“Ne vjerujem da je Urlik bez društvene važnosti,” izjavio je američki sudac Clayton Horn, davne 1957. Ovom je izjavom oslobodio optužbe izdavača knjige ocijenjene riječju “opscena”. Horn naglašava: “U ocjenjivanju materijala za koji se tvrdi da je opscen, uputno je imati na umu – Zlo onome tko zlo misli!”

 

Sudac Horn (Carstvo mu nebesko, rekao bi slavni ruski pjesnik Joseph Brodski) zacrtao je pravila koja će omogućiti da u Americi budu objavljena djela poput Rakove obratnice Henryja Millera. Sudska odluka bijaše krajem ljeta 1957. godine dočekana burnim odobravanjem.  

 

Zbirka poezije Howl and Other Poems Allena Ginsberga objavljena je 1956. Ali presudan dan za pjesmu iz naslova, najkultniju od američkih pjesama – tako je nazivaju, je 7. oktobra/listopada 1955.

 

U sada kultnoj Six Gallery, na ulici Fillmore, u četvrti San Francisca zvanoj Pacific Heights, uz horske povike “Go, go, go!” pjesnik je, do tada nepoznat, pročitao prvi dio Urlika. Onaj koji je prvi uzviknuo “Go, go, go” bijaše Jack Kerouac. Nije slučajno što se okušao kao sportski novinar? Već je napisao On the Road, pričekat će do 1957. da je objavi. Postat će kultna knjiga. Kao i njen pisac. Kako god, sve je kultno u priči o Urliku!

 

San Franciscu nisu strani zemljotresi, dapače je grad koji je njima definiran. Allan Ginsberg je jedna od osoba koja ga je upisala i kao grad književnog, kulturnog zemljotresa. Posljedice su planetarne.

 

 

7. oktobra/listopada 1955. bijaše dan važan u kalendaru  književne revolucije na Zapadnoj obali, revolucije koja je poznata pod imenom San Francisco Renaissance.

 

Već 8. oktobra/listopada mladi pjesnik prima pismo u kojem se citira rečenica iz 1855. godine. Sto godina je stara ta rečenica i evo je kucnuo čas da oživi s novim povodom. To je poruka koju je Emerson poslao Waltu Whitmanu nakon što ga je čuo kako čita Vlati trave: “Pozdravljam vas na početku sjajne karijere.” U post scriptumu poruke upućene Allanu Ginsbergu stoji: "Kada ću dobiti rukopis?" Potpisnik je Lawrence Ferlinghetti. Učinit će kultnom i drugu četvrt San Francisca, North Beach – bit će zauvijek vezana uz pokret beatnika zbog njegove knjižare City Lights Bookstore. I sam je jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih pjesnika beat - generacije. 1956, godine njegov je City Lights Press objavio prvo izdanje Ginsbergove zbirke Howl and Other Poems, u crno-bijelim koricama koje će za City Lights postati znak raspoznavanja. Štampan je u Engleskoj, u hiljadu primjeraka. U proljeće 1957, City Lights je, opet u Engleskoj, naručio drugo izdanje, ali američka je carina zaplijenila 520 primjeraka i Ferlinghettija optužila za objavljivanje opscenog teksta. O ishodu smo već rekli.

 

Suđenje u San Franciscu privuklo je puno publiciteta, snažne prosvjede protiv cenzure, a Ferlinghetti i Ginsberg dobili su ogromnu podršku brojnih pisaca, umjetnika, sveučilišnih profesora, urednika, kritičara, kao i Američkog saveza za građanske slobode.

 

Ima li neko da, a da mu poezija nije strana, nije napamet znao početne stihove Ginsbergove kultne pjesme: Vidio sam najbolje umove svoje generacije razorene ludilom, gladne, histerične, gole.... 

 

2009. u San Franciscu, imala sam priliku slušati gospodina Ferlinghettija kako uz šeretski osmijeh recitira ove stihove. Ne baš na svoj 90-ti rođendan. Ali rođen 1919! Izgledao je kao najbolji maneken reklame za kvalitetno starenje. Danas, dok ovo pišem, pristojnosti radi provjeravam da li je….hm…živ. Jeste! Carstvo mu zemaljsko!

 

Bilo bi lijepo da na stoti rođendan uzmogne recitirati slavne Ginsbergove stihove. Ne bih se iznenadila.

 

A malo je stihova u američkoj poeziji koji uživaju kultni status kakav imaju početni stihovi Ginsbergovog Urlika.

 

Nerijetko se tvrdi da je Urlik pjesma koja je Ameriku izmijenila. Urlik je, zajedno s Pustom zemljom T. S. Eliota, jedna od najslavnijih i najtrajnijih pjesama 20. stoljeća. “Pionir otvorenosti i životni uzor iskrenosti.” Ginsbergov je Urlik dao glas novoj generaciji koja je na američku scenu stupila u onim konzervativnim godinama nakon Drugog svjetskog rata, potaknuo generaciju “hipstera anđeoskih lica” na kulturnu pobunu, a on sâm postao kulturnom osovinom svjetskog književnog, kulturnog i političkog pokreta poznatog pod imenom Beat generacija.

 

“Od 1955. pisao sam za uho svoje sopstvene duše i za nekoliko drugih zlatnih ušiju”, kazivao je Ginsberg. A potom: ”Moja poezija je Anđeosko Buncanje i nema ništa sa tupavim materijalističkim nastranostima o tome ko bi trebalo da upuca koga. Amerika će se tek otkriti.”

 

No, Amerika od svega napravi konkretnije zlato od onog što kotira u sintagmi “zlatne uši”. Prvo, originalno izdanje Urlika i drugih pjesama koštalo je tada, 1956. godine, 75 centi. To izdanje je danas vrijedno nekoliko hiljada dolara. Ova informacija, naravno, nije za “zlatne uši”.

 

A za rubriku vjerovali-ili-ne je podatak da nema fotografija s te kultne večeri - noći. Kada je 150-200 osoba bodrilo Allana Ginsberga koji je grlo dobro “podmazao” prije no je počeo recitirati pjesmu koju niti jednom drugom, poslije napisanom, neće nadmašiti. Sve je još uvijek bilo više riječ i zvuk nego slika. Blažena ravnoteža! "Bio je to čisti rock 'n' roll show nenadmašen ičim što je poslije uslijedilo", zabilježeno je. 

 

Dok istražujem koliko se neko sjetio ove obljetnice, danas, 7. listopada/oktobra, shvatam da je na današnji dan rođen Putin. Finih mu je čestitki stiglo danas na društvenim mrežama. I to na engleskom jeziku. Na onom jeziku koji koristi Obama, ali i na kojem je napisan slavni Urlik. Pjesma u kojoj stoji:

 

 

Dok u internetskom bespuću ne pronađem makar jednu čestitku Ginsbergovom šezdesetogodišnjem čedu, evo makar od mene: Happy birthday, Howl! 

 

p.s

Daj Bože da svijet doživi da neko 2055. godine pošalje nekom pjesniku onu poruku što su je 1855. a onda 1955. dobili Whitman pa Ginsberg:’’Pozdravljam vas na početku sjajne karijere!’’