ponavljati, koristiti jednostavnije rečenice, izbjegavati suhoparne brojeve, uključiti infografike, prevesti stručni žargon na jezik običnog čovjeka, izrezati nepotrebne informacije.

Nadalje, on insistira na tome da ovo izvještavanje u neku ruku obrazuje građane te da oni, tako naoružani informacijama, mogu djelovati. Naglašava i važnost spontanog, neobaveznog konverzacijskog tona te pisanje dovoljno sporim tempom koji promoviše razumljivost. Naravno, ono može imati i eseističku formu, ukoliko nije preteška i dominatna.

Dijametralno je suprotno „vanrednim vijestima“ (koje još zovemo „prijelomne vijesti“, breaking news) i izbjegava senzacionalizam. Ono je neka vrsta „dobrog uče“ u novinarstvu.

Treba ovdje skrenuti pažnju i na to na nije svako eksplanatorno novinarstvo i pronaučno i dobrih namjera. Postoje i mediji koji pod krinkom objašnjavanja, prosvjetiteljstva i obrazovanja zapravo guraju ultra-konzervativne i desničarske lajtmotive. Primjer takvog je PragerU, koji je na neki način desničarski Vox.

PragerU, skraćeno od Prager University (ali se ne radi o akademskoj instituciji), je američka neprofitna medijska kuća koja stvara video zapise o različitim političkim, ekonomskim i sociološkim temama s američkog konzervativnog stajališta. Organizaciju su 2009. suosnovali Allen Estrin i voditelj talk showa i pisac Dennis Prager. Organizacija se oslanja na donacije koje se odbijaju od poreza, a veliki dio njezinih ranih sredstava došao je od milijardera Dana i Farrisa Wilksa, američki naftnih magnata. PragerU je prije pandemije poturao antinaučne stvari o klimatskim promjenama, svesrdno radio na jačanju rasizma, a u pandemiji je umanjivao opasnost od COVID-19 i širio dezinformacije.

PragerU ima i svoj program za djecu – edukativne videe iz istorije znave Leo&Layla. Pitate se o čemu pričaju i da li je moguće da su ideološki protkani? Pa u jednom od videa se govori kako je komunizam veoma loš i kako su Amerikanci u bitci protiv komunizma, koristeći pri tome lik astronauta Neila Armstronga.

No, potrebno je odvojiti žito od kukolja i prepoznati da nije ni svako eksplanatorno izvještavanje dobrohotno i bazirano na činjenicama.

Eksplanatorno novinarstvo je žanr, kao, uostalom i fact-checking, prije svega vid oruđa, neka vrsta „narodnog učitelja“ i prosvjetitelja. Cilj ove vrste izvještavanja je potaknuti i kreirati jednu informiraniju i sposobniju javnost, što je bitan element svake uspješne demokracije. Kao takvo, eksplanatorno novinarstvo trebalo bi imati i važniju poziciju u demokratskom društvu i da prema njemu postoji malo više poštovanja.