Protesti burmanskih monaha protiv režima vojne hunte preko noći su dobili podršku svjetske javnosti uprkos medijskoj blokadi u zemlji. Tome su velikoj mjeri doprinijeli blogeri i hrabri građani-novinari koji su svjetskim medijima slali izvještaje, video snimke i fotografije, često snimljene mobitelom. Facebook, popularna virtuelna zajednica, također je pomogla da se informacije o „šafran revoluciji“ prošire svijetom.

Malo ko se može sjetiti krvavih prodemokratskih protesta u Mijanmaru (tadašnjoj Burmi) 1988. godine, kada je burmanski režim ugasio demonstracije i živote 3.000 ljudi.

To nije neobično budući da je prava razlika u protestima 1988. i 2007, prema pisanju britanskog časopisa „The Economist“, u tome što su se u doba interneta i digitalnih kamera fotografije spektakularnih protesta u Jangonu (glavnom gradu Mijanmara, prim. red.) širile brzinom munje kroz Mijanmar, ohrabrujući ljude u drugim gradovima da organizuju svoje demonstracije; ali i širom svijeta, skrećući na ovu krizu pažnju svjetskih lidera, koji su se upravo u to vrijeme okupili u Njujorku na Generalnoj skupštini UN-a.

Mijanmar je 164. na listi od 168. zemalja po ocjeni slobode medija Reportera bez granica (Reporters sans frontiers). Kako navodi "The Economist", nikada pretjerano gostoljubiva prema stranim novinarima, mijanmarska vladajuća hunta im je, kada se našla u krizi, potpuno zatvorila vrata. Nekolicina izvještača ušunjala se u zemlju „pozirajući“ kao turisti.

Prema navodima lista „The Wall Street Journal“, Mijanmarski režim je uspješno držao mnoge izvještače van zemlje, a mnoge priče o događajima u Mijanmaru dostavljane su iz Indije ili sa Tajlanda.

Cenzura slobode govora vidljiva je i kroz stroge restrikcije na internetu. Prema navodima „Wall Street Journal-a,“ vlada je i prije nedavnog sukoba preduzimala značajne mjere kako bi cenzurisala sadržaj na inernetu, blokirajući pristup popularnim stranim novinskim i email servisima na webu. Štaviše, građani koji ne registruju svoj kompjuter kod jednog od dva internet provajdera koje sankcionira država, prema navodima BBC-ja, suočeni su sa petnaestogodišnjom zatvorskom kaznom.

Iako cenzurisan, internet je ipak bio dostupan u vrijeme protesta, da bi krajem septembra veze bile odsječene (prema navodima Mizzima News od 10. oktobra, internet radi sa prekidima) Mobilne telefonske linije od kraja septembra rade samo povremeno.

Upravo zato su napori aktivista i blogera unutar Mijanmara, koji su tokom demonstracija objavljivali slike, video snimke i izvještaje, od nevjerovatnog značaja. Zahvaljujući protoku takvih informacija, kriza u Mijanmaru je za samo nekoliko dana postala top vijest u svjetskim medijima.

U sedmicama u kojima su protesti intenzivno trajali, represivni mijanmarski režim nije uspio da cenzuriše brojne slike i video snimke koje su odaslane u svijet zajedno sa izvještajima iz prve ruke. Prodemokratski disidentski mediji koji izvještavaju o Mijanmaru, a koji su locirani van zemlje, objavljivali su informacije koje su dobili od „građana-novinara“, uglavnom studenata volontera i aktivista iz Jangona koji su javnosti željeli prikazati aktivnosti represivnog režima.  

Tako je glavni urednik televizije „Demokratski glas Burme“ (Democratic Voice of Burma), locirane u Oslu, Aye Chan Naing, agenciji Associated Press (AP) kazao da stanica, koju su 1992. godine osnovali mijanmarski studenti u egzilu, može da emituje slike i informacije o protestima gotovo u realnom vremenu.

