Afera Respiratori, odlazak Milana Tegeltije, lokalni izbori i javne nabavke medicinske opreme samo su neke od priča koje su obilježile 12 mjeseci iza nas.

foto: mediacentar sarajevo

Proteklih 12 mjeseci neće biti obilježeni time da su političari, tužioci i sudije prvi put za svoj nerad optužili novinare, ali će ostati zapamćena po tome da su novinari uzvratili udarac.

Jačina istraživačkog i medijskog pritiska bila je takva da je učinjeno naizgled nemoguće – Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu u velikom koruptivnom predmetu i ostvarene su promjene u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV).

Afera Respiratori

“Pozivamo istražne organe da hitno provedu istragu i ispitaju neobjektivne i krive navode”, rečenica je napisana u dopisu suspendovanog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka koji je poslat tužiocima u Sarajevu krajem aprila prošle godine.

Ova rečenica, napisana nakon što je portal Fokus.ba, odnosno njihova novinarka Semira Degirmendžić, otkrila više nepravilnosti u vezi sa nabavkom 100 respiratora u vrijednosti više od deset miliona KM u Federaciji BiH, otkriva na jednom primjeru slijed dešavanja koji smo imali priliku vidjeti više puta ove godine.

Mediji su otkrivali aferu za aferom, vršeći pritisak nakon inicijalnih objava da se osigura transparentan proces utvrđivanja odgovornosti, a političari, sudije i tužioci su krivili medije, prijeteći tužbama i pozivajući na krivično gonjenje novinara.

Otvoreni rat protiv medija i novinara političke elite u BiH i predstavnici pravosuđa u našoj zemlji nisu pokrenuli prošle godine. Već godinama udruženja novinara i predstavnici medijskih kuća upozoravaju na sve veći broj napada na novinare koji se ne istražuju i ne procesiraju, o čemu je Mediacentar pisao, a obična Google pretraga „optužio je novinare/medije za“ u bh. medijima daje više rezultata nego što ima tužilaca u BiH koji u toku prošle godine nisu podigli nijednu optužnicu za bilo koje krivično djelo.

Podizanje optužnica s ciljem zastrašivanja

Misija OSCE-a u BiH je krajem 2020. godine objavila analizu prema kojoj su političari i predstavnici pravosuđa u zadnjih pet godina podnijeli više od 500 tužbi za klevetu protiv novinara. Sudovi, prema analizi, nemaju jednaku praksu rješavanja ovih slučajeva, predmeti se razvlače i mnoge presude ne prihvataju praksu Evropskog suda za ljudska prava.

U takvom okruženju, posebno u godini koju je obilježila pandemija koronavirusa koja je otežala reporterski rad i uništila marketing budžete kompanija, bilo bi razumno očekivati i malo slabiji medijski rad. Nasuprot tome, novinari su u proteklih godinu, u teškim uslovima, pokazali bolje rezultate od većine drugih dijelova društva. 

Odgovor vlasti na pandemiju pod lupom medija

Još od februara i marta 2020. su počeli prvi kvalitetni tekstovi o nespremnosti bh. vlasti za pandemiju, a sa prvim slučajevima COVID-19 mediji su pokazali zube – insistirajući na transparentnim odlukama i pojašnjenju mjera. Posebna pažnja, od samog početka, data je pitanju da li ih se političari pridržavaju kao i pitanju javnih nabavki i radu pravosuđa.

Šokiraće vas, siguran sam, da značajan broj najvećih nabavki nije sproveden transparentno i poštujući Zakon o javnim nabavkama. A od početka pandemije, od marta do decembra 2020. godine, na javne nabavke vezane za pandemiju COVID-19 potrošeno je 62 miliona KM.

Najznačajnija nabavka u Republici Srpskoj, koju su otkrili novinari, svakako je mobilna bolnica, a pritisak je rezultirao odlukom da firma “Balkan global” vrati dva miliona KM. U Federaciji najveća afera bila je kupovina 100 respiratora iz Kine putem firme “Srebrena Malina”. Respiratori, pored toga što su kupljeni preko firme koja se bavi uzgojem malina, ranijim vještačenjem čije je detalje objavilo tužilaštvo tokom istrage utvrđeno je da respiratori nisu namijenjeni za korištenje u intenzivnoj njezi.

