Pored stotina zaposlenih u BHRT-u, gledanost opada, smanjena je naplata RTV takse, a ta kompanija u milionskim je dugovima.

Na BHRT-u je 2015. godine bilo zaposleno 875 osoba, a ta kompanija troši 50 posto svog budžeta na plate zaposlenika. Prosječna neto plata u BHRT-u je oko 800 KM, koliko približno iznosi i prosječna plata u državi. Međutim, uz nepotrebno veliki broj uposlenih i propalu opremu i prostor, BHRT “guta” novac.

Tako se u izvještaju za 2014. godinu navodi da u realizaciji petominutnih vijesti učestvuje 30-40 uposlenih, a u realizaciji trećeg dnevnika 50-70 uposlenih. Pola za pripremu iz Informativnog programa BHT1, a pola za realizaciju i emitovanje iz odjela za Produkciju i Emitovanje.

Svaka osoba koja je nekad radila u nekom televizijskom sistemu, zna da su ovi brojevi značajno “prepumpani”. Primjer je Dnevnik 2, emitovan 7. jula 2016. godine. U toj emisiji je pet priloga (paketa) produciranih u Sarajevu, dva u Banja Luci i jedan sa vijestima iz svijeta. Osim toga, u sadržaju je i šest takozvanih off-ova (off the vision) – teksta koji voditelj uživo čita, a “pokriva” ga slika. Karakteristika ove forme je da materijal odmah sa snimanja ide u montažu i da montaža traje kratko. Sastoji se iz jednostavnog spajanja nekoliko kadrova u veću cjelinu. Jedna produkcijska ekipa dnevno može proizvesti na desetine takvih sadržaja.
Istog dana, pet sati kasnije, večernje izdanje vijesti ne donosi niti jedan novi sadržaj. U redoslijedu vijesti nema promjena osim što je izbačeno nekoliko sadržaja pa emisija traje kraće. Voditelj i ekipa, isti. Dakle, (kao da) niko ništa za pet sati smjene nije uradio. I u toj smjeni je, prema podacima iz izvještaja, angažirano 50-70 ljudi. U realnosti, za tih pet sati tog dana radilo je tri puta manje ljudi nego što se obračunava.
Tako je BHRT sistem danas, četiri do pet puta veći i troši tri do četiri puta više od komercijalnih TV kuća koje na kraju godine imaju bolju gledanost.

U realnosti, za ovaj posao, komercijalna kuća neće angažirati više od 30 ljudi za isti ili bolji rezultat. Naravno, možete, ako hoćete na tom poslu angažirati i 100 zaposlenih, ali će ih najmanje 70% biti višak.

Generalni direktor objašnjava da je Zakon predvidio drugačiju strukturu BHT1 emitera nego što je ona danas. BHRT je trebalo da ima samo dvije redakcije, sportsku i informativnu.

“Ostalo je trebao da nabavlja komisiono što od entitetskih emitera što od nezavisnih produkcija. U međuvremenu, ne znam iz kojih razloga, to je iz 2006., 2007. ili 2008., su tadašnji rukovodioci BHRT-a odlučili da to ne funkcionira i da trebaju oformiti još neke svoje redakcije. Te redakcije nikada nisu do kraja razvijene”, kaže Belmin Karamehmedović.

Najbrojniji tehnički odjeli BHRT-a poput Produkcije, Emitovanja i Upravljanja imovinom trebali su postati dio Korporacije. Budući da se to nije desilo, ta činjenica svih ovih godina koristi se kao argument za prekobrojnost i nefunkcionalnost u radu. U realnosti, BHRT-ova ekipa je najbrojnija na terenu, a najčešće ima slabiji rezultat od drugih.

Nema sistematizacije, nema viška

Damir Smital iz Samostalnog sindikata BHRT-a koji okuplja 580 radnika, ne smatra da u BHRT-u ima viška uposlenih. Kaže da 11 godina nakon donošenja Zakona ne postoji ispravna sistematizacija radnih mjesta.

“Neka mi neko pokaže ko je to višak, i po kojoj sistematizaciji”, kaže Smital.