Nakon što je tamošnja vojna vlada neočekivano najavila povećanje cijena nafte, demonstracije su u avgustu pokrenuli veterani studentskog pokreta koji je predvodio proteste 1988. Sredinom septembra, glavnim gradom zemlje počeli su marširati budistički monasi u odorama boje šafrana, a njima su se uskoro pridružili i obični građani.

Ikona prodemokratskog pokreta i liderka Nacionalne lige za demokratiju Aung San Suu Kyi, koja se nalazi u kućnom pritvoru, nakon četiri godine pojavila se u javnosti kako bi pozdravila monahe u protestnom maršu. Jangon su uskoro okružile policijske i vojne snage i nasilno razbile demonstracije.

Kako izvještava BBC, vlada je rekla da je poginulo 10 ljudi, ali diplomate vjeruju da je broj mnogo veći. Vjeruje se da su hiljade građana uhapšene.

Reakcije burmanskih vlasti naišle su međunarodnu osudu. SAD je krajem septembra pojačala sankcije protiv Mijanmara. Ambasadori EU su, prema pisanju BBC na sprskom, postigli sporazum da pooštre sankcije protiv Mijanmara, a očekuje se da će predložene mjere odobriti šefovi diplomatija na EU samitu u Lisabonu 18.-19. oktobra.

Vojne vlasti imenovale su ministra koji će održavati vezu sa liderkom opozicije Aung San Suu Kyi na predlog specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija Ibrahima Gamberija koji je posjetio Mijanmar nakon vladinog krvavog obračuna sa demonstrantima, navodi BBC na srpskom jeziku.

Prema navodima BBC-a, SAD, Velika Britanija i Francuska se zalažu za osudu vojnog gušenja protesta od strane Savjeta bezbjednosti, dok su Kina i Rusija na stanovištu da je to unutrašnje pitanje Mijanmara i  da ne predstavlja pretnju miru u regionu.

Test za građansko novinarstvo

Slučaj Mijanmara ukazao je na neophodnost građanskog novinarstva, koje se pokazalo kao važna dopuna tradicionalnom novinarstvu u zemlji u koju „pravi“ novinari vrlo teško da mogu da uđu da bi izvještavali.

Koncept građanskog novinarstva danas se predaje na gotovo svim katedrama novinarstva u svijetu, a brojni svjetski mediji ga nastoje primjeniti u praksi.

Ideja je da građanin - svjedok određenog dešavanja – šalje fotografije, amaterske video snimke, audio material ili pisane izvještaje medijskim redakcijama. Ipak, mnogi osporavaju ovaj koncept jer izvještaji običnih građana ne moraju nužno biti kredibilni i poštivati etičke i profesionalne novinarske standarde.

Svjetski i disidentski mediji ni u slučaju Mijanmara nisu zanemarili pitanje kredibiliteta u objavljivanju informacija koje dolaze od novinara koji nisu profesionalci.  

Wall Street Journal (WSJ-a) opisuje kako je Soe Myint, glavni i odgovorni urednik Mizzima News, publikacije o Mijanmaru koju vode ljudi u egzilu nastanjeni u Nju Delhiju, tokom protesta dobio poruku na mobitel koja je glasila: „Turista je upucan“. Poruku nije poslao jedan od Myintovih izvještača. On nije ni znao ko je poslao poruku, ali je vjerovao da je došla od jednog od više od 100 studenata, aktivista i običnih građana koji su mu prethodnih dana dostavljali izvještaje, slike i video snimke događaja.

Nakon što je dobio tekstualnu poruku o pucanju na turistu, Myint je tražio od jednog od 10 izvještača koji rade za njega u Mijanmaru da to potvrdi. Sat i pol poslije prvog izvještaja, Mizzima je na svojoj stranici objavila izvještaj da je tridesetogodišnji stranac ozlijeđen u pucnjavi u Jangonu, i da je u njegovoj torbi pronađena američka zastava. Prema izvještaju, kako navodi WSJ, obezbeđenje je  konfiskovalo njegovu video kameru. Myint je WSJ-u kazao da njegov izvorni (grassroots, prim. prev) sistem izvještavanja postoji zato što je njegova organizacija bazu pristaša u zemlji gradila godinama: „Ovo nije (rezultat, prim. prev) jednodnevnog rada. Mi smo se za ovo spremali posljednjih devet godina. Ljudi znaju naš rad i znaju kako da stupe u kontakt s nama.“

