Ilustracija: Hana Kevilj

Između septembra i novembra ove godine, Mediacentar Sarajevo je proveo mini istraživanje o medijskom izvještavanju o LGBTIQ temama u BiH. Prvo smo izdvojili i analizirali medijske sadržaje objavljene o prvoj Povorci ponosa u BiH, a zatim pitali LGBTIQ zajednicu šta o njima  misli.

Namjera nam je bila provjeriti da li bh. mediji kroz svoje izvještavanje utiču na stavove i odluke LGBTIQ zajednice o ostanku u BiH, odnosno odlasku iz nje. Takođe smo željeli ustanoviti potrebu za obukama o medijskoj i informacijskoj pismenosti među pripadnicima/cama zajednice.

U tekstu pod nazivom “Mediji o Povorci ponosa: Koliko puta ponovljena laž postaje istina?” objavljenom na portalu Media.ba 6. septembra, analizirali smo neke od vijesti koje su bh. mediji objavili od kada je 1. aprila najavljena prva bh. Povorka ponosa. Među njima, utvrdili smo, objavljivane su dezinformacije i špekulacije, te je dominirao senzacionalizam i jedna strana priče.

Neki od primjera, kao što je, npr., slučaj “Policijske akademije BiH”, koji je bio analiziran u tom tekstu, ukazao je na hroničan manjak navike među novinarima/kama da provjere informacije koje prenose, sklonost medija za pravljenjem senzacije, te izraženu generalnu medijsku nepismenost bh. stanovništva.

Takve okolnosti doprinose kreiranju osjećaja nesigurnosti i straha unutar LGBTIQ zajednice i među onima koji je podržavaju, bio je jedan je od zaključaka analize. Da provjerimo tu tezu, kreirali smo online upitnik za LGBTIQ aktiviste/ice i pripadnike/ce LGBTIQ zajednice. Kroz upitnik smo željeli provjeriti kako oni/e procjenjuju medijsko izvještavanje o LGBTIQ temama, te da li izdvojeni primjeri medijskog izvještavanja utiču na njihove stavove i životne odluke. Takođe, željeli smo provjeriti postoji li interes za obukama o medijskoj pismenosti unutar zajednice.

Upitnik, koji je bio kreiran putem Google Forms, bio je otvoren od 23. novembra do 1. decembra 2019. godine. Prikupljeno je ukupno 43 odgovora osoba koje se identifikuju kao lezbejke (14), gej (12), biseksualci/ke (11), interspolne osobe (1), queer (2) i drugo (3). Među njima se 27 ispitanika/ca identifikovalo da su ženskog spola, 15 muškog i jedno kao različit/interspol. Ovakav upitnik ne omogućava dubinsko ispitivanje stavova i mišljenja, te su i pitanja donekle generalizovana. Ipak, i pored ograničenja, daje uvid u percepciju uloge medija u izvještavanju o LGBTIQ temama koju imaju LGBTIQ osobe u BiH i polazišta za daljnja istraživanja.

Šta zajednica misli o medijima

Stavovi osoba koje su ispunile upitnik, a koje pripadaju LGBTIQ zajednici o generalnom medijskom izvještavanju o LGBTIQ temama u BiH su sljedeći:

• 9,3% se slaže s tvrdnjom da “mediji u BiH objektivno izvještavaju o LGBTIQ temama”; 55,8% se niti slaže niti ne slaže; a 34,9% se ne slaže s tom tvrdnjom.

Među onima koji su izabrali odgovor “ne slažem se”, neka od pojašnjenja tog odabira navodimo ispod (odgovori ispitanika/ca nisu jezički niti stilski uređivani - op.aut.):