Naknadni pritisak novinara, zahtjevi sa svih strana, probudili su uspavane tužioce, koji su koncem godine čak podigli optužnicu koja je obuhvatila premijera Federacije i njegovu zamjenicu. Za instituciju koja tokom cijele 2019. godine nije podigla nijednu optužnicu u predmetu visoke korupcije, takav uspjeh je bio potpuno zbunjujući.

Rat protiv medija

Tužilaštvo BiH imalo je sopstveni rat protiv medija. U toj instituciji već godinama biju tihu bitku protiv transparentnosti – ne odgaovarjući na upite novinara i ne dostavljajući optužnice. Rukovoditeljica te institucije Gordana Tadić zabranila je i tužiocima javne istupe, a u više navrata prošle godine je javno, i nadasve logično, loše rezultate objašnjavala kao “lošu percepciju građana uzrokovanu medijskim natpisima”.

U avgustu prošle godine, nakon teksta objavljenog u Oslobođenju o tome da je Tadić tužila državu za naknadu troškova smještaja, iz Tužilaštva BiH su u zvaničnom e-mailu institucije kazali kako navodi o privatnoj tužbi Tadić nisu tačni, te da će glavna tužiteljica podnijeti tužbu za klevetu protiv autora članka Avde Avdića, kao i medija koji su prenijeli njegovu priču.

Upravni odbor Udruženja BH novinari ocijenio je sramotnim da je Tužilaštvo BiH bez bilo kakvih provjera “presudilo” da navodi iz teksta nisu istiniti, bez da su uopće istražili cijeli slučaj, te su naveli da je Tadić iskoristila službene komunikacijske kanale kako bi medijima zaprijetila svojim privatnim tužbama za klevetu što predstavlja nedopustiv pritisak na medije i zloupotrebu položaja glavne državne tužiteljice.

Mantru da pravosuđe ne radi loše, nego da mediji samo preuveličavaju probleme, osim Tadić godinama je ponavljao i Milan Tegeltija. Nakon što je portal Istraga.ba objavio audio snimak Tegeltijinog razgovora o imenovanju sestre bivše članice VSTV-a na poziciju u pravosuđe, i naknadnog izvještavanja novinara – a i ozbiljnog pritiska međunarodne zajednice – Tegeltija je dao ostavku na sve pozicije u pravosuđu.

U relaciji mediji-pravosuđe prošla godina je obilježena redovnim napadima Tegeltije, čije ime se vezuje za toliki broj afera zabavnih imena da bi nam trebao kompletno novi članak da se njima pozabavimo. Naprimjer, vrijedi spomenuti statuse na društvenim mrežama posvećene “Av Av-u”, “stručno mišljenje” o tome zašto novinari – po njegovom potpuno nekompromitovanom i nepristrasnom mišljenju – nemaju pravo da objave nezakonito sačinjen snimak, kao i naknadne pridike medijima u RS-u kako i zašto nemaju dovoljno moći, indirektno ih optuživši za ono što se desilo.

Tegeltija nije jedini koji je odlučio da afere stavi na teret novinarima. Tako je nekoliko “talking headsa” Stranke demokratske akcije u danima nakon lokalnih izbora loš izborni rezultat u Sarajevu stavilo na konto onog što su oni nazvali “medijskom hajkom” vezanom za aferu Respiratori.

Mediji mogu i bolje

Pregled pritisaka na medije i nedostataka u radu čelnika pravosuđa ne znači da nije bilo senzacionalizma i pristrasnosti i u medijima. Osim brojnih problema koje je uzrokovala pandemija poput otpuštanja i nekolegijalnosti, nakon godine u nesvakidašnjim uslovima, znajući da ostajem dužan brojnim medijima koje nisam spomenuo a vrhunski su i kontinuirano izvještavali, mogu samo reći da željno iščekujem nove naslove, priče i priloge svojih kolega.

Sa većom moći medija, ojačat će pritisci na njih. Tužbe usmjerene ka ušutkivanju su već stvarnost, a sve češće nažalost viđamo i napade na kolege. Još alarmantnije je odbijanje tužilaca da ozbiljno istraže i procesuiraju takve napade, kao što smo vidjeli u slučaju napada na fotografa Žurnala Adija Kebu.

Odnos prema novinarima u ovoj godini bit će zaista litmus test za rukovodioce pravosuđa i pokazati nam da li smo okrenuli novi list u novoj godini. Stay tuned.

___