Događaji u Mijanmaru su, prema WSJ-u, vježba u hodu za takozvano građansko novinarstvo i novinare-amatere koji pokrivaju događaje kojima profesionalni novinari ne mogu prisustvovati. AP, Reuters i drugi mediji prenose fotografije i izvještaje koje su im dostavile medijske organizacije u egzilu kao što su Mizzima, Irrawaddy, ili Demokratski glas Burme, a koje filtriraju slike i izvještaje koje proizvode ljudi u Mijanmaru.

Ipak, prenosi WSJ, rad sa neiskusnim novinarima može predstavljati izazov novinskim organizacijama koje žele da objave kredibilne, uravnotežene informacije. Reuters, koji ima izvještača stacioniranog u Jangonu, kazao je da se rigorozno provjerava tačnost sadržaja koje šalju građani-novinari, navodi WSJ.

Govoreći o svojim dopisnicima (građanima-novinarima, prim. prev), Aung Zaw, urednik magazina Irrawaddy, za WSJ kaže: „Oni rade svoj posao na terenu, a niko im čak ne daje taj zadatak. Naš je posao da to ponovo provjerimo sa svojim izvorima, da vidimo koliko je blizu istine.“

(Pogledajte listu blogova i medijskih kuća koje nude video snimke i slike protesta u Jangonu, a koju je WSJ objavio u sklopu svoje priče o građanima-novinarima u Mijanmaru).

Kako smatra Dan Gillmor, direktor Centra za građanske medije (Center for Citizen Media), kada se radi o informacijama koje stižu iz Burme, najvažnija su pitanja pouzdanosti i povjerenja, bez obzira na to stižu li internetom ili ne. 

„Posebno smo skloni vjerovati onome što vidimo od promatrača na licu mjesta u ovakvim slučajevima gdje je režim tako odbojan da je primamljivo vjerovati da bi počinio bilo kakve okrutnosti da zadrži svoju moć,“ navodi Gillmor na stranici Centra za građanske medije. „...Moramo da odvojimo pouzdane posmatrače od onih koji će zasigurno iskoristiti nemir da bi 'progurali' određene agende.“ 

Blogiranjem protiv cenzure

Aktivisti i studenti u Mijanmaru postali su posebno vješti u korištenju tehnoloških trikova kako bi zaobišli ograničenja – neke su „posudili“ od Kine, gdje vlada također cenzuriše internet, navodi WSJ. To uključuje korištenje proksija, koji kreiraju rupe u mreži cenzure povezujući se dikretno na kompjuter van zemlje. Kako izvještava BBC, blogeri druge uče kako da koriste proksi stranice koje su hostirane vani – kao što je your-freedom.net i glite.sayni.net – da bi vidjeli blokirane stranice i virtuelno hodali na prstima nevidljivi kroz sajber prostor, razmjenjujući trikove i linkove na svojim stranicama, navodi BBC. 

Ko Htike je jedan je od brojnih Burmanskih online aktivista, a gotovo svi se nalaze van granica ove zemlje, izvještava BBC. Ovaj bloger je za vrijeme protesta dnevno objavljivao snimke i izvještaje iz Mijanmara koje su mu slali pripadnici mreže podzemnih kontakata u zemlji. Svoju mrežu građana-novinara sreo je na intrenet forumu koji je brzo ukinut nakon što je ostvaren inicijalni kontakt. (Ko Htike-ov blog možete pogledati ovdje).

Ipak, informacije nisu uvijek kredibilne; Htike je BBC-ju kazao da je primao lične emailove, a da su demonstranti unutar Mijanmara primali telefonske poruke koje su širile lažne informacije i glasine, na primjer neke u vezi sa razbijanjem demonstracija od stane vojske. On je uvjeren da su ih širile burmanske vlasti, pokušavajući da utiču i na demonstrante i da iskoriste njegovu stranicu kako bi širile vladinu propagandu.