• Mediji su pristrasni, priklanjajući se mišljenjima raznih političkih stranaka ili zastarjelih ideologija.
• Huškački, sezacionalistički i homofobno pišu o ovim temama.
• Smatram da se o LGBTIQ temama ne govori dovoljno u većini medija, naročito onih klasičnih, mainstream, te time doprinosi održavanju heteronormativnog (u najoptimističnijem slučaju) društva
• pretezno negativna, pateticna i senzacionalisticka medijska slika LGBT ljudi na Balkanu
• Dok postoje anti-LGBT izvjestaje i razliciti mediji davajuci prostor diskurzu da lgbtiq+ je grijeh bez ikakvog obrazlozenja
• Mislim da je cesto iskrivljeno u vjerskom kontekstu.
• Dosta je govora mrznje, poticanja na nasilje
• Mislim da se kroz svako medijsko izvještavanje prikriveno baca podsmijeh na nas LGBTI populaciju.
• Mislim da mediji u BiH ukoliko uopšte izvještavaju o LGBTIQ temama, o istim izvještavaju na senzacionalistički način najčešće.

9,3% se slaže s tvrdnjom da “su medijski izvještaji o LGBTIQ temama profesionalni i netendenciozni”; 55,8% se niti slaže niti ne slaže; a 34,9% se ne slaže s tom tvrdnjom.

Oni koji su izabrali odgovor “ne slažem se”, ovako su objasnili svoj odabir:

• Medijskim izvještajima često nedostaju znanstvene ili socijalne činjenice.
• Gotovo svaki izvještaj javnih medija bio je homofoban ili na granici sa homofobijom, niti jedan (osim onih objavljenih od strane različitih organizacija) nije bio queer-friendly.
• Dosta medija utice da nije dovoljno rodno osjetliva
• Pristrasno, ovisno o mediju
• Mediji vrlo senzacionalistički izvještavaju, ako ne u samom tekstu, onda koriste senzacionalističke slike i naslove.
• Uglavnom su ili suzdrzani ili negativni
• Po mom mišljenju tendencija je domaćih medija u takvim izvještajima da pojedince/ke o kojima govore predstavljaju kao drukčije na primjetan način od ostatka populacije čak i kad su izvještaji generalno pozitivni.
• Vrlo cesto cak i ako pojedini mediji pokusavaju objektivno izvjestiti o LGBTQ temama, nedostaje im profesionalnosti i znanja o temi.

7% se slaže s tvrdnjom da “se LGBTIQ osobe u bh. medijima predstavljaju na afirmativan način”; 62,8% se niti slaže niti ne slaže; a 30,2% se ne slaže s tom tvrdnjom.

Ovo su neka od objašnjenja odgovora “ne slažem se”:

• LGBT osobe nikada nisu prikazane kao obični građani ravnopravni u društvu. Većina vijesti graniči sa kontroverznim, da bi se izazvale različite reakcije publike
• Mediji, ako su praceni politickim sjenama, su uglavnom nacionalno-religijski orijentisani, samim time LGBTIQ osobe su u njima predstavljene negativno. U drugu ruku ako je rijec o objektivnijim medijima, pokusavaju ostati neutralni koliko je moguce. LGBTIQ osobe su tu predstavljene iskljucivo diplomatski-neutralno. Ni u kojem slucaju ne vidimo afirmativne vijesti.
• Mislim da nema afirmacije mediji izvjestavaju iskljucivo informativno. Nedostaje istrazivackih tekstova kolumni i obrazovnog karaktera.
• Rijetki su primjeri pozitivnih prica
• Rijetko je naići na takav afirmativan način, čest je posprdni pristup

33% se slaže s tvrdnjom da “su mediji u BiH profesionalno izvještavali o prvoj bh. Povorci ponosa održanoj u septembru ove godine”;  51% se niti slaže niti ne slaže; a 16% se ne slaže s tom tvrdnjom.

Ispod navodimo neka od pojašnjenja odgovora onih koji su se opredijelili za “ne slažem se”:

• Pojedini mediji su vrlo senzacionalistički izvještavali o povorci, koristeći je za prikupljanje klikova.
• Nisam bila tu nazalost Ali mislim da su takvi eventi cesto okarakterisani kao negativni
• Ne bih se slozila generalno govoreci, posto je bilo mnogih neprofesionalnih komentara u izvjestavanjima, kao npr radi li se o paradi ponosa ili paradi srama...

