Slobodni mediji u društvima u kojima živimo zavise od toga koliko se prilagođavamo potrebama i navikama čitatelja dok držimo profesionalni standard.

foto: pixabay

Jedan od najefektivnijih načina borbe za održivu kvalitetu rada jeste eksperimentisanje sa različitim modelima poslovanja, alatima diseminacije sadržaja, analize i prepakiranja. Modeli su razni ali možemo pričati o tri glavna.

Standardni modeli

Prvi se zasniva na traženju balansa između plavljenja prostora kroz clickbait sadržaj (što ne uvjetuje korisnost ili tačnost prenesene informacije) i investiranja u istraživačko novinarstvo ili duže reportaže. Cilj je eksploatisati prilike koje mreže pružaju i onda usmjeriti resurse u “pravu stvar”.

Vjerovatno najbolji primjer te strategije, na globalnom nivou, jeste BuzzFeed koji je popularizirao “naučni” (metodološki) pristup dizajniranju clickbait sadržaja s ciljem maksimizacije monetarnog učinka. Nivo zarade koji ostvaruju kroz forme kao što su liste, kvizovi, memei, omogućuje im da održavaju svoj istraživački tim, predvođen ljudima kao što je Mark Schoofs, sa Pulitzerovom nagradom na stolu.

Drugi model je stariji i fokusira se na zaradu od oglašavanja. Međutim, trend zarade od oglašavanja na webu je u konstantnom padu, a postoje i konkretne teorije koje prave odluku građenja poslovnog modela sa oglašavanjem katastrofičnom (pogledati Peak Ads teoriju).

Organizacije kao što je The Guardian gube ogromne novce sedmično i bolno podsjećaju da kvalitetno, sveobuhvatno, novinarstvo sponzorisano novcima od oglašavanja više jednostavno ne može funkcionisati. Plan Guardiana jeste udvostručavanje zarade od paywalla do 2019. gdje je potrebna pretplata da bi se čitalo. Za organizacije slične veličine toj britanskoj medijskoj kući, pretplata sama od sebe slabo doprinosi opstanku. Situacija je do određene mjere drugačija za manje izdavače.

Treća opcija je neprofitni model. Predvodnici novih pristupa novinarstvu su medijske kuće koje dobijaju pare kroz donacije od mnoštva ljudi ili jedne bogate individue. Taj model je, do sada, limitiran na razvijene zemlje. Drugim riječima, tamo gdje određen postotak imućnijih građana može izdvojiti određenu sumu novca kako bi sponzorisali rad ljudi čiju vrijednost prepoznaju i koji inače ne bi nikad opstao na tržištu sam od sebe. U SAD-u je najočitiji (i po mnogima najbolji) primjer ProPublica sa impozantnom listom nagrada koje su dobili za svoj rad. U državama kao Bosna i Hercegovina, NVO mediji imaju dobru priliku raditi kvalitetan posao ali nivo finansiranja jednostavno nije dovoljno visok da bi se zadržao kadar sa inovativnim potencijalom niti je alokacija sredstava uvijek precizna.

Novi kanali distribucije i redefinisanje novinarstva

Osim poslovnih modela, u prilici smo iskoristiti različite strategije za različite dijelove modela medija. Na polju distribucije su te opcije najmnogobrojnije. Društveni mediji su perfektni za distribuciju sadržaja umjesto tradicionalnih, skupih kanala.

Internet trendovi upućuju na to da su mobilni telefoni i push notifikacije sve bolja opcija. S obzirom na to da je lakše izmjeriti potrebe čitatelja, analitički alati i analiza podataka se postavljaju kao odličan i nezaobilazan alat. To također vodi ka personalizaciji vijesti za različite skupine ljudi.

Jedan od interesantnih modela koji mogu zadovoljiti i najmoralnije jeste korištenje transparentnosti i iskrenosti kao načina zadobijanja pažnje čitatelja. U jeku panike oko sigurnosti na internetu, mediji koji odluče da sa sobom nose principe otvorenosti imaju novu publiku kojoj se mogu obratiti ili nove vrijednosti na koje mogu aludirati.

I dok takav rad ne zahtijeva ogromnu tehnološku spremnost organizacija na inovaciju, drugi trendovi – data novinarstvo, automatizacija putem robota ili agregacija vijesti – uzimaju maha ali bivaju kvalitetno implementirani samo u najbogatijim organizacijama.

Jedan od rastućih trendova je crowdfunding, omogućen i osnažen stabilnim finansijskim sistemima na Internetu. Međutim, njegov potencijal je neiskorišten, ne (samo) zato što ga mediji nisu svjesni već i zato što postoje tehničke prepreke, utemeljene uglavnom u geografskoj lokaciji i poslovnoj klimi prostora poput našeg.

Postojanost nekog medija u budućnosti će gotovo pa sigurno odrediti stav prema definisanju dva pojma: sadržaj i čitatelj. Različite teorije luče različite strategije a onda i različite mogućnosti implementacije. Neke od njih imaju proaktivan stav i koriste sve alate na raspolaganju kako bi ostvarili ciljeve. Nerijetko su motivisani najprimitivnijim principima obmane.

Ali postojanje onih proaktivnih koji radije biraju konkretnu borbu nego fotelju sa principima na stolu je najneophodnija protuteža koja manje veze ima sa deklarisanim idealima i principima a najviše sa omažom pravu svakog pojedinca na izbor.

Prije 150 godina odštampana je prva novina u Bosni i Hercegovini – 7. aprila 1866. godine u Sarajevu se pojavio prvi broj Bosanskog Vjestnika. Povodom tog značajnog jubileja, Mediacentar će objaviti desetine tekstova o novinarstvu i štampi u BiH. Obilježavanje jubileja podržao EUSR.