Da li novi mediji mogu promovirati aktivnosti za mir podjednako dobro kao što to rade sa ideologijom sukoba.

Tokom posljednjih nekoliko godina, društveni mediji su postali sveprisutni dio modernog života i društvene interakcije među ljudima svih dobi. Teško da postoji ijedan aspekt modernog života kojeg ne dotiču društveni mediji, koji se sada koriste za posao, obrazovanje i politiku. U tolikoj mjeri su integrisani u sve nove tehnološke uređaje (tablete, mobitele i pametne televizore) da 80 posto korisnika pametnih telefona u SAD-u poseže za svojim telefonom čim se probude.(i) Zato ne iznenađuje da su društveni mediji i nove tehnologije sada postali važno sredstvo rata i sukoba. Facebook, Twitter i YouTube, te njihove mobilne aplikacije za pametne uređaje, postaju nove prve linije u propagandnim ratovima u Siriji i Ukrajini. Davno su prošli dani kada je Al-Qaida distribuirala VHS trake; sada se profesionalno montirani ISIL-ovi video snimci u HD kvalitetu distribuiraju putem društvenih medija i promoviraju na društvenim mrežama širom svijeta. Međutim, pitanje je da li novi mediji i tehnologije mogu promovirati društveno korisne aktivnosti vezane za mir podjednako dobro kao što to rade sa ideologijom sukoba.

Snaga dobra

Priče o pozitivnom korištenju novih tehnologija i društvenih mreža su prilično dobro dokumentovane. Najpoznatiji su slučajevi iz Arapskog proljeća u kojima su, smatra se, društvene mreže pružile ključni doprinos u organizovanju događaja koji su doveli do obaranja autoritarnih režima. Ustanak u Tunisu 2010. godine protiv predsjednika Bena Alija je započeo(ii) kada su se arapskim svijetom proširili snimci prvih protesta, napravljeni mobitelima i postavljeni na YouTube i Facebook. U isto vrijeme je Egipćanin Wael Ghonim organizovao Facebook grupu sa više od 100.000 ljudi za demonstracije protiv predsjednika Hosnija Mubaraka 25. januara.(iii) Slični protesti u Iranu 2009. godine su potaknuti organizovanjem na Twitteru, tako da su vodeći mediji ove proteste ubrzo nazvali Twitter revolucijom i Facebook revolucijom. I dok ovi slučajevi u velikoj mjeri pojednostavljuju uslove na  terenu i preuveličavaju ulogu tehnologije na račun ljudi, preovladava optimističko vjerovanje u pozitivan uticaj društvenih medija na politički život.

Foto: Egipat, arapsko proljeće

Širom svijeta se mogu naći dodatni dokazi o pozitivnom uticaju novih medija na društvo. Tokom posljednjih 10 godina su se pojavile dvije nove prakse prikupljanja informacija zahvaljujući novoj mogućnosti koja se ljudima pruža da dijele informacija putem novih tehnologija, koje su poznate kao crowdsourcing i big data aggregation. Proces proizvodnje informacija ili medijskog sadržaja na osnovu izvještaja velike grupe ljudi koji učestvuju u događaju je poznat kao crowdsourcing, ali kada količina podataka postane prevelika za obradu i zahtijeva upotrebu automatizovane obrade, to je poznato kao big data aggregation. I crowdsourcing i big data aggregation su naišli na brojne primjene i načine upotrebe u kriznim područjima. Naprimjer, grupa društvenih aktivista poznata kao Ushahidi prikuplja izvještaje o kršenjima ljudskih prava i dokumentuje priče iz prve ruke o nasilju tako što prikuplja SMS poruke o takvim djelima i postavlja ove informacije na Google kartu. Kada je zbog nasilja u Libiji izbila kriza 2011. godine, UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova se obratio Ushahidiju da bi stekao jasniju sliku o predstojećoj humanitarnoj krizi. Podaci prikupljeni putem SMS poruka su uživo predstavljeni na Kriznoj karti, na kojoj je dokumentovano više od 2.000 izvještaja o sigurnosnim problemima, kretanju ljudi i humanitarnim potrebama. Kao potvrdu uspješnosti, glavni direktor Svjetskog programa za hranu je odao priznanje izradi ove karte kao ključnom izvoru u planiranju operacije pružanja pomoći duž granica sa Egiptom i Tunisom.(iv) 