Kako zajednica razumije i doživljava medijske sadržaje

Osim ispitivanja stavova o generalnom medijskom izvještavanju, zanimalo nas je i kako LGBTIQ zajednica razumijeva medijske sadržaje o LGBTIQ temama. Da bismo napravili okvirnu procjenu, u upitnik smo uvrstili skrinšotove naslova i/ili dijelova tekstova izdvojena iz tri primjera medijskih sadržaja o LGBTIQ temama objavljenih u bh. medijima. Ovi primjeri, koji su ranije analizirani u tekstovima Mediacentra Sarajevo i portala Raskrinkavanje, sadrže dezinformacije i špekulacije i tendeciozno su napisani. Ispitanike/ce smo zamolili da opišu kako se osjećaju čitajući ih, bez pojašnjenja koja navodimo ispod.

Ovo su bili primjeri:

1. Tekst pod naslovom "PRIVODITI ILI NE" Kontroverzna anketa Policijske akademije BiH o najavljenoj paradi ponosa u Sarajevu objavljen na portalu Klix 2. aprila

1. Tekst pod naslovom “Prva Parada ponosa u Sarajevu možda će biti zabranjena” objavljen na portalu Nezavisnih novina 23. augusta

1. Tekst pod naslovom “Efendija Velić nakon povorke: Došli su čak i iz Grčke, Albanije i cijele regije da bi ovdje zaprljali ono što je šehidska krv očistila…” objavljen na portalu Source 9. septembra

Ne ulazeći u to da li, i koliko, razumiju da su navedeni primjeri senzacionalistički i tendeciozno napisani, ispitanike/ce smo pitali kakve su im emocije probudili navodi u tekstovima. Neke od emocija koji su navedeni su: ljutnja, strah, uznemirenost, bespomoćnost i tuga. Neki ispitanici/ce su rekli da im ovakvi tekstovi ne bude emocije, a neki su konstatovali da su “činjenice” navedene u primjeru broj 2 “izvađene iz konteksta” (kao što je vijest o mogućoj zabrani Povorke - pogledati u obrazloženju ispod).

Na pitanja da li ovakvo medijsko izvještavanje utiče na stavove javnosti o LGBTIQ zajednici, na vlastite stavove o perspektivi života u BiH i odluke ispitanika/ca o ostanku u/odlasku iz BiH, dobili smo sljedeće odgovore:

• 81.4% ispitanika/ca smatra da ovi i slični primjeri medijskog izvještavanja utiču na kreiranje negativnih stavova o LGBTIQ zajednici;
• 55,8% ispitanika/ca se izjasnilo da ovi i slični primjeri medijskog izvještavanja utiču na njihove stavove o perspektivi života u BiH;
• 60,5% ispitanika/ca se izjasnilo da ovi i slični primjeri medijskog izvještavanja utiču na njihove odluke o ostanku u/odlasku iz BiH.

Primjer br. 1: Na Facebook stranici pod nazivom ”Policijska akademija BiH”, 1. aprila ove godine (na dan kad je najavljeno održavanje Povorke ponosa u Sarajevu), objavljeno je anketno pitanje koje je glasilo: “Da li policija treba da obezbjeđuje ili da privodi LGBT?”. Brojni domaći i regionalni mediji, među kojima i Klix, prenijeli su informaciju o objavi ankete tretirajući stranicu “Policijska akademija BiH” kao zvaničnu stranicu državne Policijske akademije, odnosno institucije za obuku policijskih kadrova.

Takva institucija, međutim, ne postoji. Nadležnost za policijske snage u BiH podijeljena je između kantona, entiteta i države. Facebook stranicu “Policijska akademija BiH” (i za nju vezanu web stranicu www.policija.ba i Instagram profil) vode anonimne osobe.

Primjer br. 2: Tekst, objavljen dvije sedmice prije održavanja Povorke ponosa u Sarajevu, implicira da je moguće da Povorka bude zabranjena, jer su se neke političke partije usprotivile njenom održavanju. Portal Raskrinkavanje je analizirao ovu vijest, koja je bila prenošena u medijima u BiH i regionu, da MUP Kantona Sarajevo (KS) može donijeti odluku o zabrani javnog skupa.

