Insajderi su nešto što novinar-istraživač uvijek doživljava kao "dar s neba". Kolikogod informacija pribavili zaobilazno, kolikogod dokumenata pronašli, koliko god izjava "iz druge" ruke prikupili, ono što će vam reći insajder ništa ne može nadomjestiti.

Novembar/Studeni 2006.

Insajderi su nešto što novinar-istraživač uvijek doživljava kao "dar s neba". Kolikogod informacija pribavili zaobilazno, kolikogod dokumenata pronašli, koliko god izjava "iz druge" ruke prikupili, ono što će vam reći insajder ništa ne može nadomjestiti. Kad progovori netko tko je bio na mjestu događaja, tko je u svemu sudjelovao, tko je upućen što se sve radilo i kako je funkcionirala hijerarhijska linija, novinaru se otvara neiscrpni "rudnik zlata". Insajder, dakle netko iznutra, podrobno upućen u sva zbivanja, ključni je kamenčić mozaika koji se već možda i činio sastavljen i koji je početnu mutnu sliku prilično izoštrio, no koja, bez tog završnog kamenčića zvanog insajder, ipak ne daje pravu i potpunu predodžbu o onom što je stvarno bilo.

Nevjerojatna priča

Godinama sam istraživao osječke ratne zločine. U gradu koji je 1991. bio s tri strane okružen neprijateljskim postrojbama i koji se grčevito branio da ne doživi sudbinu Vukovara, osim herojske obrane, događale su se na žalost i stvari koje se danas nazivaju tamnim mrljama tog vremena. Lojalni građani Hrvatske, samo zbog toga što su bili druge nacionalnosti, odvođeni su sa svojih kućnih pragova, ispitivani, mučeni i likvidirani. Tijela nekih ni danas nisu pronađena.

Sastavljajući sliku tog krvavog mozaika razgovarao sam s obiteljima žrtava, pročitao stotine i stotine stranica raznih dokumenata, listao novinske komplete, konzultirao vlastite bilješke iz tog vremena, raspitivao se kod službenih organa (policija, tajne službe, sudovi), provodio sate i sate s predstavnicima nevladinih organizacija, češljajući njihovu dokumentaciju… Mutna slika sve se više izoštravala, no još uvijek nije bila potpuno jasna.

Onda se iznenada pojavio insajder. Nazvao me i rekao da ima nešto važno i zanimljivo. Bio je to jedan od mnogih poziva kakve često primate i koji ne obećavaju ništa posebno. Svi koji nešto imaju reći misle da je to važno i zanimljivo.

No, taj vrlo mladi čovjek zaista je imao nevjerojatnu priču. Te ratne 1991. bio je još gotovo dječak. S netom navršenih 16 godina otac ga je doveo u  Zbor narodne garde. Nakon kratke obuke zadužio je snajper, dobio uniformu, pancir košulju, šljem…Bio je određen da čuva važan punkt u Osijeku, zapovjedno mjesto u središtu grada. Priča koja je potom slijedila bila je strašna.

U garaže neposredno uz zapovjedno mjesto koje je čuvao dovođeni su civili. Ispitivani su i mučeni, udarani palicama i satima držani u garažama. Mučili su ih na razne načine, krajnje okrutno. Prisiljavali su ih piti kiselinu iz akumulatora odloženim u garažama. Kad je jedan od njih, izmučen užasnom boli nakon što je morao popiti kiselinu, probio vrata garaže kako bi pronašao spas, insajder je na njega otvorio vatru. Čovjek je pao, no kasnije će se vidjeti da te rane nisu bile smrtonosne.

Građenje povjerenja

Kad su odjeknuli pucnji, iz komandne je zgrade istrčao zapovjednik, kasnije politički vrlo moćna osoba, jedan od osnivača vladajuće stranke, s generalskim činom stečenim u ratu, zastupnik u hrvatskom parlamentu. Tada je upitao insajdera gdje je druga osoba iz garaža. Kad je čuo da je još unutra, rekao je: "Odmah likvidirati i onog drugog". Tom drugom, nakon toga, gubi se svaki trag.

Iako sam u ranijim istraživanjima imao određenih indicija kamo bi mogli voditi tragovi osječkih likvidacija, sada se pojavio čovjek koji ih je potvrdio. Priča je bila velika, no koliko i točna? Kako provjeriti je li istina to što mi je taj mladi čovjek, kojeg sam tada vido prvi put, ispričao? No, to nije bio jedini problem. Razgovor koji sam vodio s insajderom događao se samo nekoliko sati pred moj veliki, trotjedni put u Latinsku Ameriku. Zamolio sam ga da o svemu nikome ništa ne priča do mog povratka, no bojao sam se da njegova priča ipak ne iscuri.

Kad sam se vratio odmah sam ga nazvao. Rekao mi je da je cijelu priču ispričao samo jednoj osobi – državnom tužitelju. Tada sam imao razlog više povjerovati u istinitost onoga što je ispričao i meni. Ubrzo sam pribavio još jedan ključni dokaz. Na Odjelu patologije Kliničke bolnice Osijek dobio sam potvrdu o uzroku smrti osobe na koju je insajder pucao nakon što je probila vrata garaže. Stajalo je da je uzrok smrti trovanje sumpornom kiselinom!

Insajder mi je pokazao brojne fotografije i dokumente koji su nedvojbeno svjedočili da se doista nalazio u jedinici koja je osiguravala zapovjedno mjesto. Vidio sam njegove iskaznice, potvrde o tome koje je oružje dužio, slike, vojnu knjižicu. Kasnije sam čak pregledao i neke tv-snimke na kojima bodri Osječane da izdrže u obrani grada. Pristao je da objavimo priču, ali bez navođenja njegovog imena. Ja sam mu obećao da ćemo izostaviti one detalje (stražarsko mjesto na kojem se nalazio, oružje koje je dužio…) kako mu posredno ne bih otkrio identitet. Kroz mnoge razgovore koje smo vodili, izgradili smo međusobno povjerenje.

Šutnja 15 godina

No, ono što me mučilo bili su njegovi motivi zbog kojih je odlučio progovoriti nakon gotovo 15 godina od događaja. Rekao je: "Uništili su mi djetinjstvo, ali im neću dati da mi unište i ostatak života". Ispričao je kako mu je teško nositi se s noćim morama i teretom onoga što se događalo. Želio je sve ispričati i odgovarati za ono što je učinio, ali je želio da odgovaraju i njemu nadređeni. Šutio je gotovo 15 godina jer je osoba koja je naredila likvidaciju bila previše moćna. No, kad je izbačena iz vladajuće stranke i kad je izgubila potporu najmoćnijih ljudi, insajederu se učinilo da je kucnuo čas da izađe sa svojom strašnom pričom.

Kako je u međuvremenu insajderov otac otkrio javnosti njegov identitet, danas se zna da je to Krunoslav Fehir. Osoba koju on tereti kao nalogodavca ubojstva je Branimir Glavaš. Riječ je o velikoj priči o ratnim zločinima, koja već duže od godinu dana zaokuplja hrvatsku javnost. Temeljita istraga koja se vodila već godinu dana potvrdila je mnoge navode insajdera, ali otkrila i niz novih stravičnih činjenica. Glavaš je pritvoren 26. listopada/oktobra, a istraga se nastavlja i proširuje.

Novembar / Studeni 2006.