Povodom dodjele Balkans Photo Award 2015, čijeg je žirija predsjednik, britanski fotograf Paul Lowe govorio je o značaju fotografije i foto izvještavanja za zemlje poput Bosne i Hercegovine i svom radu sa mladim fotografima iz zemlje i regiona.

Foto: Paul Lowe

Predsjednik žirija Balkan Photo Awarda, Paul Lowe, u intervjuu za Media.ba govorio je o fotografiji, inspiraciji, bh. društvu, prošlosti i onome šta privači oko fotografa.

Paul Lowe je britanski fotograf koji živi na relaciji Sarajevo - London. Fotografisao je pad Berlinskog zida, puštanje Nelsona Mandela, rat na prostoru bivše Jugoslavije i uništenje čečenskog glavnog grada, Groznog.

Trenutno radi kao konsultant World Press Photo organizacije, a od 2004. godine je voditelj masters programa "Fotonovinarstvo i dokumentarna fotografija" na Fakultetu za komunikaciju u Londonu.

Lowe kaže da su ljepota prirode na Balkanu i scene prolaska hiljada izbjeglica koji mjesecima nastoje stići prema zemljama Zapadne Evrope najčešće teme na fotografijama prijavljenim na regionalni festival koji je nastao nakon petogodišnjeg organiziranja radionica i nagrade u okviru Fotografije godine BiH.

Predsjednik ste žirija Balkans Photo Award 2015. Kako biste opisali teme ovogodišnjih prijavljenih fotografija, šta vam one govore o stanju u Bosni i regionu danas?

Ističu se dvije glavne teme: prirodne ljepote Bosne i Hercegovine i regiona, koje mislim da nisu dovoljno cijenjene u drugim zemljama, i interes fotografa za izbjegličku krizu i način na koji se oni koji bježe od konflikta na Bliskom Istoku tretiraju ovdje.

Ironično je vidjeti dramatične fotografije hiljada ljudi koji pokušavaju doći do sigurnosti dvedeset godina nakon što smo vidjeli iste prizore izbjeglica odavde.  

2005. godine ste objavili fotografsku studiju o ratnoj i poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Kako ste tada vidjeli ovu zemlju i šta se od tada promijenilo?

Nažalost, mnogo stvari je isto, iste podjele koje su kreirane ratom i Dejtonskim sporazumom još uvijek dominiraju društvenim i političkim životom Bosne i Hercegovine.

Ali, i humor, humanost i duh ljudi su još uvijek jaki.

Mogu li fotografija i festivali poput Balkan Photo Festivala doprinijeti ponovnom povezivanju ratom oštećenih društava? Da li možda vidite neke od istih detalja i motiva na radovima fotografa iz različitih zemalja bivše Jugoslavije?

Mislim da da, fotografija je divan način da pokažete kako ljudi žive na drugim mjestima, i regionalno takmičenje poput ovog fantastičan je način da se ojačaju i prodube veze između naših zemalja i između fotografa.

Prema Vašem mišljenju, koja je uloga fotonovinara u izvještavanju o konfliktima, u današnje vrijeme društvenih medija i građanskog novinarstva?

Uloga profesionalnog fotografa je još uvijek veoma važna. Građanski novinari će snimiti samo jednu ili dvije fotografije određene situacije, oni su u prolazu, dok profesionalni foto reporteri izvještavaju o priči koja ima narativ i prate je u dugim periodima. Nijedna od priča o izbjegličkoj krizi iz ovog takmičenja nije mogla biti rezultat ‘građanskog novinarstva’, oni bi otišli s mjesta nakon prvog dana.

Jedan od fokusa Vašeg rada je razvoj edukativnih programa za fotografe iz zemalja u razvoju. Koji je Vaš savjet mladim fotografima u Bosni i Hercegovini danas?

Radite vrijedno, budite strpljivi i fokusirajte se na priče koje su vam zaista važne, do kojih vam je stalo.