Burić se u više od devedeset minuta svoje multimedijske prezentacije, koja je zbog originalnog i duhovitog tona, opuštene atmosfere i mnoštva primjera iz svijeta muzike, advertajzinga, politike i medija, od posjetilaca dobila epitet „TED talksa“, bavi se ideologijom i popularnom kulturom u SFRJ.

 

Da bi ostvarila proklamirane ciljeve socijalističkog društva budućnosti, Jugoslavija se morala koristiti raznim sredstvima, a popularna kultura i mediji su se učinili kao savršen poligon za promociju novih društvenih normi i vrijednosti na putu u besklasno društvo.

 

 

O važnosti popularne kulture i medija govori primjer kojeg Burić navodi, da je obavještajna služba bivše države imala odjel za zabavnu muziku koji je pratio i pokušavao upravljati ovom djelatnošću, čiji su čelni ljudi uredno dokumentovali i analizirali objavljene ploče, pa čak i učestvovali u formiranju autorskog tima za produkciju novog albuma Zdravka Čolića.

 

Iz Burićeve prezentacije se vidi da je u SFRJ uloga medija bila dvostruka- isprva se pokušavaju koristiti kao instrument za preodgoj ruralnog stanovništva netom pristiglog u urbane sredine, a kako je vrijeme odmicalo i politička i obavještajna kontrola nad medijima popuštala, entertejment počinje podilaziti hedonističkim strastima konzumerizma koji prodire sa trulog Zapada, primordijalnim nagonima i promoviranju 'autentičnosti', što je zapravo i danas njegova primarna funkcija (kroz reality programe, turbo folk, itd.). Burić ovaj fenomen naziva 'banalizacijom' medija.

 

 

Burićevo predavanje pokazuje kako je pokušaj instrumentalizacije pop-kulture za ideološke svrhe izgradnje boljeg društva propao, jer ju je jedan drugi, „organski“ mit o tradiciji, korjenima, ognjištu, patrijarhalnoj mačo kulturi i autentičnosti obgrlio na 'prirodniji' način. Umjesto da služe za emancipaciju društva, mediji i pop-kultura su podilazili njegovim najnižim strastima, baš kao i nacionalizam, da bi u perverznoj simbiozi doveli do krvavog kraja Jugoslavije.

 

Poslije predavanja je nastavljena diskusija u smjeru propitivanja emancipacijske uloge javnih servisa u današnjem vremenu. Publika se složila da je u SFRJ javna televizija ipak ostvarivala edukativnu i emancipacijsku misiju, unatoč galopirajućoj estradizaciji koja ju je zapljusnula krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća.