Ovih dana naša kuća, Mediacentar Sarajevo, obilježava svojih prvih trideset godina. Kako je to izgledalo na početku, u aprilu 1995. godine, prisjeća se Boro Kontić.

foto: Otvaranje Mediacentra, fotografija iz Oslobođenja

Mediacentar je pokrenut aprila 1995. Sačuvao sam jedinu fotografiju iz tog vremena. Došao sam da pokažem prostor budućeg centra jednoj grupi nizozemskih novinara koji su posjetili Sarajevo pod opsadom, i jedna među njima, Jolanda Keesom, zabilježila je taj trenutak.

Sve se dešava na prvom spratu zgrade izdavačke kuće “Svjetlost” na Trgu oslobođenja. Iznajmili smo ovaj prostor jer nam je odgovarao i veličinom i pozicijom. Ali u tom trenutku to je bila potpuno prazna prostorija. Bez struje, kao uostalom i najveći dio Sarajeva. Nešto malo dnevne svjetlosti stizalo je s vanjskih prozora. Fotoreporterka me zamolila da budem strpljiv i sjedim nepomično nekih desetak sekundi kako bi fotoaparat u dugoj ekspoziciji uhvatio maksimum svjetla u prilično mračnoj prostoriji.

Boro Kontić, Mediacentar Sarajevo, april 1995.

Mjesec dana kasnije bila je potpuno drugačija atmosfera. Prostor je bio prepun zvanica tog petog maja 1995., kada je Mediacentar svečano otvoren. Novinari, urednici, diplomate, političari, filmadžije, vojnici...

Poslije dugih peripetija i putovanja kroz ratne zone, preko planine Igman i jednim dijelom kroz tunel ispod aerodromske piste, stigli su davno naručeni kompjuteri. Nabavljeno je nešto namještaja i realizacija pomno razrađenog plana za 1995. godinu mogla je početi.

Mediacentar Sarajevo, maj 1995.

Osim mene, kao urednika centra, bio je još samo jedan zaposleni – tehnički direktor Amir Spahić. Fotoreporter Oslobođenja Senad Gubelić napravio je našu zajedničku fotografiju te večeri kada je Mediacentar zvanično otvoren.

Boro Kontić i Amir Spahić, Mediacentar Sarajevo, maj 1995.

Mediacentar je nastao unutar “Fonda otvoreno društvo” (FOD), poznatijeg kao Sorosova fondacija. FOD BiH je pokrenut februara 1993. i od početka je pružao veliku podršku medijima. Ali, za razliku od svih ostalih u svijetu koji su pomagali isključivo nezavisne medije, u Bosni i Hercegovini kriterij je bio nešto “labaviji”. Držeći se stava “keep the media alive” – dakle, održati medije u životu – ovdje su pomagani svi, jer se smatralo da je ratna situacija toliko teška i nepovoljna za medije da podrška treba biti sveobuhvatna i bez uslovljavanja.

Razgovarajući o tome šta se još može uraditi za medije u BiH, u jesen 1994. došlo se do ideje osnivanja centra čija bi misija bila “podizanje profesionalnog nivoa ovdašnjeg novinarstva kroz edukaciju, razvijanje arhiva...” Razlozi su bili očigledni. U profesiji je od početka rata dominirala velika grupa mladih novinara i novinarki bez elementarne profesionalne obuke.

Tako je meni, u novembru 1994, ponuđeno da napišem projekat i plan rada Mediacentra. I za samo nekoliko mjeseci, već u maju 1995, stigli smo do svečanosti otvaranja centra.

Svečano otvaranje Mediacentra Sarajevo, maj 1995.