BHRT ima i drugi Sindikat – ogranak Sindikata državnih službenika koji okuplja 220 radnika BHRT-a. Predsjednik Skupštine tog sindikata, Mirsad Bajtarević, kaže da se o višku od 300 ljudi govori od početka stvaranja Javnog servisa.

“Do sada su mnogi otišli u penziju, a drugi u druge medije, a broj takozvanog viška i dalje je isti. E to i jeste problem, pošto svako dovodi svakoga bez konkursa i adekvatne procjene potreba, pa stalno ima isti višak. Na žalost na ovakva i slična pitanja unutar BHRT-a niko nema adekvatan i transparentan odgovor”, navodi Bajtarević.

Direktor Karamehmedović kaže da se na novoj sistematizaciji radi, ali ne zna kada će biti završena. Objašnjava da su namjeravali unajmiti vanjske stručnjake da osmisle sistematizaciju, ali nisu imali novca da ih plate.

“Tako da mi to radimo sa sopstvenim resursima, napreduje, ali ne znam kada će biti gotovo”, objašnjava Karamehmedović.

Ured generalnog direktora upošljava više od 60 osoba, a godišnje troši oko dva miliona KM.  

Program?

U višegodišnjem “kresanju” troškova najviše je nastradao programski budžet koji je izgubio više od 50% novca. Od 7,5 miliona KM koliko je imao 2010. godine za program je 2015. godine izdvojeno svega 3,5 miliona KM.

Mjerenje gledanosti pokazuje i da sve manje građana gleda BHRT. Tako je 2015. godine BHRT završio na sedmom mjestu među devet mjerenih javnih i komercijalnih TV kuća na nacionalnom nivou.

“Mi imamo ozbiljne sumnje u kvalitet istraživača”, odgovor je Karamehmedovića, generalnog direktora. Kaže da zajedno sa drugim medijima pokušava revidirati rad zvaničnog istraživača gledanosti.

Ipak, na rezultate gledanosti Karamehmedović se poziva kada objašnjava zašto su tokom više godina emitovani i kupovani pojedini programi. Jedan od primjera je i otkup serije “U ime naroda” autora Josipa Pejakovića.  

Dokument iz 2010. godine pokazuje da je za jednu sezonu tog serijala unaprijed isplaćeno blizu 300.000 KM. Višegodišnja saradnja na ovom projektu, trajala je deset godina.

Sedam godina prije, Josip Pejaković imenovan je za člana Upravnog odbora JSBIH 2003. godine odlukom Ureda visokog predstavnika u BiH. Emisija “U ime naroda” počinje se na BHT-u prikazivati 2006., iste godine kada Pejaković prestaje biti član Upravnog odbora. 

Na različite programe u zadnjih pet godina potrošeno je više od 30 miliona KM. Neke od tih programa i njihovu gledanost možete vidjeti na slici. Zanimljivo je da su u izvještajima besplatni programi poput TV Liberty ili TV Justice, te koprodukcije i naručene produkcije stavljani u istu kategoriju. Zbog toga se ne može zaključiti koliko je neki program plaćen u odnosu na rezultat koji postiže. 

“Ako neko misli da je bilo kakvih programskih malverzacija u prošlosti treba da to prijavi. Ja sam svojim dolaskom uveo princip da smo objavili javni konkurs za vanjske produkcije. Svako ko misli da ima dobar proizvod može da se prijavi a komisija bira program“, pojašnjava Karamehmedović promjene koje je uveo.

Javno blago za kompenzaciju

Zanimljivo je i kako BHRT redovno trguje svojim marketinškim prostorom. U nemogućnosti da na tržištu prodaju svoj marketinški prostor unutar emisija koje kupuju, oni su ga pretvorili u robu koju, kako kažu, daju “kao marketinšku kompenzaciju”.

To u praksi znači da ako donesete emisiju kojom su zadovoljni, zauzvrat možete dobiti “marketinške minute” unutar tog proizvoda. Dobijene minute dalje sami (pre)prodajete i naplaćujete trećim subjektima.

“I to je na neki način novac koji mi nemamo da platimo”, pojašnjava Karamehmedović, taj zanimljiv način raspolaganja prostorom nastalim kao rezultat nacionalnog blaga – frekvencije.

