Mali redakcijski razgovori kolumnista New York Timesa nakon odlaska glasnogovornice Bijele kuće, Sarah Sanders.

foto: flickr

Sarah Huchabee Sanders je istražila medije i zaključila da je istina ono što ona kaže. Tako su bivšu glasnogovornicu Bijele kuće prokomentarisali kolumnisti New York Timesa, Gail Collins i Bret Stephens. Uz kratki pregled njihovog “malog redakcijskog razgovora”, preporučujemo i cijeli tekst objavljen ovdje.

Bret Stephens: Znam da si, kao i ja, ožalošċena viješċu da ċe Sarah Huckabee Sanders napustiti poziciju glasnogovornice Bijele Kuċe. Kako procijenjuješ njen doprinos moralnom zdravlju naše nacije i ukupnom političkom blagostanju?

Gail Collins: Čini mi se da nas ona vraċa u ona stara, loša vremena kada su žene trebale samo da se vide a ne da se čuju. Ali, u posljednje vrijeme, ona se čak nije ni vidjela. Ko želi da ostane zabilježen u historiji kao Sekretarica za štampu koja ne komunicira sa novinarima? Moja jedina sigurna prognoza je da ċe, ko da god dođe na njeno mjesto, biti isti ili čak gori. Da li i ti misliš da je gore moguċe? Pretpostavljam da ċe on ili ona potopiti konferencijsku sobu Bijele Kuċe i ubaciti pirane.

Bret Stephens: Gore je stalna opcija za ovu administraciju s tim da je Sanders zacrtala novu referentnu mjeru nepodnošljivosti. Ne samo da je “uvrtala” vijesti ili zataškavala istinu, što je “veċ viđeno” na njenoj poziciji, i nije čak to što je s lakoćom lagala. To je ona njena podrugljivost, svjesno iskrivljene usne, izraz lica koji je, vjerovatno, uvježbavala ispred ogledala. Sve to je izražavalo beskrajan prezir prema pojedinim novinarima, prema ideji žurnalizma i pojmu istine. Buduċi glasnogovornici ove administracije trebaju samo da prate taj model. Ali, opet, ponekad mi se činilo da su joj neki od dopisnika iz Bijele Kuċe, svojim razmetanjem, olakšavali posao. Plašim se da Trumpova administracija izvlači ono najlošije iz nas novinara – našu umišljenost, naše uvjerenje da samo mi imamo pravo na istinu, našu naviku da komentiramo umjesto da izvještavamo. Kako bi ti ocijenila ulogu štampe u Trumpovoj eri?

Gail Collins: Generalno, ja sam ponosna na pojedine novinare. Imamo neke velike reportere koji se bore da budu nepristrasni dok prate administraciju koja konstantno govori laži. Ovo je čudno vrijeme. Mediji su u tranziciji i niko, bez obzira gdje radi, nije imun od saznanja da je najbolji način da se privuče pažnja digitalnih medija, da se napiše nešto pod naslovom “Predsjednik je savršen”. Vlasnik The New York Timesa još uvijek zastupa teoriju da čitaoci žele razgraničenje između izvještaja i komentara. Ali to nije princip koga se drži većina elektronskih medija ili televizijskih kanala specijaliziranih za praćenje vijesti. Ono što najviše zabrinjava je da su ti kanali otvorili prostor za takmičenje ko će što glasnije govoriti protiv Donalda Trumpa. Ja sam sretna da za sve okrivim Fox, ali sindrom se raširio svuda.

Bret Stephens: Opet se slažem. Većina informativnih medija izgleda da nudi svojoj publici ono šta ona želi ili ono šta ONI misle da ONA želi a ne ono šta urednici i reporteri misle da javnost treba da zna ako želi da bude informisana. Potražnja određuje sve. I zbog te potražnje izvještavanje se svodi na ponavljanje istog. Pokušaj napisati kolumnu o, na primjer, monstruoznom tretiranju muslimanske manjine u Kini pa vidi kakav ćeš čitalački interes pobuditi. Vrlo često, naš posao se svodi na hranjenje zvijeri. A rezultat su osiromašene vijesti i previše dreke.

Cjelokupan članak izvornog naziva "Sarah Huckabee Sanders Wants You to Know She Was Not Impressed", čitajte ovdje. 

___