Izvještaj o medijskoj slici BiH 1995. godine napravljen je samo na područjima koja je kontrolirala Armija BiH (grad Sarajevo i još trideset opština). To je jedino bilo ostvarivo. Brojke su govorile o postojanju 105 štampanih medija, 43 radio stanice, 17 televizijskih stanica i četiri novinske agencije. Više od pola radijskih novinara bile su žene, a dominirali su novinari mlađi od 25 godina. Samo je jedna radio stanica poslovala pozitivno. Među televizijskim novinarima 90 posto bilo je mlađe od 35 godina. Nacionalno: 80 posto Bošnjaka, 12 posto Hrvata, 3,5 posto Srba te 4,5 posto ostalih.

Počeli smo s prvim aktivnostima, ali sve je diktirao rat. Četvoromjesečno primirje koje je dogovorio bivši američki predsjednik Jimmy Carter isteklo je početkom maja 1995. Rat je nastavljen kao da nikada nije ni prestajao. Ipak, obavili smo puno posla narednih mjeseci, uključujući štampanje prve dvije knjige iz ambicioznog izdavačkog plana. Naslovi: “Ja, novinar” Hamze Bakšića i “Radio reporter” Zorana Pirolića.

Promocija knjige “Ja, novinar”, fotografija iz Oslobođenja.

U trenutku osnivanja Mediacentra, gledajući po vijestima na naslovnim stranicama novina, Bosna i Hercegovina i Narodna Republika Kina uspostavile su diplomatske odnose, trećeg aprila 1995. Tih dana u svijetu, Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Španija i Portugal na međusobnim granicama ukinuli su pasošku i carinsku kontrolu. Tako je zvanično počela primjena Šengenskog sporazuma o slobodi kretanja ljudi unutar EU. Desetog aprila 1995. u Birminghamu, u Velikoj Britaniji, promovirana je prva DNA baza podataka. Devetnaestog aprila 1995. od eksplozije automobila-bombe u devetospratnoj zgradi federalnih institucija u Oklahoma Cityju (SAD) poginulo je 168, a više od 400 ljudi je ranjeno. Napad je izvršio bivši američki vojnik Timothy McVeigh (nad kojim je 2001. izvršena smrtna kazna). U Beogradu je 20. aprila umro jugoslovenski političar i pisac Milovan Đilas, jedan od najbližih saradnika Josipa Broza Tita do 1954. godine. Kasnije je dva puta zatvaran zbog suprotstavljanja komunističkom režimu. Tokom Hladnog rata bio je najpoznatiji jugoslovenski disident.

Ali ono o čemu novine nisu pisale bio je zapravo tihi plimni val koji je pomjerao medijski svijet u temelјima i čije posljedice danas otkrivamo. Krajem 1993., sada otkrivamo taj podatak, u svijetu je postojalo tek 130 web-sajtova. Ovaj se broj svakog mjeseca udvostručavao. Već krajem 1994. postojalo ih je više od 10 hiljada. Danas je to potpuno preovlađujuća medijska forma.

Prvi logo Mediacentra Sarajevo

Tako je prolazila naša prva godina. U ratu koji je okončan i kada je sve odjednom izgledalo obećavajuće. Mi ćemo naredne, 1996. godine, učvrstiti temelje na kojima počiva Mediacentar svih ovih trideset godina. Uspostavili smo strateško partnerstvo s BBC-jem i oformili školu za bh. novinare po modelu vjerovatno najboljeg, a sigurno najpoznatijeg brenda javne radio-televizije. Time je naš program obuke novinara, koji postoji i danas, formirao svoje čvrste osnove.

Napravili smo prvi bosanski CD-ROM i digitalno pohranili nekoliko mjeseci izdanja sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje kao početak digitalnog arhiva novina, koji je danas nezaobilazna alatka za novinare, medije, istraživače i javnost uopšte. Obavili smo prva medijska istraživanja, koja su prepoznatljiv dio naših aktivnosti.

Ukratko, početak je bio u potpuno praznoj prostoriji. U nju su godinama dolazili sposobni i talentirani ljudi. To je naš nauk. Sve počiva na takvim ljudima.

Tekst iz Oslobođenja, otvaranje Mediacentra Sarajevo

__

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.