Ljudi?

Zaposleni u BHRT-u ne čine se zadovoljnima. Njihovo viđenje situacije nije optimistično. Ne žele govoriti javno jer strahuju od otkaza žaleći se na narušene odnose unutar kolektiva.

Među insajderima dva su dominantna pogleda na propast BHRT-a. Prvi smatraju odgovornim ranije uprave i način na koji su poslovale. Oni priželjkuju da SIPA uzme dokumentaciju o radu bivših uprava. Vjeruju da je situaciju moguće promijeniti samo potpunom promjenom personala u zgradi RTV Doma. A da se nakon toga počne praviti novi javni servis u koji će se ljudi zapošljavati na osnovu referenci.

Drugi insajderski pogled, od višedecenijskog zaposlenika u RTV Domu, govori o cijeloj jednoj “kasti” koja se stvorila decenijskim preplitanjem odnosa i veza. O takozvanom srednjem menadžmentu u koji spada više od stotinu različitih šefova i rukovodilaca, kao i o njihovim različitim privatnim interesima koji se kriju iza posla. On tvrdi da upravo taj sloj sistem drži “okovanim”.

Svoje tvrdnje ili kuloarske informacije, insajderi često nisu spremni potkrijepiti i dokazima. Uprkos činjenici da u zgradi radi armija novinara, dokumentovane dokaze o navodnim malverzacijama o kojima se po hodnicima priča – niko ne nudi. Uglavnom tvrde da to trebaju raditi državne službe.

Direktor Karamehmedović kaže da je moguće da među srednjim menadžmentom ima ljudi koji ne rade, ali i da je moguće da ima šefova koji tjeraju na rad što se sindikatima i drugima ne dopada.

Tokom prikupljanja informacija pokazalo se da je značajna pojava da je u strukturama BHRT-a ili javnog serisa zaposleno dvoje ili više članova istih porodica. U nekim slučajevima, insajderi su nabrojali i po četvoro zaposlenih iz istog domaćinstva.

“Da, istina je da to postoji. I to nije slučaj samo u posljednjim godinama“, kaže Mirsad Bajtarević iz Sindikata. Izgleda da je to ustaljena praksa još iz vremena prije rata. Uhljebljavanje je ono na čemu se u BHRT intenzivno radi. Mnogi su doveli svoju djecu, neki supružnike ili rođake, a nemali broj je uposlenih koji su plaćali za radna mjesta. U Sindikatu nikada nismo provjeravali ove navode, a sve i da jesmo, ne vjerujem da bi se nešto moglo promijeniti”, dodaje Bajtarević. 

Tu pojavu potvrđuje i generalni direktor. “Da, ima tih pojava. Moramo biti pošteni pa priznati, mada ja mislim da ih ima u svim javnim preduzećima i po tome BHRT nije specifičan i što govori i o državi”. 

Naki članovi uprave, ali i Sindikata, u BHRT-u imaju uposlene članove svojih porodica. U Samostalnom sindikatu BHRT-a kao jedino rješenje priželjkuju potpunu i temeljitu reformu, kao i neovisnu reviziju poslovanja Javnog servisa prethodnih godina, kaže Damir Smital, predsjednik Sindikata.

“Pa da se jednom zauvijek utvrdi ko koliko kome duguje, ko je kriv, a ko nije za ovu situaciju”, kaže Smital.

“Promjene su nešto što je neophodno, no ne vidim da ima raspoloženja da se do njih dođe. Jednostavno hodnici BHRT-a su puni paučine, pauka i njihovi pipci su svuda tako da će trebati mnogo truda da se to očisti”, kaže Mirsad Bajtarević iz Sindikata državnih službenika.

Rješenje desetogodišnje sage čini se da će na kraju ostati na političarima. Jer građani su, čini se nezadovoljni, okrenuli leđa BHRT-u. 

“Situacija je ozbiljna, da ne kažem kritična”, kaže direktor, “ali ne možemo mi biti puno drugačiji od države i drugih javnih preduzeća”.

U FOTOGALERIJI možete pogledati još zanimljivih detalja iz izvještaja o radu BHRT-a 2010-2015.