Drugi način na koji su nove tehnologije poboljšale prikupljanje informacija, naročito u nedostupnim područjima pogođenim sukobima, jeste satelitsko praćenje, gdje organizacije koriste komercijalno dostupne fotografije za dokumentovanje događaja na terenu (kao što su mobilizacija i kretanja trupa, te dokazi o nasilju, razaranju i masovnim grobnicama). Ove prilično detaljne fotografije, dobijene zahvaljujući privatnim satelitima koji kruže oko zemlje, prikupljaju se s namjerom odvraćanja budućih zločina. Ideju da se većina zločina vrši zbog percepcije počinitelja o nekažnjivosti i anonimnosti u pitanje dovodi napredna tehnologija, koja je u stanju da dokumentuje dokaze i zahvaljujući kojoj se pokreću naknadni sudski procesi. Dva takva projekta su Eyes on Darfur i Satellite Sentinel, koji su pokrenuti radi praćenja situacije u Sudanu i Južnom Sudanu. Posljedica ovih projekata su vidljive promjene ponašanja na terenu u kretanju Janjaweed milicije, odlukama lokalnih vlasti, smanjenju broja napada na sela pod satelitskim praćenjem i odluci Vlade Čada da prihvati mirovne snage duž svoje granice.(v)

Foto: Projekat Eyes on Darfur/Printscreen

Prikupljanje i distribucija informacija je tradicionalno bila oblast za koju su bili zaduženi profesionalni novinari, čiji je prvenstveni cilj bio informisanje publike. Ali, nove tehnologije su omogućile raznim drugim akterima da prikupljaju vlastite podatke i da ih koriste u vlastite svrhe. Zahvaljujući slobodnom i jednostavnom korištenju platformi društvenih medija, različite organizacije koje se bave zagovaranjem po prvi put mogu neposredno obavještavati, zagovarati i uvjeravati masovnu publiku i doprijeti do podjednakog broja ljudi kao i novinari. Projekti satelitskog prikupljanja slika, kao što su Eyes on Darfur organizacije Amnesty International, primjeri su medijskih aktivnosti na buđenju svijesti radi promoviranja njihovih ciljeva istovremeno s obavještavanjem. Teško da postoji ijedna veća organizacija civilnog društva koja nije pokušala koristiti nove i društvene medije za promoviranje svojih ciljeva. Ovo bi mogla biti jedna od oblasti u kojoj su novi mediji naišli na sveobuhvatnu primjenu.

Snaga zla

Iako su nove tehnologije omogućile mnogim građanima da izraze svoje mišljenje i opremile mnoge aktere koji rade na izgradnji mira moćnim alatima, online prostor i dalje stvara brojne prepreke za mir: autoritarni akteri i terorističke grupe su još uvijek uspješni u korištenju propagandnog rata, sloboda govora se i dalje suzbija, a govor mržnje cvjeta zahvaljujući online anonimnosti. U velikom istraživanju o ranom upozorenju i prevenciji koje je provela Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), zaključeno je da u 2009. godini nismo bili u boljoj poziciji da spriječimo genocid nego što smo bili 1994. godine u Ruandi.(vi) Militantne grupe koje vode sukobe uticaj njihove online propagande ohrabruje da se obraćaju široj publici. Njihov online uticaj na huškanje i propagiranje je često nesrazmjeran njihovom offline fizičkom prisustvu na terenu.(vii) Bilo da se radi o lokalnom kontekstu iračkih pobunjenika na internetu ili o globalnim terorističkim grupama kao što su Al-Qaida i ISIL, retorika zla i audiovizuelni propagandni materijali duboko prožimaju društvene mreže kao što su Facebook, YouTube, Twitter i Instagram.(viii)

Pored toga, opresivne vlade i dalje suzbijaju osnovna prava ljudi na slobodu govora i primanja informacija. Dobro su dokumentovani pokušaji autoritarne cenzure pretraživača i pojedinih društvenih mreža u Kini,(ix)  Egiptu(x)  i Iranu.(xi)  Privatni građani kao što je saudijski bloger Raif Badawi, koji je osuđen na 1.000 udaraca bičem zbog vrijeđanja islama, treba da dobije drugu turu od 20 udaraca na javnom trgu u saudijskom gradu Džedi.(xii) Tri blogera u Bangladešu su javno pogubljena mačetama tokom protekla tri mjeseca zbog pisanja o svjetovnim temama.(xiii) Čini se da se ovakve napadi ne smanjuju uprkos pozitivnoj snazi društvenih medija.

Foto: Raif Badawi/Printscreen

Možda ne treba da nas iznenađuje što se novi mediji koriste na sličan način kao i stari, tradicionalni mediji. Propaganda, napadi na novinare i slobodu govora neće biti eliminisani zbog novih tehnologija i društvenih mreža. Propaganda je dominirala za vrijeme rane upotrebe medija do kraja Hladnog rata, kada su mediji našli svoju svrhu u izgradnji mira. Od tada su novi mediji poboljšali sigurnosnu situaciju u Africi, Bliskom istoku i Aziji.(xiv) Ponudili su dodatni niz alata i sredstava koji su se pokazali izuzetno korisnim u brojnim situacijama, kao i u nasilnim sukobima. Potvrđena je sposobnost novih medija da informišu, angažuju i mobilišu građane. Čini se da su novi mediji generalno poboljšali sposobnost graditelja mira da postignu svoje ciljeve u gotovo svim vidovima svog djelovanja. Ali, ljudi koriste i dalje će koristiti tehnologiju, novu i staru, za različite ciljeve, kako dobre, tako i loše.

_____________________________