Iako u Mijanmaru vlada blokira gotovo svaku webstranicu koja objavljuje vijesti i informacije o ovoj zemlji, prema pisanju Middle East Times-a, u samom Jangonu djeluje armija mladih informatičara koja radi danonoćno kako bi nadmudrila vladine cenzore objavljujući slike i video snimke na blogovima gotovo istovremeno dok su se protesti dešavali.

Mnoge od ovih slika „pokupile“ su velike medijske organizacije jer su blogeri uspjeli da snime ono što drugi nisu. Kada je Mijanmarova pritvorena ikona demokratije Aung San Suu Kyi izašla iz svoje kuće da pozdravi monahe u protestnom maršu i njihove pristaše, jedine slike ovog značajnog momenta bile su objavljene na blogovima.

Publikacija Mizzima News je prenijela jednu od tih slika i kazala je da je više od 50.000 ljudi je tog dana posjetilo online izdanje, javlja Middle East Times.

Facebook – društvena mreža podrške protestima

Bloggeri nisu jedini izvor za strane medije - grupe podrške monasima na popularnoj društvenoj mreži Facebook također su pružale značajne informacije.

Prema pisanju AP-ja, grupa „Podržite protest monaha u Burmi“ (Support the Monks' Protest in Burma) privukla je više od 100.000 članova u manje od 10 dana od pokretanja. (U vrijeme pisanja ovog teksta, ova grupa na Facebook-u imala je više 380.000 članova.)

Johnny Chatterton, organizator ove grupe na Facebook-u, AP-u je rekao da je, dok internet veze sa Mijanmarom nisu ugašene, ova grupa dobijala slike, video snimke i izvještaje od izvora koji imaju kontakte u Mijanmaru. Kazao je da se dosta toga – uključujući i izvještaj o jednom monahu kojeg su ubili vojnici – pokazalo kao tačno. Chatterton je kazao i da detalje prosljeđuje i kontaktima u novinama i na BBC-ju.

„Uobičajeno je da obični ljudi gledaju vesti. Sada je obrnuto,“ kazao je Chatterton AP-ju.

Utihnula revolucija

Protesti u Mijanmaru u međuvremenu su utihnuli, a protok informacija sve je slabiji.

Prema pisanju „The Guardian-a," burmanski režim cilja na posljednje komunkacijske veze koje su vanjskom svijetu pružale slike krvavog razbijanja prodemokratskih protesta. Disidentske grupe u egzilu u susjednom Tajlandu kazale su da je konfiskovano do 10 satelitskih telefona, kao i bezbrojni kompjuteri koji su ranije prokrijumčareni u zemlju, a to su bile posljednje veze nakon što je vlada ugasila internet i blokirala mobilne i fiksne telefone.

Iako je u Jangonu preko vikenda vladala tišina nakon suzbijenih protesta, 6. oktobra su u gradovima širom svijeta organizovane kampanje podrške monasima.

Kako će dalje reagovati susjedi Mijanmara, ali i ostatak svijeta, neizvjesno je.

Ipak, jedno je jasno – blogeri, građani-novinari, i prodemokratski mediji koji su poslužili kao filteri informacija običnih građana, znatno su doprinijeli stvaranju podrške u svijetu. Koristeći nove tehnologije oni su skrenuli pažnju svjetske javnosti na očajnički poziv na demokriju revolucionara u odorama boje šafrana. Svjetski mediji objavljivali su mnoštvo izvještaja iz druge ruke i u ovom slučaju služili kao filteri za propuštanje kredibilnih informacija.

Na aktivistima – „građanima - novinarima“ drugih zemalja – poput Kine, Nepala ili Sjeverne Koreje – ostaje da nadmudre cenzuru svojih vlasti i pokušaju da prakticiraju slobodu izražavanja po mijanmarskom modelu.