Činjenice su, međutim, drugačije. MUP KS ne izdaje dozvole za javne skupove. Zabrana javnih skupova je definisana zakonskim procjenama karakteristika i ciljeva skupa. Među njima, jedini mogući razlog koji je mogao dovesti do zabrane održavanja Povorke je mogla biti procijenjena opasnost od nasilja, to jest napada na učesnike/ce Povorke. Organizatori/ce Povorke su od aprila mjeseca sarađivali s policijskim snagama da preduprijede taj rizik i njeno održavanje nije bilo dovedeno u pitanje, jer su ispunjeni svi uslovi predviđeni Zakonom o javnom okupljanju KS za održavanje mirnog skupa.

Primjer br. 3: Dan nakon održavanja Povorke, portal Source objavio je Facebook status efendije Muhameda Velića, pritom prenoseći govor mržnje. Uz objavu Facebook statusa, u kojem se navodi da je Povorka ponosa “sramota za Sarajevo”, nije bio uključen nikakav kritički osvrt, komentar niti osuda takve izjave.

Portal Source postupio je protivno novinarskoj etici i načelima, te ignorisao saopštenje Udruženja BH novinari, koje je 31. augusta reagovalo na tendenciozno, nekritičko i jednostrano izvještavanje medija o Povorci. “Posebno je nedopustivo skretanje pažnje javnosti sa ključnog motiva organiziranja ovog događaja – utemeljenog na zaštićenim ljudskim pravima LGBTQ osoba kao i svih drugih pripadnika manjinskih grupa u BiH – na izvještavanje o kontra protestima, netrpeljivosti, opasnostima ovog događaja za vrijednosti bh. društvo u cjelini ili odredjenih njegovih dijelova, kao i licitiranjem sa tim ko je za ili protiv Povorke ponosa”, navodi se u reakciji.

Kroz online upitnik, nažalost, nismo mogli istražiti nivo razumijevanja medijskih manipulacija u ovim primjerima, ali nalazi pokazuju da ovakvi medijski sadržaji izazivaju negativne emocije među pripadnicima/ama zajednice, te bi trebalo raditi na podizanju medijske i informacijske pismenosti unutar zajednice, odnosno prepoznavanju i razumijevanju manipulacija.

Kakve su medijske navike zajednice

Što se tiče medijskih navika, ispitanici/e su naveli da od domaćih medija, između ostalih, prate Al Jazeera Balkans, N1, Žurnal, Radio Sarajevo i Klix. S druge strane, neki ispitanici/e su naveli da izbjegavaju pratiti upravo Klix zbog senzacionalističkog pristupa (uz Dnevni avaz, Saff.ba i druge).

Za obuke o medijskoj i informacijskoj pismenosti 46,5% ispitanika/ca je reklo da je zainteresovano; 30,2% da nije zainteresovano; te 23,3% da je možda zainteresovano.

U društvima u kojima su građani/ke nedovoljno medijski pismeni i gdje su pitanja o kojima se izvještava toliko osjetljiva kao što su to pitanja LGBTIQ prava, novinari/ke su ti koji moraju provjeravati svoje izvore i pažljivo i odgovorno izvještavati. Vijesti da, npr., policijske snage pitanje zaštite LGBTIQ osobe stavljaju na referendum, desničari mogu razumjeti kao ohrabrenje za nasilje. S druge strane, LGBTIQ zajednica može izgubiti povjerenje u vladine institucije i osjećati se demotivisanim da se bori za svoja prava. I naposljetku, odlučiti da ode iz BiH.

Osim rada s medijima, jako je bitno raditi na podizanju medijske i informacijske pismenosti same zajednice kako bi sama mogla bolje razumjeti vijesti koje se plasiraju i njihovu pozadinu. Ohrabruje činjenica da unutar zajednice postoji interes za takve programe.

Tekst je nastao u saradnji sa partnerima iz organizacije Schüler Helfen Leben iz Berlina. 

___