Niti u jednom spisku filmova koji se bave novinarskom profesijom nećete naći naslov The Scribe.

Redakcijski urednik se dosjeti da valja napraviti reportažu o sigurnosti na velikim građevinama. Zove svog redakcijskog barda. Ovaj je u mantilu s podignutom kragnom, šešir mu je na glavi, a s donje usne visi cigara. Bard obavještava urednika da je tema vrlo interesantna, ali da na žalost on već ima dogovoren zadatak. Zašto urednik ne bi dao šansu nju kid-u, patronatski pripomene bard. I urednik je za davanje šanse, ali nju kid je u tom trenutku već naslonjen na dovratak svoje kancelarije. U odlazećem je položaju. I on je u mantilu, i šešir mu je na glavi. Sve je isto kao kod veterana, samo manje glamurozno. U tom smislu, redakcijskoj hijerarhiji za ljubav, umjesto cigare ima cigaretu. Redatelj je baš na sve mislio. Nju kid napušta redakciju dobacujući domaru da ide u Novinarski klub. Domar kleči dok čisti pod. I on ima šešir, ali - saznat ćemo - iz sasvim drugih razloga. Saznat ćemo kada zazvoni telefon i domar se digne da dohvati slušalicu. Tu film postaje must to watch! Glumac koji podiže slušalicu je slavni Buster Keaton. Film je tonski. Hoće li Buster Keaton, jedna od najvećih zvijezda nijemog filma najzad progovoriti pred kamerama? Neće. Umjesto riječima, pažnju će nam okupirati onim što je cijeli svoj glumački vijek briljantno radio. Napraviće urnebesnu fizičku radnju dok je iz off-a prati rafalna paljba urednikovog naloga. Buster Keaton će na svoj slavni šešir premijerno nataći PRESS karticu i krenuti da obavi redakcijski zadatak. Na građevini će upasti u situacije koje pogoduju njegovom glumačkom talentu. Po povratku u redakciju sjedne za pisaću mašinu i saspe na papir sva postojeća slova u svim mogućim suodnosima. Punu novinarsku karticu napuni! Redakcijski ga je radni staž ipak naučio da se od takvih uradaka ne može praviti novina te svoju karticu baci u koš a uredniku odnese papir koji je strgnuo sa građevine i na kojem su poredana građevinarska sigurnosna pravila. Urednik k’o urednik…zadubljen u svoj papir. I ne primjećuje ga. Vraća se domar svom stalnom poslu. Opet je domar.

Tako, dakle, Buster Keaton ipak nije glumio novinara, ali je glumio osobu koja je pokušala biti novinar. A glumio je vrtlara, delivery momka, policajaca, s brkovima i bez brkova, šerifa, vlasnika saloona, vatrogasaca, konobara, menadžera-trgovca, bankovnog činovnika, brodograditelja, kovačevog pomoćnika. Glumio je i samoubicu. Glumio je i mladića i muža, i lošeg čovu, i zaboravljenog čovu… Novinara, dakle, šutljivi glumac nije glumio. Ali je još jednom glumio osobu koja pokušava biti novinar.

U filmu Pardon My Berth glumi redakcijskog kurira Elmera koji već deset godina pokušava uznapredovati do reportera. Amerika je, naravno, zemlja velikih šansi. U redakciji Daily Chronicle desi se da su svi novinari na zadatku. I to baš u trenutku kad stiže vruća tema. Urednik nevoljko temu povjerava redakcijskom kuriru. Treba da prati damu koja putuje zbog razvoda. Muž joj je lokalni utjerivač dugova. Elmar putuje sa papagajem. To mu je prilika života. Ili će ostvariti svoj san, ili će zauvijek prazniti uredsku košaru za otpad? Film nije od onih koje ćete naći u registru najpoznatijih i najhvaljenijih, ali vrijedi ako ništa zbog scene u kojoj se sjajni Keaton bori sa svojim brbljivim papagajem.

Danas, 1. februara/veljače 2016. godine, navršilo se pola vijeka od smrti velikog Bustera Keatona. Zašto ga vrijedi pomenuti baš po ovim filmovima u kojim glumi nesuđenog novinara? Osim što se to uklapa u tematski interes ovog portala razlog je i u tome što je prvopomenuti film njegov posljednji film i što se u tom filmu u odjavnoj sceni Keaton pojavljuje onako kako se tipično pojavljivao.

A u kakvim se to scenama tipično pojavljivao kazuje nam glumčeva izjava povodom njegove famozne kuće. Godine 1926. Buster Keaton je potrošio $300,000 za gradnju 930 m2 na Beverly Hills-u. Poslije će toj građevini vlasnici biti Marlen Ditrich pa James Mason pa Cary Grant. Famozna građevina poznata kao Italian Villa ovjekovječena je Keatonovim filmu Parlor, Bedroom and Bath. Za basnoslovnu kuću je Keaton izjavio "Koliko sam puta napravio pratfalls da bih izgradio ovo smetljište." Pratfalls je, otprilike, padanje na dupe.

Posljednja filmska slika u kojoj se pojavljuje je upravo iz tog registra. Na dupetu je Keaton. Nakon što se okušao u novinarskom poslu opet je domar. Uzima krpu i sjedne na pod. Na dupetu do posljednjeg daha! Jer, 70 mu je godina. Godina je 1966., to je njegov posljednji film, posljednja filmska scena. Za nepuni mjesec će umrijeti. Do kraja briljantan u onome što je bila njegova stvaralačka deviza: ”You could write the whole plot on a postcard. We do the rest.”

U brbljivim profesijama bio je do kraja šutljiva zvijezda. Jedan od onih koji su dokaz da nije sve u riječima.